Susjedi me zovu na krizmu, a nemam novca – trebam li odbiti ili posuditi?

Draga Ksenija, u problemu sam otkako su me susjedi pozvali na krizmu unuke u travnju. U dobrim smo odnosima, a dobra sam i s njenim roditeljima.

Znam da su me pozvali od srca i da su ozbiljno mislili kad su rekli da nemam nikakvu obvezu dati novac, ali ne mogu doći praznih ruku. Da je krizma kod njih doma, prihvatila bih i kupila skroman dar. Ali slavlje se održava u restoranu s tamburašima pa osjećam da ne mogu proći jeftino.

Da je ljeto, nekako bih to mogla riješiti, ali za ožujak me čekaju još jedne visoke režije. Od 535 eura koje primam, ostat će mi možda svega 350, a moram i jesti. Imam dvoje unučadi i ne usudim se pitati kći da mi posudi dio iznosa jer mislim da bi me odbila. Što bih trebala učiniti? Je li u redu odbiti poziv ako jednostavno nemam novca? Susjeda

Draga Susjeda, vidim da se za takve prigode daruje i do 200 eura ili neki sitan zlatni nakit ako ste samo uzvanik. U moje vrijeme nije bilo tako niti smo računali na bilo kakve darove. A, zapravo, nismo ni priređivali te neukusne i neprilične male svadbe. Rekla bih da su ta slavlja protiv vjere i čina krizme.

Razumijem vas i razumijem zašto ne želite posuđivati novac. Ali razumijem i vašu kćer koja vam ga možda ne bi posudila za takvu svrhu. Jedno su računi, a drugo je krizma u susjedstvu. Nitko ne bi trebao ugroziti vlastitu egzistenciju zbog jednog slavlja.

Da sam na vašem mjestu, susjedima bih iskreno i ljubazno rekla da nisam u prilici doći. Ne bih iznosila ni previše detalja niti bih ostavila prostora za uvjeravanja. Po ovome što ste napisali o njima, znam da će vas razumjeti. Djevojci uvijek možete kasnije darovati neku sitnicu od srca, a njezine roditelje počastiti kavom i razgovorom. To je u današnje vrijeme puno vrjedniji dar od kuverte. Zaista to mislim. Ksenija