Gospodin Miroslav iz Zagreba 67-godišnji je umirovljenik. Prima prosječnu mirovinu od oko 680 eura i ističe kako je tek nedavno shvatio koliki je nesrazmjer između njegove penzije i večere u otmjenom restoranu.
”Na jednom događanju upoznao sam ženu s kojom sam proveo cijelu večer i razmijenili smo brojeve. Četiri je godine mlađa od mene, lijepo se odijeva, ima i malo veću mirovinu. Na prvom sam je spoju htio impresionirati pa sam je pozvao u restoran. Prije toga nazvao sam prijatelja da mi preporuči neko bolje mjesto, ne pitajući se koliko to bolje znači i skuplje.”
”Otišli smo na steak i naručili bocu vina. Kad je stigao račun, umalo sam pao u nesvijest, iznosio je ni više ni manje, već 160 eura! Samo boca vina koštala je 70 eura. Stisnuo sam zube i platio, ali mi je ostao gorak okus. Jednostavno nemam za luksuzne izlaske na spoj“, otkriva gospodin Miroslav.
Novac otiša u vjetar
Bilo je to, kaže, prije pet mjeseci. Nažalost, veza nije potrajala. Nedavno je, međutim, bio na promociji knjige, gdje ga je znanica upoznala sa ženom koja je bila zainteresirana da se nađu na kavi, budući da žive blizu.
”S njom sam oprezniji. I danas još povremeno odemo na kavu, a jednom smo išli i na kolače. Ne mogu si priuštiti skupe promašaje. Uostalom, budimo realni, čak su i kave u centru grada umirovljenicima postale luksuz”, ogolio je stvarnost umirovljeničkog dejtanja.
Na pitanje hoće li je ipak odvesti na večeru, budući da se već bolje poznaju, kaže: ”Da, ali mi je neka psihološka granica pedeset eura. Sada bih unaprijed online proučio jelovnik i cijene, kako hrane, tako i pića. Znate, i drugi su mi pričali kako su se nasamarili kad su se htjeli praviti važni i impresionirati na prvom spoju. Pokušavam izbjeći takve neugodne situacije”, rekao je.
Mario: Večere ne dolaze u obzir, skupa je i riba iz moje pećnice
Umirovljenik Mario (67) otvoreno kaže da nema problema sa skupim izlascima s partnericom jer si ih jednostavno ne može priuštiti. ”Imam družicu već pet godina, upoznao sam je na planinarenju dvije godine nakon smrti supruge. Tada sam još radio i mogli smo si priuštiti i poneki vikend u talijanskim Alpama“, priča.
Sada su oboje u mirovini i žive skromnije, svjesni da se ne smiju zanijeti. ”Uživamo u jednostavnim stvarima, kao što je odlazak u ribarnicu. Gledajte, i tamo je riba skupa, a u restoranu nama i nedostižna. Vikendom, kad smo u planinama, pojedemo grah s kobasicom; osam eura dvaput mjesečno oboje si možemo priuštiti“, dodaje Mario.
Još uvijek, smije se, dogovaraju spojeve jer svatko živi u svom stanu. ”Financijski bi nam bilo lakše da se odlučimo na zajednički život i iznajmimo jedan stan, no ona se predomišlja. Vrlo je tradicionalna i brine što će reći njezina djeca, iako su odrasli i vode vlastite živote. Ne mogu je prisiliti na odluku“, priznaje.
Sve skuplji izlasci: I Amerikanci mijenjaju navike
I CNBC piše kako ekonomska kriza i rastući troškovi mijenjaju navike američkih samaca. Prema nedavno objavljenim podacima DatingNews.com, čak 33 posto odraslih priznaje da ih trenutačna ekonomska situacija odvraća od ulaska u ozbiljnije veze.
“Ako se odvaže otići na spoj, odlučuju se za jednostavnije opcije poput odlaska na kavu ili piće, umjesto tradicionalne večere u restoranu. Kako bi smanjili troškove, samci su sve kreativniji u organizaciji spojeva pa biraju aktivnosti poput posjeta barovima s happy hour ponudom, korištenja kupona, kuhanja kod kuće ili besplatnih aktivnosti poput šetnji, planinarenja i gledanja filmova kod kuće. Također, mnogi biraju mjesta bliže domu kako bi izbjegli troškove prijevoza”, pokazuju rezultati ankete.
Prosječni Amerikanac, piše The New York Times, potroši i do 168 dolara (oko 145 eura) po spoju, uključujući troškove uređivanja i goriva. A koliko ste vi spremni potrošiti na spoju?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
