Kumice su i nekad varale na placu, a hrana je bila gora nego danas

Nedavni članak na našem portalu o tome kako se nekad kupovalo i što se prodavalo izazvao je val nostalgičnih komentara naših pratitelja na Facebooku. Prisjetili su se vremena kad izbor u trgovinama nije izazivao anksioznost kao danas, kad su dućani bili mali, a prodavačice su imale vremena posvetiti se svakom kupcu.

Tada nije bilo kartica ni složenih programa lojalnosti, a odlazak u trgovinu bio je više od same kupovine – prilika za susret, razgovor i razmjenu lokalnih informacija, da ne kažemo tračeva.

“Sjećam se i da se kava kupovala u zrnu jer je u svakom dućanu bio mlinac na kojem bi je trgovkinja kupcima fino samljela, a mljeo se i mak. Vrhnje i jogurt bili su u čašama od dva decilitra, koje su nam kasnije služile kao mjerice pri pečenju kolača”, svjedoči naša čitateljica Snježana.

“U mom djetinjstvu kod baka i djedova bili su seoski dućani u kojima si mogao dobiti poprilično bombona za dva jaja. Računi su se ispisivali ručno, a ako si naćulio uši, saznao si sve što se u selu događalo. Moglo se kupovati na veresiju jer se dugovanje upisivalo u tekicu. Zabavno se svega toga prisjetiti, iako je i tada u trgovanju bilo mana, baš kao i sada“, napisala je.

Šećer i donje rublje nisu se prodavali u istom dućanu

“Sjećam se vremena kad nisu postojale samoposluge. Trgovci su nosili bijele košulje i hlače ‘na peglu’ i stajali iza pulta. U trgovinama u kojima su se prodavali ulje, šećer i riža, nisu se prodavale gaćice ni posteljina, kao što je to slučaj danas. Postojale su trgovine s tkaninama koje su se prodavale na metre, zatim trgovine s konfekcijom i željezare gdje su se kupovali čavli. Meni je to bilo predivno, a k tome je ono što se kupilo bilo kvalitetno, a izbor sasvim solidan”, sjeća se gospođa Fatima.

“Bio je slabiji izbor, ali bolja kvaliteta svega, od hrane do odjeće i obuće. Murine stvari imam i danas, kao i Varteksove, a cipele nisam mogla potrgati godinama”, nadovezala se na to još jedna komentatorica.

Gospođa Ružica istaknula je da se nekad kupac nije mogao izgubiti među policama u nastojanju da pronađe ono što mu zaista treba. “Nisu svako malo mijenjali lokacije artikala s namjerom da kupci što dulje lutaju dućanom i usput kupe i ono po što zapravo nisu došli”, piše.

Jesu li se prodavačice više trudile?

Tvrdnje onih koji pišu da su se prodavačice daleko više trudile oko kupaca nego danas, gospođa Nada komentira: “Prodavačice se zapravo nisu trudile oko kupaca. Ne mislim na trgovine špecerajem, ali na nekim odjelima su samo pričale međusobno i bile gotovo ljute što ih kupac ometa”, napisala je.

To je pak na komentar izazvalo gospođu Kristinu: “Gdje ste vi kupovali, a da se prodavačice nisu trudile? Radim u toj branši od ’87. i kupcu se trebalo sve pokazati, plus još dodatno ponuditi. Tada je baš bilo uobičajeno da kupac traži pomoć prodavača, a ne kao danas, gdje si sam bira odjeću.”

Kad nostalgija bez pokrića idealizira prošlost

Dakako, odrasli ljudi vole previše idealizirati prošlost, osobito kad je riječ o prehrani. Istina, bilo je više vrtova oko kuća i krava u štali, što je zasigurno pridonosilo zdravijoj prehrani, ali ni ono lokalno proizvedeno za masovnu prodaju tada nije bilo sto posto prirodno.

Voće i povrće bilo je, primjerice, tretirano pesticidima koji su davno zabranjeni zbog svoje toksičnosti i kancerogenosti. Nije se svakoga dana izvještavalo o proizvodima koji se povlače s polica jer je proizvoda bilo manje, a kontrole su bile slabije i rjeđe.

Neki ipak ne žele razbiti oblačić sjećanja na navodno bolja i zdravija vremena. “Kako je tirolska nekad bila slasna”, prisjetio se jedan naš muški čitatelj salame u kojoj je uživao u djetinjstvu. “Tirolska je bila puna aditiva i krajnje nezdrava tada, kao što je i danas. Ali priznajem da je bila slasna, kao što je i danas”, nadovezao se drugi, ukazujući na to da prije trideset i više godina nije sve bilo zdravo kako volimo vjerovati.

I gospođa Nevenka je napisala: “Bilo svega zdravog, a ne ovo današnje nezdravo, uvozno, šrot koji kupujemo.“ U realnost ju je pak vratila čitateljica Nada, koja se prisjetila sitnih dosjetki kumica na placu koje ne idu u prilog tvrdnji da je sve bilo besprijekorno.”

“Dobro se sjećam da se na placu kapalo vrhnje na gornji dio dlana i probalo, jer bi kumice znale umiješati brašno da izgleda gušće. I sir se probao da ne bi bio užegnut. Dakle, na zapadu ništa novo. Muljalo se oduvijek i to na domaći način”, piše dovitljivo gospođa Nada.

Sve one koji previše uzdišu za prošlim vremenima, gospodin Željko spušta na Zemlju i kaže: “Kukalo se nekad, kao što se kuka danas. I onda smo se žalili da nam je skupo. Ljudi su kukali da ima više izbora u Njemačkoj i Trstu i da kod nas nema ničega. Danas, kad imamo previše svega, opet jednako kukamo.”