Prijedlog ekonomista Marcela Fratzschera o uvođenju obaveznog jednogodišnje radne službe za umirovljenike izazvao je kritike i protivljenje. Predsjednik DIW-a rekao je u intervjuu za magazin Spiegel da je generacija rođena između sredine pedesetih i kraja šezdesetih imala premalo djece. “Zašto bi samo mladi morali odgovarati za te štetne životne odluke bejbibumera?” upitao je.
Zbog toga je Fratzscher predložio uvođenje obaveznog “civilnog služenja” za sve umirovljenice i umirovljenike i to u trajanju jedne godine. Zdravstveno to neki ne bi mogli, ali bi se mogle propisati iznimke kao kod vojne službe.
Umirovljenici bi tako mogli krpati i manjak tehničkog osoblja u vojsci. “Zašto ih ne bismo iskoristili, pogotovo kod ljudi koji su nekad bili obučeni u Bundeswehru?” predlaže ovaj ekonomist. Također, umirovljenici bi, prema novom međugeneracijskom ugovoru, trebali s mladima podijeliti teret manjka radnika u skrbi za starije i zdravstvu.
Kako prenosi Zeit, Njemački socijalni savez (SoVD) kritizirao je te izjave: “Odluku da nemaju četvero djece mnogi su umirovljenici donijeli iz financijskih razloga”, rekla je predsjednica SoVD-a Michaela Engelmeier. Zbog rastućih troškova uglavnom su i majka i otac morali raditi. “Sada im to predbacivati i govoriti da se iz kazne moraju angažirati u starosti, doživljavamo kao nepoštovanje”, rekla je Engelmeier.
I Njemački savez sindikata (DGB) odbacuje obveznu radnu godinu za umirovljenike: “Tko je desetljećima radio, apsolutno je zaslužio svoj odmor”, rekla je članica uprave DGB-a Anja Piel. “Pitanje tko zapravo živi na čiji račun je prije svega pitanje između bogatih i siromašnih, dakle između kapitala i rada, a ne između generacija.”
I glasnogovornica Ljevice za mirovinska pitanja, Sarah Vollath, rekla je da se kod mirovina ne radi o sukobu između mladih i starih, nego o klasnom pitanju. Ljevica načelno odbacuje prisilne službe, rekla je.
