Unučad su nam najveća sreća, tvrde brojne bake koje aktivno prate naš portal. Kažu, unuke vole više nego što su voljele svoju djecu i nema te žrtve koju za njih ne bi podnijele.
To zaista zvuči toplo, gotovo samorazumljivo. No psiholozi upozoravaju da sama izjava “baka te voli” nije dovoljna da bi taj odnos bio zdrav za dijete. Kome ta ljubav najviše koristi? Odgovor na to pitanje važno je i za evaluaciju tog odnosa. U praksi se razlika vidi u jednoj jednostavnoj stvari: osjeća li dijete da je voljeno ili misli da mora uzvratiti ljubav na način koji baki treba.
Baka ima vremena, strpljenja i topline koje roditelji, opterećeni obvezama, ponekad nemaju. No postoje situacije u kojima se granica neprimjetno pomiče u smjeru takozvane emocionalne parentifikacije, fenomena u kojem dijete preuzima emocionalnu ulogu odrasle osobe.
To ne izgleda dramatično. Dapače, često je skriveno u rečenicama koje zvuče pozitivno. Primjerice kada baka djetetu kaže “ti mene jedini razumiješ” ili “jako sam tužna kad mi ne dođeš”. U tom trenutku baka djetetu dodijeljuje teret koji dijete ne bi trebalo nositi jer nije posao djeteta umiriti, razveseliti ili održati raspoloženje odrasle osobe.
Ljubav bez granica nije uvijek dobra
Drugi čest obrazac je ispreplitanje u odnosu. To su situacije u kojima su emocionalne granice između bake i djeteta slabe ili nejasne. To se vidi kada baka očekuje stalnu bliskost i misli da treba imati stalni pristup djetetu. Također, kada se ljuti zbog djetetovih izbora i zbog njih se osjeća odbačenom, čak se i duri. I takvo bakino ponašanje djetetu nameće osjećaj da je odgovorno za tuđe emocije i eventualne nestabilnosti.
“Sve im puštam”
Mnoga će se baka pohvaliti da unucima pušta sve ono što roditelji zabranjuju, baš kako bi dokazala kako je puna ljubavi. No to nije zdrava ljubav, iako mnogi misle da je riječ o bezazlenom ponašanju. Ne, ako baka djetetu daje ono što mu roditelji ni u ludilu ne bi dali, ne znači da ona više voli dijete nego što ga vole roditelji. Upravo suprotno, iza toga stoji bakina potreba da bude “najdraža”, a ne djetetov interes.
Kad baka kaže unuku da dopušta ono što mama ne dopušta, stavlja ga između dvije lojalnosti. Psiholozi to nazivaju triangulacijom; uvlačenjem djeteta u odnose odraslih. Dijete tada ne bira samo ponašanje, nego i stranu.
“Unuci su moj život”
Posebno osjetljiva situacija nastaje kada baka nema druge izvore ispunjenja pa svu emocionalnu težinu svaljuje na unučad. Na površini to izgleda kao duboka povezanost, ali u stvarnosti djeca mogu početi osjećati krivnju jer ne dolaze dovoljno često, misle da moraju biti stalno dostupna i da općenito bakina sreća ovisi o njima.
Nisu rijetke bake koje unucima govore da će “umrijeti ako im ne dođu” ili da će “plakati ako im unuk ne uzvrati zagrljalj ili poljubac”. To, potvrđuju neka psihološka istraživanja, tjera djecu da prerano preuzimaju emocionalne uloge odraslih, a posljedično vodi u povišenu tjeskobu, osjećaj odgovornosti za tuđe raspoloženje i poteškoće s postavljanjem granica u odrasloj dobi, slabijem osjećaju autonomije te većoj nesigurnosti u odnosima.
Kako izgleda zdrava bakina ljubav?
Zdrava ljubav prema unučetu ima jasne, iako nenametljive granice: baka pruža toplinu, ali ne preuzima roditeljsku ulogu. Dapače, podržava roditelje, čak i kad se ne slaže u svemu s njima.
Baka koja na zdrav način voli unuče neće od njega nikada tražiti reciprocitet u uzvraćanju ljubavi niti će mjeriti djetetovu ljubav. Uz to, baka koja voli unuče dopušta mu da raste, da se udalji od nje i da se vrati bez krivnje. Takav odnos djetetu daje sigurnost lišenu tereta.
Je li dijete bakina ljubav ili potreba?
Postoji vrlo jednostavno pitanje koje detektira kakav emocionalni odnos baka razvija s unučetom. Radi li ono što je najbolje za dijete, čak i kada je jasno da će joj dijete to zamjeriti?
Ako je odgovor potvrdan, riječ je o zdravoj ljubavi. Ako nije, dijete je možda postalo sredstvo kojim baka zadovoljava svoje emocionalne potrebe. Jer ljubav nije samo osjećaj, već i način ponašanja. Izjava “baka te voli” jednostavno sama po sebi nije dovoljna.
