Britanski The Telegraph objavio je ispovijest žene koja je iskreno progovorila o životnom zaokretu koji je uslijedio nakon dijagnoze raka na pragu petog desetljeća života. Tek tada, suočena s vlastitom smrtnošću, priznala je sebi nezadovoljstvo koje je godinama potiskivala, osobito u braku koji je bio dobar na papiru, ali bez strasti.
Početak sumnji i svadba bez uzbuđenja
“Dan mog vjenčanja trebao je biti najsretniji dan mog života. Imala sam 32 godine i udavala se za čovjeka koji je na prvi pogled bio idealan. Bio je zgodan, duhovit i neizmjerno ljubazan, iskreno sam ga voljela. Ipak, dok sam koračala prema oltaru, osjećala sam mučninu. Znala sam da nismo intimno usklađeni i to me potajno izjedalo. Tjedan dana ranije na radiju sam čula stariju gospođu kako savjetuje: Ako te ne obara s nogu, nemoj se vjenčati. Kroz glavu mi je prošlo pitanje: što ja to zapravo radim?” otkrila je svoje davne sumnje.
“Uvjerenje da mogu zanemariti manjak kemije zato što je sve ostalo bilo na mjestu pokazalo se pogrešnim. Upoznala sam ga još za studentskih dana, kad je bio u vezi s mojom cimericom. Kasnije, nakon što su naše tadašnje veze propale, ponovno smo se spojili. Bio je sve ono što moji bivši nisu, fizički privlačan, ali i nježan i pažljiv. Mislila sam da nas povezuje nešto snažno, ali kad smo prvi put proveli noć zajedno, znala sam: u krevetu nismo kompatibilni”, rekla je.
Rani znakovi upozorenja
“Nije bilo iskrica, ni one dublje povezanosti. Po prirodi sam znatiželjna i razigrana, otvorena za razne načine izražavanja bliskosti, ali najvažnija mi je uvijek bila komunikacija. A nje s njim nije bilo. Sve je djelovalo tehnički i površno. Nije se radilo o nečemu što se može nazvati lošom izvedbom, samo je bila bezbojna. I premda sam osjećala tu prazninu, nisam je tada znala ni imenovati, kamoli izraziti”, kaže i dodaje da joj je nedostajalo samopouzdanja za zatražiti ono što joj treba.
“Naša veza isprva je bila na daljinu, i sve je djelovalo opušteno. Ali kasnije, kad smo živjeli zajedno, primjećivala sam znakove. Nakon što bi bili intimni on bi se samo okrenuo i zapalio cigaretu. Osjećala sam se kao alat, a ne partnerica. Kad sam mu rekla da mi treba više pažnje, priznao je da ne zna kako to pružiti. Podučavala sam ga, ali unatoč trudu ništa se bitnije nije mijenjalo”, opisuje.
Uloga supruge i majke, ali ne i žene
“Kad smo se vjenčali 2006. godine, bila sam trudna. On je bio presretan zbog djeteta, dok ja nisam bila posve sigurna želim li biti majka. Željela sam stabilnost koju brak nudi, dom, partnerstvo, mir. Intimnost sam stavila u drugi plan. Govorila sam si da ne mogu imati baš sve. No problem je bio što je moj kompromis postajao sve teži teret.”
“Ponekad bi se trudili oboje, ali nikada to nije bilo opušteno ni razigrano. Sve je bilo ozbiljno, kontrolirano. Osjećala sam se kao da sam tu samo kako bi on oslobodio stres. A kad sam ja pokušala biti inicijatorica, kao da se nije znao nositi s tim. Svaki moj pokušaj dočekao je šutnjom ili nesnalaženjem. Polako sam se gasila”, iskrena je.
Praznina koja izjeda
“Nisam se osjećala poželjno. Nikada me nije spontano privukao, zagrlio ili poljubio. Sve sam to ja radila njemu. Ponekad bih mu rekla da me nije poljubio već dva tjedna, a on bi mi odgovorio: Zar nisam? Bilo je jasno da njegove fizičke potrebe nisu ni približno izražene kao kod mene. Njegov libido bio je vrlo nizak i jednostavno si nismo odgovarali”, priznaje.
