Draga Ksenija, prije osam godina svekrva i svekar su nas istjerali iz kuće. Doslovno na cestu. U međuvremenu smo dobili dvoje prekrasne djece i prije četiri mjeseca kupili kuću. Počeli smo je uređivati.
Posljednja dva tjedna njegovi se roditelji pojavljuju kao da ništa nije bilo. Još očekuju da ih grlim i da tjeram djecu da se igraju s njima, iako su prema djeci bezobrazni. Kad sam to spomenula mužu, toliko je burno reagirao da me zgrabio za vrat pred djecom. Želim pobjeći s djecom. Na rubu
Ksenija: Niste sami
Draga Na rubu, s obzirom na to da u pismu nema pitanja, vjerujem da vam je sve jasno. U vašem slučaju granica je prijeđena. Da nije došlo do fizičkog nasilja, možda bih vam rekla da pokušate uspostaviti koliko-toliko pristojan odnos sa svekrom i svekrvom, makar radi djece.
Ali u ovoj situaciji jedino što trebate je zaštititi sebe i djecu. Užas koji ste doživjeli i vi i djeca nema opravdanja, ma kakve mu svađe prethodile. Nadam se da ste nasilje prijavili policiji. Znajte da niste sami, i da postoje ljudi koji znaju kako vas zaštititi; i pravno i emocionalno.
Takvi napadi se gotovo nikad ne događaju “samo jednom”. Kako niste postavili pitanje, postavit ću ga ja umjesto vas: može li nova kuća nakon svega biti vaš sretan dom? Odgovor znate sami.
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
