Ako su se djeca dobro snašla, potrošite barem dio njihova nasljedstva

Mnogi roditelji cijeli život štede i brinu što će ostaviti djeci. No što ako su djeca zaposlena, imaju vlastiti stan i žive bolje nego što su njihovi roditelji živjeli u njihovim godinama? Treba li se i dalje odricati putovanja, udobnijeg doma ili malo raskošnijeg ručka samo zato da bi sinovi i kćeri ostavinsku raspravu pamtili kao najsretniji dan života?

Umirovljenici, i kad novca imaju dovoljno, svaki veći trošak doživljavaju gotovo kao financijski prekršaj. Novi madrac može pričekati, kupaonica još drži, a na more se može i dogodine. I tako iz godine u godinu.

Četiri pitanja prije odluke

No zašto ne biste iskoristili imovinu, potrošili štednju i konačno živjeli? Prije takve odluke treba si postaviti četiri pitanja. Trebaju li odrasla djeca vašu pomoć sada ili samo računaju na buduće nasljedstvo? Bi li im dio novca danas doista promijenio život? Odričete li se vlastitih iskustava kako bi njima ostalo više? I bi li obitelj imala više koristi kada biste dio novca upotrijebili dok ste još svi na okupu?

Ako su djeca financijski samostalna, nasljedstvo koje će dobiti u pedesetima, šezdesetima, a možda i sedamdesetima, neće promijeniti njihov život nabolje. Kako smo ranije pisali, ako pomažete djeci, pomognite im onda kada im ta pomoć zaista treba; kada kupuju kuću, kada se školuju i zasnivaju obitelj. Darovanje za života istinski je dar. nasuprot tomu, nasljeđivanje je pak odgađanje darovanja do krajnjih granica.

Darujte dok možete vidjeti rezultat

Osim toga, darovanje za života ima velikih prednosti: roditelji vide što su njihova imovina i njihov novac omogućili. Vide kupljeni stan, završen fakultet, izgrađenu kuću, pokrenut OPG, otvorenu radionicu ili obiteljsko putovanje. Osim toga, darovanjem za života roditelj sprječava svađe nakon njegove smrti.

Zašto ne biste razmazili sebe?

No ako djeca već imaju sve što im treba, zašto ne biste razmazili sebe? Nije svaki trošak rasipanje, kao što ni svaka štednja nije mudrost.

Najveća prepreka često nije stanje na računu, nego osjećaj krivnje. Roditelji se boje da će ih djeca smatrati sebičnima ako počnu trošiti novac koji su ona već, barem u glavi, rasporedila. No novac pripada onima koji su ga zaradili i oni imaju pravo njime financirati vlastitu sigurnost, udobnost i zadovoljstvo.

Djeca trebaju znati što ih čeka

S djecom o tome ipak treba razgovarati otvoreno. Od njih ne trebate odobrenje za raspolaganje vlastitom imovinom, ali im trebate jasno reći što ih čeka kako se ne bi razočarali i planirali budućnost na onome što se neće dogoditi.

Ne morate sve potrošiti na ljeta na Maldivima ili osnivanje utočišta za domaće životinje, o čemu ste oduvijek sanjali. Dio novca i imovine zaista može ostati za nasljedstvo, dio se može dati za života, a dio potrošiti bez grižnje savjesti. Djeci ne morate ostaviti svaki euro. Možete im ostaviti i uspomenu na roditelje koji su, nakon desetljeća štednje, napokon sebi nešto priuštili.