Trošiti i uživati u plodovima vlastitog rada ili i u mirovini pomagati odrasloj djeci i čuvati imovinu koju ste stvarali desetljećima? Dilema je to s kojom se suočavaju mnogi umirovljenici kad počnu razmišljati kako žele živjeti godine koje su pred njima. S jedne strane prati ih osjećaj odgovornosti prema djeci, a s druge sve jasnije shvaćaju koliko život brzo prolazi i da je možda upravo sada vrijeme da napokon počnu živjeti i za sebe.
Jedna od onih koja se susrela s takvim pitanjima je i svježa umirovljenica iz bliže okolice Splita, 65-godišnja gospođa Mare. Priznaje da si i sama postavlja ta pitanja, osobito otkako je u mirovini, a primijetila je i kako je ljudi iz okoline sada češće ispituju o planovima poput hoće li se i dalje baviti turizmom i kome će što ostaviti od djece. U jedno je, kaže, sigurna, a to je da nikome ništa neće dati prije smrti. “Napokon sam ja na redu i namjeravam iskoristiti godine koje dolaze za svoje gušte i planove.”
Sama zaradila, sama će trošiti
“Pitaju me što ću s novcem jer imam pet apartmana. Svih pet sam zaradila s pokojnim suprugom, i svih pet mi donosi prihod, ali i brigu koju razumije samo onaj tko ih mora održavati, ulagati u njih, mamiti goste, tražiti čistačice da mi pomognu, plaćati poreze. Taj razumije da ništa ne pada s neba, kao što mnogi misle”, govori nam.
Ističe da je plaću u banci, kao i novac od turizma, većinu života ulagala u školovanje djece. “Kći je studirala u Italiji, a sin u Zagrebu. Sada su samostalni ljudi i dosta je bilo pomaganja i zalaganja. Odlučila sam svoj novac trošiti na sebe. Od mene neće vidjeti ni eura gotovine, ostat će im apartmani jednog dana. Daj Bože da dugo poživim! Unucima tu i tamo dam nešto džeparca, nije baka najveća škrtica, ali više ne želim štedjeti na sebi”, ističe.
“Gola penzija” za osnovni život
Prisjetila se godina kad je za četveročlanu obitelj kupovala po 150 grama mesa po osobi, a u izlogu gledala cipele ili torbu i samo produžila dalje. “Zdrava sam i smatram da se dobro držim za svoje godine. Sad želim uživati. Kupujem sve što je kvalitetno, ne samo torbu i cipele, već i meso i ribu, najbolje voće i povrće. To je tako oslobađajuće!”
Otkriva da uživa i u putovanjima, što s “golom penzijom” ne bi mogla. “Jesenas sam bila na krstarenju do Grčke, a ove godine nakon sezone planiram putovanje oko Španjolske i Portugala. Znam da me čeka naporno ljeto, ali to će mi biti nagrada i to me drži. Napokon uživam u stvarima koje sam oduvijek priželjkivala i sad si ih polako ispunjavam”, otkriva.
Novac za preglede i dom za starije
Iako njezina mirovina nije izdašna jer ima tek 28 godina staža, dovoljna je da pokrije osnovne potrebe. Sve ostalo, kaže, pokrivaju apartmani. “Plaćam si preglede, a ako jednog dana budem morala u dom za starije, stavit ću sve u podnajam i računam da će mi to pokrivati troškove. Ne brinem za sebe uopće”, kaže iskreno.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
