Na platformi Reddit povela se živahna rasprava o navikama i hirovima hrvatskih umirovljenika, osobito o njihovoj nestrpljivosti u redovima trgovina, pošta, banaka i kod liječnika. Jedan mlađi korisnik retorički je pitao: ”Kamo se toliko žure umirovljenici koji nikud ne kasne, a ipak glasno uzdišu i prigovaraju čim se malo zagužva?“
Samo prevrću očima, uzdišu i prigovaraju
Mlađahni gospodin je naveo i nekoliko primjera: “U trgovini, pekari, pošti, banci ili kod doktora, ako je ispred umirovljenika više od troje ljudi, gotovo uvijek slijedi prevrtanje očima, uzdisanje i prigovaranje.”
“Primjerice, u maloj trgovini na blagajni je radila djevojka od oko 20 godina, brzo koliko je mogla. Gospođa od 70 godina bila je četvrta u redu i nakon dvije minute čekanja krenulo je standardno: ‘Može li to brže? Pa zar ovdje nitko više ne radi?’ Druga blagajna se nije otvorila, a gospođa je na red došla već nekoliko minuta kasnije”, opisao je.
Umirovljenici prigovaraju i kad čekaju kod liječnika
“Evo situacije u banci u kojoj su radila dva šaltera. Bio je početak mjeseca i dizale su se mirovine pa je bila gužva. U redu je bilo oko 30 ljudi. 80 posto njih su umirovljenici. Prevratali su očima, gledali na sat, prigovarali. Jedan gospodin se probao ugurati i preko reda uz opravdanje da on više ne može sjediti.”
“Kod liječnika dolaze valjda 40 minuta prije termina i onda prigovaraju kako već dugo čekaju. I moja baka je ovakva, kad god je negdje vozim i vidi gužvu prigovara. Kad je pitam gdje joj se žuri kaže nigdje, samo joj se ne da čekati. Neki se voze javnim prijevozom pa žure da ne propuste liniju, ali to im ne daje prednost. Ne sjećam se kad sam zadnji put čuo nekog mlađeg da toliko glasno prigovara, traži još jednu blagajnu i slično. Pa dobro, gdje se žuri ljudima koji nikud ne kasne?
Bolovi i kronične poteškoće kao razlog nervoze
Mnogi su se složili s njim, ali drugi su upozoravali da ponekad svi trebamo “obuti tuđe cipele” i tek onda suditi. Jedan je mlađi korisnik tako napisao: “Kad si star, treba ti komfor da se barem donekle osjećaš u redu. Ljudi su stari, potrošeni i bolesni, sve ih boli pa im i samo sjedenje može izazvati mučninu.”
“Razumijem ih jer svi znamo kako je kad te nešto kronično boli i ne osjećaš se dobro, teško je ne biti nervozan. Samo što nama ta nelagoda ne traje dugo, možda dan-dva, a njima cijelo vrijeme. Ali, kako sami kažu, svi ćemo jednog dana doći na to i iz prve ruke osjetiti kako je“, zaključuje.
“Mislim da to ovisi od osobe do osobe. Kada sam bila trudna, u najvećoj mjeri su mi upravo babe nudile mjesto u tramvaju i busu. S druge strane, jedna starija gospođa mi je uvalila svoja krcata kolica da ih izvadim iz busa, a ja s trbuhom do zuba”, ističe mlađa žena.
“Mrzim kad mi u Lidlu dahću za vratom”
Zarolao se još jedan “set” onih koji negoduju. “A kad otvore novu blagajnu u Lidlu? Kažu da ne mogu hodati, boli ih kičma, noge, ali čim se otvori, trče kao Ben Johnson. Uvijek pustim nekog ispred, ali kad stanu baš iza mene i pušu mi za vrat, napravim korak unazad. Pa neće zbog toga brže doći na red! A samo stvaraju gužvu, prekopavaju po novčaniku i traže nekoliko centi”, piše uznemireni Redditor.
Idući komentar mogao bi nam svima poslužiti kao lekcija: “Zamisli da si umoran, boli te kičma, šumi ti u ušima od tlaka, imaš čukalj pa moraš u prosincu hodati u šlapama (operacija je za devet mjeseci), dioptrija na naočalama ti ne valja jer si nove ne možeš priuštiti (socijalno pokriva mizerno, a stakla koštaju gotovo cijelu penziju). Normalno da si nervozan. I još ti medicinska sestra kaže da se naručiš preko aplikacije. Moraš zvati snahu i sina, a ne želiš biti teret. Onda se radije posvađaš s njom, ispadneš luđak i ona te upiše. Pa iskreno, razumijem ih.”
Moraju li umirovljenici baš na školski autobus?
Negodujući, oglasio se i jedan Splićanin. “A zašto svi umirovljenici moraju koristiti autobus baš u vrijeme kad učenici i studenti idu u školu? Naprimjer, u Splitu je od 7:00 do 7:45 ujutro uvijek ogromna gužva, a iza osam, kad počinje nastava, autobusi su gotovo prazni. I zašto se guraju prvi ući i izaći kad su toliko spori? Valjda bi mladi trebali prvi izaći kako se ne bi stvarala gužva.” Slično se pita i korisnik koji tvrdi da je prosjek godina u vlaku prema zagrebačkom Glavnom kolodvoru u 6:20 ujutro čak 70 godina.
U obranu starijih ranoranioca stali su oni upoznati s problematikom. “Zato što mnogi bolnički odjeli sve pacijente naruče za isti dan u 8 ujutro, umjesto u razmacima. Primjerice, očna ambulanta u Vinogradskoj – kabinet za leće. Nekad je bila poznata po tome da, ako ne dođeš u 8 sati, taj dan uopće nećeš doći na red. A onda sjediš i čekaš i po četiri sata dok te konačno ne prozovu”, stoji u odgovoru.
Svrha i aktivnost u mirovini
Smisla ima i odgovor jedne unuke: “Mogu reći po mojoj baki, koja ide spavati u osam navečer i budi se već oko tri ili četiri ujutro. Da može, u pet bi išla do banke i doktora. Umirovljenici nemaju nikakve obaveze- Zato, čim se pojavi jedna, svi se uzbude i odu na prvi autobus da stignu sve obaviti.”
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
