‘Rodila sam Hrvatskoj troje djece, želim 30 posto veću mirovinu’

Kada je riječ o visini mirovina, čini se da hrvatskim umirovljenicima mašte nikad ne nedostaje. Svaki put kad se povede rasprava o visinama primanja, vrlo brzo se pojavi i prijedlog kome bi trebalo oduzeti kako bi se drugima dodalo. Ponekad takve ideje imaju uporište u brojkama i ispravljanju nepravdi koje su se nataložile u sustavu. Ipak, češće se radi o bizarnim željama koje nemaju veze sa stvarnosti.

Tako nam se javila čitateljica Olgica iz Osijeka s prijedlogom da se u mirovinsku formulu, osim staža i visine plaće, ugradi i broj djece. Smatra da bi oni koji su podizali dvoje ili troje djece trebali imati veće mirovine, dok bi osobe koje nemaju djecu trebale primati manje.

“Čitala sam vaš tekst o broju radnika i umirovljenika. Ne morate mi crtati statistiku, nisam slijepa pa da ne vidim da radnike uvozimo na sve strane. Narod koji ne može sam odgojiti i zadržati dovoljno ljudi da rade i pune proračun i mirovinski fond ima ozbiljan problem, a bit će još gore”, objašnjava Olgica.

“Hrvati danas ne žele djecu, ali zato imaju pse koje voze u kolicima i oblače kao bebe. Hoće li im pas uplaćivati za mirovinu? Mi koji smo Hrvatskoj rodili djecu koja pune mirovinski fond ne možemo biti izjednačeni s njima.”

“Smatram da ja koja sam dizala kredite i dizala troje djece trebam biti nagrađena s barem 30 posto većom mirovinom od onih koji su u to vrijeme uživali u životu i ulagali u sebe. To je najmanje što nam država može priznati. A nisam čula da se Sindikat za to zauzima”, objašnjava Olgica koja je u opširnom tumačenju razradila i posebnu penalizaciju za one koji nemaju djece ili imaju samo jedno.

I obitelji s djecom imaju pse

Teško je ne tražiti moralne mane ovakovog razmišljanja, no valja istaknuti da je umirovljenica Olgica previše pojednostavnila mirovinski sustav i problem demografije, a pri tom se poslužila omiljenom metom: vlasnicima kućnih ljubimaca. Kao da se ne mogu imati istovremeno i djeca i ljubimci. Osim toga, pad fertiliteta u Europi traje od 1970-ih godina i nema nikakve veze s trendovima vezanim uz kućne ljubimce.

Olgica zanemaruje i činjenicu da se djeca ne rađaju s jamstvom da će financirati mirovinski sustav u Hrvatskoj. Velik dio mladih, velikim dijelom zbog otvorenih granica unutar EU i slobode rada i nastana, odlučuje živjeti negdje drugdje, vidjeti svijeta i iskoristi svoje potencijale. Ili, ako ćemo biti zločesti, udaljiti se od roditelja. Povezivanje broja djece s visinom mirovine ignorira mobilnost radne snage.

Ne mogu svi imati djecu

Umanjivanje mirovine za propisanu stopu osobama bez djece predstavljalo bi izravnu diskriminaciju prema obiteljskom statusu.

Naša čitateljica koja si uzima za pravo biti vrhovna moralna instanca zaboravlja da mnogi ljudi ne mogu imati djecu zbog neplodnosti, medicinske kontraindikacije, gubitka partnera, životnih okolnosti ili posvećenosti skrbi o drugim članovima obitelji. Što je s roditeljima čija su djeca umrla ili nesposobna za rad? Treba li ih kazniti prema načelima koje nam prezentira Olgica? Sigurno ne treba.

Ljudi bez djece kroz sustav sufinanciraju tuđu djecu

K tomu, sustav se temelji na doprinosima, ne na roditeljstvu. Osoba bez djece može imati 40 godina rada i visoke doprinose. Osoba s troje djece može imati kraći staž i gotovo nikakve doprinose. Oduzimanje od prve da bi se dalo drugoj razbija već načeta načela osiguranja. Mirovine su osiguranje za starost i za slučaj nemogućnosti rada.

Djeca jesu trošak, ali u tom trošku sudjeluju i osobe koje nemaju djecu. I ljudi koji nisu roditelji plaćaju porez i doprinose iz kojih se financiraju rodiljne naknade, dječji doplatci, školstvo, zdravstvo i sve javne usluge koje djeca koriste. Osim toga, roditelji kod obračuna poreza na dohodak za svako dijete koriste porezne olakšice, a majkama se za svako dijete priznaje dodani staž od 2019. godine.

Uglavnom, mirovinski sustav nije primarni instrument demografske politike niti to smije biti. A kada se u računicu za mirovine uvodi moralna (ili moralizatorska) varijabla, to uvijek urodi nepravdama i urušavanjem povjerenja u sustav. O instrumentalizaciji i monetizaciji roditeljstva nećemo ni govoriti.