Usklađivanje mirovina: Samo postotno je pošteno

“Povećajte naše i smanjite tuđe mirovine.” Na taj bi se način mogla opisati želja brojnih komentatora na našoj društvenoj mreži kada se pokrene tema usklađivanja mirovina. U svim tim komentarima i raspravama koje se oživljavaju barem dva puta godišnje uoči redovnih usklađivanja, vidljivo je temeljno nerazumijevanje što usklađivanje jest i zašto je jedino postotno usklađivanje – usklađivanje.

Tako naš čitatelj Dražen, nezadovoljan svojom malom mirovinom, kaže: “Zbog čega se mirovine ne bi dizale u fiksnom iznosu, a ne po postotku? Recimo, s obzirom na raspoloživ ukupan iznos, svima se daje po 100 eura. Po postotku nije pošteno jer tko ima puno dobije puno, a tko ima malu mirovinu ne dobije skoro ništa?”

Dražen i naša čitateljica Višnja misle da bi oni s malim mirovinama trebali dobiti više. Oboje misle da je narušavanje odnosa među mirovinama koje su određene temeljem godina rada i plaćanja doprinosa prihvatljivo.

“Ako se računa na temelju inflacije i rasta plaća, inflacija je za sve jednaka. Zašto onda netko može za povećanje kupiti usisivač, a drugi jedva tri kile kruha? Zašto jedni trebaju zadržati istu kupovnu moć, dok drugi ne?” piše Višnja, iako se kupovna moć može očuvati jedino postotnim usklađivanjem.

Usklađivanje nije povišica

Za razumijevanje ove teme nužno je shvatiti da usklađivanje nije zamišljeno kao povišica ili mjera kojom se mirovine približavaju jedna drugoj, nego kao mehanizam kojim se postojeće mirovine održavaju u odnosu na cijene i plaće. I zato se mirovine usklađuju postotno od 1. siječnja i 1. srpnja svake godine po formuli koja u obzir uzima inflaciju i rast prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

Pogledajmo to na primjeru dvojice umirovljenika. Božidar ima mirovinu od 700 eura, a Jadranko 1.300 eura. Prema izračunu portala Koliko.HR i Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, temeljna prehrambeno-higijenska košarica za samca u svibnju stoji 246,00 eura.

Božidar sa 700 eura može kupiti 2,85 takvih košarica. Jadranko s 1.300 eura može kupiti 5,28 košarica. Razlika između njihovih mirovina iznosi 600 eura, odnosno 2,44 košarice. Ta razlika predstavlja različitu kupovnu moć koja je već postojala prije usklađivanja. Ali i tu razliku nagriza inflacija.

Idealno usklađivanje samo čuva vrijednost mirovine

Ako cijene na polugodišnjoj razini porastu za pet posto, ista košarica više ne stoji 246,00 eura, nego 258,30 eura. Kod usklađivanja za tih pet posto Božidarova mirovina raste sa 700 na 735 eura. Jadrankova raste s 1.300 na 1.365 eura. Božidar ponovno može kupiti 2,85 košarica, a Jadranko 5,28 košarica. Razlika među mirovinama više nije 600, nego 630 eura. No u realnoj vrijednosti ona i dalje iznosi 2,44 košarice, koliko je iznosila i prije poskupljenja, iako je Božidaru mirovina nominalno povećana za 35, a Jadranku za 65 eura.

Zato se kod usklađivanja ne promatra koliko je tko dobio u eurima, već ono što ti euri mogu kupiti. Kod manje mirovine čuva se vrijednost manje mirovine. Kod veće mirovine čuva se vrijednost veće mirovine. Ali se realno ne povećava ni mala ni veća mirovina. Ista logika vrijedi kada se mirovine usklađuju u odnosu na plaće. Douše, Hrvatski model kombinira usklađivanje s prosječnom plaćom i inflacijom zbog čega i veće i manje mirovine zaostaju za plaćama.

Svima u istom iznosu? To nije usklađivanja

Pogledajmo što bi se dogodilo kada bi se usklađivanje provodilo srednjim iznosom između manje i veće mirovine, a zatim svima isplaćivalo jednako, onako kako to predlaže naš čitatelj Dražen.

Kod inflacije od pet posto Božidarova mirovina od 700 eura trebala bi porasti za 35 eura, a Jadrankova mirovina od 1.300 eura za 65 eura. Sredina između ta dva iznosa je 50 eura. Kada bi obojica dobila po 50 eura, Božidarova mirovina porasla bi na 750 eura, što je rast od 7,1 posto, a Jadrankova na 1.350 eura, što je rast od 3,8 posto. Božidar bi dobio više od inflacije, Jadranko manje od inflacije.

Ako bi se isti model primjenjivao deset godina, ukupno kroz 20 usklađivanja, a cijene svaki put rasle za pet posto, košarica od 246 eura narasla bi na 652,71 eura. Božidarova mirovina narasla bi sa 700 na 2.353,30 eura, a Jadrankova s 1.300 na 2.953,30 eura. Razlika između njih dvojice ostala bi 600 eura, ali tih 600 eura više ne bi vrijedilo isto.

Božidar bi popravio svoju kupovnu moć: s početnih 2,85 košarica došao bi na 3,61 košaricu. Jadranko bi je izgubio: s početnih 5,28 košarica pao bi na 4,52 košarice. I tu je posve jasno da “jednaki iznos svima” manju mirovinu gura iznad inflacije, a veću ostavlja ispod inflacije.

Usisavači, kruh, euri…

Zato se prigovor o “usisavaču i tri kile kruha” na prvi pogled čini razumnim, ali promašuje samu narav usklađivanja. Usklađivanje ne briše razliku između mirovina, nego sprječava da inflacija pojede i usisavač i kruh i mlijeko i sve ono što se između njih nalazi.

Legitimno je propitivati trebaju li se male mirovine povećati, i to je goruća tema diljem Europe, ali to se onda ne zove usklađivanjem. Uz to je i vrlo upitno predlagati modele koji realan rast nečijih malih mirovina temelje na realnom osiromašenju onih koji imaju pristojne, ali nevelike mirovine od 1.300 ili više eura.