Zdravi odnosi temelje se na ravnoteži između brige za druge i brige za sebe. Kada ta ravnoteža izostane, dolazi do pretjeranog stavljanja tuđih potreba ispred vlastitih, odnosno stalnog udovoljavanja drugima.
Takvo ponašanje nazivamo suovisnost, koju je važno osvijestiti jer se radi o obrascu u kojem zanemarujemo vlastitu dobrobit, a prepoznavanje suovisnosti prvi je korak prema radu na sebi. U nastavku psihologinja Bethany Juby za PsychCentral ističe sedam znakova suovisnosti i načine kako ih prepoznati.
Teškoće u samoći
Osobe sklone suovisnosti često teško podnose samoću zbog duboko ukorijenjenog straha od napuštanja i oslanjanja na druge kako bi održale osjećaj vlastitog identiteta i vrijednosti. Zbog toga često neprestano traže društvo, razgovor ili različite distrakcije kako bi izbjegle neugodan osjećaj praznine.
U partnerskim odnosima to se može očitovati u stalnoj potrebi za prisutnošću partnera, nestrpljenju kada je odsutan ili prekomjernom uključivanju u njegov život kako bi se osigurala bliskost i potvrda vlastite vrijednosti. Takvo ponašanje otežava osobni rast i može dodatno opteretiti odnos.
Strah od odbacivanja
Osobe sklone suovisnosti često imaju velik strah od odbacivanja, što ih vodi u stalno traženje odobravanja i potvrde vlastite vrijednosti. Taj se strah često očituje ugađanjem drugima ili izbjegavanjem iskrenog izražavanja vlastitih osjećaja.
Primjerice, možda ćete pristati na nešto iako se s tim ne slažete, čime žrtvujete vlastitu autentičnost radi prihvaćanja. Ova navika, vođena strahom, otežava osobni rast i čini vas pretjerano ovisnima o tuđem odobravanju.
Poticanje nezdravih obrazaca
Osoba sklona suovisnosti može nesvjesno podupirati štetna ponašanja voljene osobe. Primjerice, ako partner ima problem s ovisnošću, moguće je prikrivati njegove pogreške, pružati financijsku pomoć unatoč negativnim posljedicama ili spašavati ga od odgovornosti za vlastite postupke. Takvo ponašanje, iako naizgled dobronamjerno, zapravo sprječava voljenu osobu da se suoči s posljedicama i time koči njezin osobni razvoj.
Izbjegavanje sukoba
Suovisne osobe često izbjegavaju sukobe kako bi održale privid sklada i smanjile rizik od odbacivanja. Primjerice, možda nećete reći partneru ili članu obitelji da vas je povrijedilo nešto što su učinili jer se bojite da će to izazvati probleme. Iako može izgledati kao da čuvate mir, zapravo potiskujete osjećaje i izbjegavate rješavanje važnih pitanja.
Teškoće u postavljanju granica
Kod suovisnih osoba često se javlja problem u postavljanju i održavanju zdravih granica, što dovodi do osjećaja preopterećenosti ili iskorištavanja.
Primjerice, možete teško reći “ne” dodatnim obvezama na poslu iako ste već iscrpljeni, jer se bojite razočarati druge. U partnerskom odnosu to se može očitovati tako da stalno preuzimate sve kućanske poslove ili čišćenje, čak i kad partner može i sam, kako biste izbjegli sukob ili ga zadovoljili. Takav obrazac dovodi do pretjerane samopožrtvovnosti i narušavanja osobnog blagostanja.
Problem s kontrolom partnera
Osobe sklone suovisnosti često pokazuju prikrivene obrasce kontrole, nastojeći upravljati drugima ili situacijama kako bi smanjile vlastitu tjeskobu. Primjerice, možda stalno provjeravate partnerov mobitel ili određujete s kim smije provoditi vrijeme. Ova snažna potreba za kontrolom najčešće proizlazi iz straha da bi gubitak kontrole mogao ugroziti stabilnost veze.
Nedostatak osobnog identiteta
Ljudi koji se previše oslanjaju na partnera često nemaju jasno razvijen osjećaj vlastitog identiteta, već ga grade isključivo kroz svoje odnose. Jedno istraživanje pokazalo je da se takvi pojedinci teško definiraju, ponašaju se poput kameleona i imaju vrlo nestabilnu sliku o sebi.
Te osobine dovode do neravnoteže u različitim područjima života, što je posebno vidljivo u odnosima, gdje pretjerano prilagođavanje tuđim stavovima i ponašanjima dovodi do gubitka autentičnosti.
