Umirovljenica Vjera (70) iz Zagreba prima mirovinu koju još nisu dotakle porezne škare. S dozom ironije piše nam da bi voljela plaćati porez, jer bi to značilo da ima veća primanja. Ovako se kroz mjesec jedva provlači s 570 eura. Iako ima vlastiti stan, naglašava da je to nedovoljno.
Otkrila je koliko mjesečno troši na hranu. “Režije su mi ljeti oko 100 eura, a zimi idu prema 200. To platim prvo, a što ostane ide na hranu i osnovno za kućanstvo i nemam prostora za štednju. Krive su prije svega cijene hrane, nad kojima se zgražam. Početkom travnja bila sam kod prijateljice na selu i nije me bilo dva tjedna u Zagrebu. Ne šalim se kad kažem da mi se čini da su neki artikli i u tom kratkom razdoblju poskupjeli”, otkriva.
Skupa hrana i luksuzna čokolada za umirovljenike
Sve je više, kaže, nelogičnosti po trgovinama. “Kći me pozvala na nedjeljni ručak i dvije one najmanje, sramotno tanke Dorine s lješnjakom, koje sam nosila unucima, platila sam više od 4 eura, a nisam im takoreći imala što pružiti iz ruke. To je umirovljeniku luksuz, jer gleda na jeftiniji kruh, a kamoli čokoladu. Takve me kupovine svako malo podsjete na to koliko skučeno živim”, opisuje gospođa Vjera.
“Kad platim režije, od 570 eura ostane mi jedino za hranu. Za sve ostalo što trebam, cipele, hlače, nešto za kuću, moram unaprijed predvidjeti i odvojiti. Ne zato što sam rasipna kad uđem u trgovinu, nego zato što, ako ne pazim na svaki cent, novac lako ode, a da i ne primijetim dok se ne šokiram pogledom na stanje računa. I drugi umirovljenici kažu da ni 30 eura, dakle nekad preko 200 kuna, više nije ništa, jedva mogu kupiti osnovne namirnice. To je već tragično”, smatra.
Umirovljenici odustaju od mesnice i tržnice
Za razliku od umirovljenice Ksenije (više pročitajte na ovoj poveznici), prestala je ići u specijalizirane trgovinice s domaćim proizvodima, ali i na tržnicu. “U mirovini sam 12 godina i prije eura još sam si mogla nešto priuštiti. Sada u mesnicu više ne zalazim otkad sam otišla po mljevenu junetinu i umjesto pola kilograma dobila 800 grama, a uz to mi je odrezao i četiri malo veća teleća šnicla, jer sam imala goste. Račun mi je bio 27 eura. Zamalo sam se onesvijestila, a kad mi je sve spakirao, bilo mi je neugodno reći da mi je to previše”, objašnjava svoju nezavidnu situaciju.
“A tek kumice na placu, one takoreći samo lupaju cijene. Ne mogu dati euro za par grančica peršina. Jaja su im po četiri eura, jagode po osam; paprika, rajčica i krumpir – sve je skuplje nego u trgovini. Danas se lako opeći, zato više ne pokušavam obilaziti štandove. Kupim u supermarketu ono što je taj dan na akciji i tu priča završava, no i tu itekako pazim. Smatram da bi čovjek koji je radio 34 godine trebao moći živjeti, a ne se opterećeno provlačiti kroz mjesec kao ja, koja sam u stresu čim me nešto iznenadi, pa bila to i čokolada”, napominje.
Strah od starosti i rastućih troškova
“Ne znam što će biti kad dođe dublja starost. Doplaćuju se lijekovi, na preglede se previše čeka, mnogi, stjerani u kut, plaćaju privatno da ubrzaju postupak. Dobra strana toga je što se bojim za zdravlje pa se trudim ići na redovne preglede. Zasad mi je problem jedino štitnjača, koja je pod nadzorom. Imam socijalnu zubnu protezu, a do kada ću se moći tako provlačiti s obzirom na rastuće troškove, neka Bog odredi”, zaključuje Vjera.
Podsjetimo, temeljna “košarica za preživljavanje” koja obuhvaća 51 najnužniji prehrambeno-higijenski proizvod, za samca u Hrvatskoj trenutačno iznosi 250,16 eura., pokazalo je istraživanje portala za usporedbu cijena Koliko.HR i Hrvatske udruge za zaštitu potrošača. To bi značilo oko 60 eura potrošnje tjedno na hranu i higijenu za što naši umirovljeni čitatelji, koji su samci, kažu da je apsolutno nerealna brojka. Ako žele – živjeti.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