Potom ističe da ha nije htjela povrijediti pa mu se na tu temu rijetko otvarala, svaka tri do četiri mjeseca. “Rekla bih mu da mi treba više, da mi nije dovoljno jednom tjedno. Trudio bi se nakratko, ali sve bi se brzo vratilo na staro. I tako iznova. Svaki put kad bih osjećala strast bila je to iluzija koju sam sama stvarala u glavi. Pravi kontakt nikada nije postojao.”
Dijagnoza kao buđenje
Kad su joj 2017. godine dijagnosticirali karcinom u trećem stadiju, šok je bio ogroman. “Statistika nije bila ohrabrujuća. Mislila sam da ću umrijeti. A kako sam ipak preživjela, probudila sam se. Pogledala sam u budućnost i pitala se: ako mi ostaje još deset godina života, želim li ih proživjeti bez strasti? Odgovor je bio jasan.”
“Tijekom pandemije konačno sam skupila hrabrost i rekla mu da odlazim. Bio je slomljen. Pokušao je čak mi ponuditi otvorenu vezu, rekao da nađem drugoga, ali da ostanemo zajedno. To nije bio moj način. To bi bilo varanje same sebe. I njemu je ubrzo postalo jasno da to ne bi funkcioniralo. Tema bi uvijek ponovno isplivala, i pojela nas iznutra”, bila je svjesna.
Društveni pritisci i nerazumijevanje okoline
Prijatelji su joj savjetovali da pokuša ponovno zapaliti vatru. “Vatre nikad nije ni bilo. Voljela sam ga kao prijatelja, supruga, oca svoje kćeri, ali ga nikad nisam istinski željela. Neki su me osuđivali. Neki nisu mogli vjerovati da ostavljam tako dobrog čovjeka. Ali u meni je tinjala duboka praznina i postalo je opasno ignorirati je. Kad sam birala između pogrešnoga i ničega odabrala sam ništa.”
Oboje su bili slomljeni, ali razvod je došao brzo i mirno. “Osjećala sam krivnju, ali da sam ostala, frustracija bi me pretvorila u sjenu. Nisam htjela da moje dijete odrasta gledajući brak bez ljubavi i dodira. I dalje smo obitelj. Naša kći ima partnere, a nas dvoje idemo zajedno na ručkove i koncerte. Samo više nismo muž i žena. I to je u redu.”
Novi život, nova ja
Nedugo nakon razvoda u teretani je upoznala muškarca koji ju je osvojio. “Bio je mojih godina, samouvjeren, nježan, znao je slušati i odgovarati na moje potrebe. Bilo je uzbudljivo, ali ono što me osvojilo više od svega bila je ona napeta razmjena poruka tijekom dana, najave što će mi raditi, što ga uzbuđuje. Leon za to nije bio sposoban čak ni na početku. Prvi put nakon dugo vremena osjetila sam da živim punim plućima. I to je bio početak mog stvarnog oporavka”, otkrila je.
No, bajka nije potrajala i prekid ju je pogodio. “Tek naknadno sam shvatila da čovjek u kojeg sam se zaljubila zapravo nikada nije bio spreman za stvarnu vezu. Nakon toga povukla sam se, dugo nisam ni izlazila ni bila bliska s ikim. Trebalo mi je vremena da u sebi raščistim što točno želim.”
Aktivna na aplikaciji za upoznavanje
“Ne mislim da dobrih muškaraca više nema, svijet ih je pun samo ih je teže pronaći kad si u pedesetima. Aktivirala sam stoga aplikacijz za upoznavanje i na profilu jasno napisala da tražim monogamnu, ali neobaveznu vezu, nekoga s kim bih bila par dana tjedno i dijelila vruću, iskrenu bliskost.”
“Javljaju mi se mlađi muškarci, upravo sam imam zakazan susret s jednim od 33 godine. Te mlađe generacije su otvorene, ne srame se, žele znati što žena želi i trude se oko njenog užitka. Meni su oni pravo otkriće, energični, direktni i neopterećeni. Zasad uživam u slobodi bez pritiska da se skrasim. To što su mlađi nije mi presudno, presudna mi je iskrena povezanost.”
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
