Odlazak u mirovinu mnogima izgleda kao velika promjena. Iza nas ostaju posao, rokovi, jutarnje buđenje, šefovi, smjene i dani uređeni prema tuđem rasporedu. Ispred nas je nešto što zvuči lijepo, ali i pomalo nepoznato: slobodno vrijeme. Ono pak nosi druge stvari kojima se zaista možemo veseliti.
Vrijeme je naše
Najveća promjena nije samo to što više ne idemo na posao, nego to što dan postaje naš. Sastanci, rokovi, smjene, pozivi i obveze koje se guraju između svega toga su prošlost. Ako bolje razmislite, sve to čime smo si ispunjavali dan zadovoljavalo je tuđe potrebe. U mirovini se okrećemo sebi. Možemo u šetnju kad nam odgovara, u trgovinu kad nema gužve, na kavu bez žurbe ili jednostavno ostati kod kuće bez osjećaja da negdje kasnimo.
Budilicu možemo baciti u smeće, a to nije mala stvar
Jedno od najvećih zadovoljstava mirovine vrlo je jednostavno. Ne moramo se buditi na zvuk alarma. Godinama je taj zvuk određivao početak dana, bez obzira na to jesmo li dobro spavali ili nam je tijelo tražilo još odmora. U mirovini se mnogi i dalje bude rano, ali razlika je golema. Dan više ne počinje naredbom, nego prirodnim buđenjem. Ili navijamo budilicu, ali da bismo na vrijeme obavili ono što nas veseli. Recimo, nahranili ljubimce i domaće životinje, zalili cvijeće i vrt prije nego što upeče sunce.
Spori smo jer volimo tako
Dok radimo, sve mora biti brzo, kratko, efikasno: ručak, razgovor, odmor, odlazak liječniku pa čak i slobodno vrijeme služi tome da bismo malo napunili baterije kako bismo mogli još više raditi. Mirovina nam vraća pravo na sporost. Šetnja može trajati duže nego što smo planirali. Razgovor sa susjedom ne mora biti prekinut pogledom na sat. Možemo čitati, kuhati, vrtlariti ili popravljati nešto po kući bez osjećaja da bismo već morali biti negdje drugdje.
Stres odbacujemo
Mirovina ne briše sve brige. Dapače, i dalje su nam na dnevnom redu zdravlje, obitelj, novac, birokracija i nepredviđeni troškovi. Ali nestaje poseban oblik pritiska: stres radnog mjesta. Nema više uredskih politika, hitnih mailova, zahtjeva nadređenih, promjena smjena i stalne pripravnosti. Mnogi tek tada shvate koliko su dugo živjeli pod napetošću.
Možemo konačno misliti na zdravlje
Dok radimo, zdravlje često pokušavamo ugurati u rubriku “ako stignemo”. Malo šetnje ako stignemo, pregled kad baš moramo, vježbanje ako nismo preumorni. U mirovini zdravlje može postati središnji dio svakodnevice. Ne treba pretjerivati i postati rob obaveze koja će biti novi posao. Redovito hodanje, lagane vježbe, plivanje, vrtlarenje ili vožnja bicikla mogu biti dovoljni da tijelo dobije pažnju koju je godinama čekalo.
Biramo s kim se družimo
Na poslu ne biramo uvijek ljude s kojima provodimo vrijeme. Neki nam postanu dragi, ali neki nas iscrpljuju. U mirovini se krug ljudi može prirodnije posložiti. Više vremena ostaje za obitelj, prijatelje, susjede, udrugu, zbor, planinarsko društvo ili ljude s kojima dijelimo interese. Jedna od sloboda zrele dobi jest i to da sve manje moramo trpjeti odnose koji nas prazne.
Radimo, ali pod svojim uvjetima
Mirovina ne znači da čovjek više nikada ništa ne radi. Mnogi tada pronađu posao, hobi ili angažman koji im donosi smisao. Netko piše, netko volontira, netko čuva unuke, obrađuje vrt ili povremeno radi ono što zna i voli. Razlika je u tome što takav rad ne mora nositi teret karijere, dokazivanja, ocjenjivanja i straha od otkaza. Ostaje nam ono najbolje: korisnost i osjećaj da doprinosimo.
Svaki dan je kao nedjelja
Posebno je zadovoljstvo obavljati stvari dok je većina ljudi na poslu. Trgovina u utorak ujutro, šetnja u srijedu prije podne, kava bez gužve, putovanje izvan sezone. Vikend više nije jedini prostor za život. Mnogi umirovljenici s vremenom počnu izbjegavati subotnje gužve jer više ne moraju sve obaviti kad i svi drugi.
Odjeća je udobnija
Bacili smo uniformu, kravatu, neudobne uredske cipele, ne pratimo pravila, nema svakodnevnog šminkanja, nema redovnog brijanja. Udobne cipele, mekana odjeća, trenirka za šetnju, slojevita odjeća za vrt. Nakon desetljeća prilagođavanja drugima, ugodno je ne ispričavati se zbog vlastite udobnosti.
Tri slova – najveća radost
Najveća radost mirovine možda je mir. Osjećaj da ne moramo stalno juriti za još posla, još statusa, još dokazivanja i još tuđih hitnosti. Da, u mirovini mnogi jedva spajaju kraj s krajem. Možda se zbog njih ovaj tekst ne čini poštenim. Ali za ljude koji uspiju namiriti osnovne potrebe, mirovina može značiti prijeko potreban mir. A mir je prvi susjed sreće.
