“Zašto bih ja, sa završenim fakultetom, dvjema specijalizacijama i subspecijalizacijom, imala istu mirovinu kao netko tko je primao plaću ‘na crno’ i možda pritom dobio stan ili kuću bez kredita?”
Pitala je to naša čitateljica Nada uz napomenu da je više od 39 godina uredno plaćala poreze i doprinose, radila bez petka i svetka, s dežurstvima od 24 sata. “Ne mogu i ne pristajem na ideju da svi imamo jednake mirovine”, Nadine su riječi koje u cijelosti možete pročitati na ovoj poveznici. Takvo razmišljanje isprovociralo je mnoge naše čitatelje koji su ga osjetili kao strelicu odapetu ravno u njihovo umirovljeničko srce.
Prva među njima, umirovljenica Mira, poželjela je da njene riječi prenesemo Nadi. “Prozvali ste umirovljenike koji su dobivali pola na račun, a pola na ruke. Mislite li da su radnici to htjeli? U privatnom sektoru je tako bilo. To je kapitalizam”, odgovara Mira koja kaže da bi svaka pobuna protiv takve prakse za radnika vjerojatno značila otkaz. Pristanak na suučesništvu u kriminalu nije stvar osobne odgovornosti radnika, čita se iz komentara ove umirovljenice.
“Vi ste, vjerujem, radili u državnoj firmi pa imate sve crno na bijelo, iako nemate neku veliku mirovinu”, nastavlja ekscitirano naša čitateljica uz napomenu da je kapitalizam kriv za sve. Radila je, dodaje, noću, dvokratno, služila se stranim jezicima, robijala i primala cijeli život minimalac. Sada joj je, kaže, mirovina mala zahvaljujući onima koji su je uništavali, zajedno s mirovinskim fondom.
Dapače, Mira se poziva na Ustav RH koji nalaže da ona od svog rada mora dostojanstveno živjeti. “Nije me briga odakle će i kome Vlada uzeti”, kaže ova umirovljenica uvjerena da je zaslužila više uz zaključak: “HZMO bi trebao napraviti reviziju mirovina, a ne 20 špranci zakona o tome tko i kako ide u mirovinu. Branitelje treba prebaciti na državni vojni proračun, a ovdje neka ostanu radnici, invalidi i neradnici do 15 godina staža.”
Ni umirovljenica Blaženka nije zadovoljna upućenom joj kritikom. “Nismo mi radnici išli u prijevremenu mirovinu bez razloga. Puno nas se razboljelo jer nisu sva radna mjesta ista. Nije isto sjediti u kancelariji ili u toplom zatvorenom prostoru, raditi do vikenda i spajati blagdane kako bi bio što duže s obitelji. Nije isto imati topli obrok koji znači pola sata pauze i raditi u hotelu prekovremeno, na propuhu, kao konobar, kuhar koji se kuha s jelom. Nije isto ni raditi u trgovini, kiosku bez WC-a, u bilo kojoj tvornici”, piše.
“To znaju oni koji su pravili izračun mirovina; da uvjeti rada nisu svugdje isti i kome je to priznato, ali i to nije važno. Smatram da nas je ova politika svjesno dovela na prosjački štap kako bi nas podijelila jer je Hrvatska podijeljena zakonima uzduž i poprijeko”, nudi svoje viđenje Blaženka kojoj su snovi dijela umirovljenika o jednakim mirovinama za sve posve razumljivi.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
