Gurui nisu pobjegli iz matrice: Od vlastitog živčanog sloma napravili su novi posao

Na društvenim mrežama nisu rijetkost “gurui” tvrde da je posao isto što i ropstvo, a ugovor o radu jenak sporazumu s đavlom. Tako ćete, uz ostale ispraznosti, čuti i i da čovjek koji posjeduje budilicu više ne upravlja svojim životom te da su karijera, kredit i želja za uspjehom dijelovi iste „matrice“.

Njihova se poruka svodi na to da posao niste vi, uspjeh je pogrešna vrijednost, a slobodni ćete postati tek kada budete mogli poslodavcu reći “da se nosi u onu stvar”. Jer poslodavci su, po defaultu, zlotvori. To je glazba za uši onih koji traže krivce za vlastite neuspjehe i loše odabire.

Guru je progledao, ostali su glupi

U takvim se objavama gurui nude vrlo osobne priče postavljajući sebe za univerzalne primjere. Guru je godinama gradio karijeru, radio više nego što je mogao izdržati i vlastitu vrijednost mjerio rezultatima. Nakon sagorijevanja, bolesti, otkaza ili nekog drugog životnog loma morao je promijeniti odnos prema poslu. Ono što je njemu pomoglo u oporavku potom proglašava pravilom za sve. Progledao je, a svi ostali su glupi. Da bi se opametili, trebaju slijediti nejga.

Osobni slom nije znanstveni dokaz

Nije upitno da veliki prekidi karijere mogu promijeniti profesionalni identitet. Istraživanja pokazuju da bolest, gubitak posla ili prisilan odlazak iz profesije često potiču ljude da drukčije poslože životne prioritete.

Neki postave čvršće granice, drugi promijene posao, a dio njih zaključi da karijeri više ne želi pridavati veliku važnost. Ali takav odnos prema poslu nije potreban svima.

Posao, karijera ili poziv

Psihologinja Amy Wrzesniewski i njezini suradnici još su 1997. godine opisali tri načina na koja ljudi doživljavaju rad. Jedni rade prvenstveno zbog plaće i oni su sjajna publika za predmetne gurue. Drugi grade karijeru i mogu biti dobra publika ako ta karijera ne daje željene rezultate. Treći posao smatraju pozivom i važnim dijelom vlastitog identiteta. Uglavnom su uspješni, uživaju u onome što rade i najmanje su profitabilni za gurue.

Ljudi mogu raditi gotovo isti posao, a doživljavati ga na sva tri načina. Istraživanje Jobs, Careers, and Callings pokazalo je da su ljudi koji svoj rad smatraju pozivom njime u pravilu zadovoljniji.

Smislen rad i društvena korist

Frank Martela i Anne Pessi izdvojili su dva glavna izvora smislenog rada. Prvi je mogućnost da čovjek kroz posao izražava svoje sposobnosti i interese, a drugi osjećaj da njegov rad koristi drugim ljudima. Njihov pregled istraživanja potvrđuje da kreativan i društveno koristan posao može biti važan dio identiteta.

U tri eksperimenta Blakea Allana, Ryana Duffyja i Briana Collissona ljudi su isti zadatak smatrali smislenijim kada su znali da njime nekome pomažu.

Smisao je vrijedan žrtve

Ako ćemo još dublje, velika metaanaliza povezala je smislen rad s većim zadovoljstvom poslom, angažiranošću i profesionalnom privrženošću te s manjom željom za odlaskom. Veza s karijernim uspjehom također postoji, premda je nešto slabija.

Znanstvenici su utvrdili da smislenost nije samo drugo ime za zadovoljstvo. Riječ je o zasebnom osjećaju da je posao koji obavljamo vrijedan truda, o čemu svjedoči i metanaliza objavljena u Journal of Management Studies.

Nisu svi poslodavci i poslovi bajka

To pak ne znači da i u poslu koji volimo ne treba postaviti granice. Stuart Bunderson i Jeffery Thompson proučavali su čuvare zooloških vrtova koji su rad sa životinjama smatrali životnim pozivom. Posao im je pružao smisao, ali su zbog toga lakše prihvaćali malu plaću, dodatni rad i osobna odricanja.

Njihovo istraživanje pokazalo je da poslodavci mogu iskoristiti predanog radnika. Sličan rizik postoji u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi, kulturi i novinarstvu.

Gurui taj stvarni problem proširuju na svaki posao i svaku ambiciju. U isti položaj stavljaju radnika koji trpi loše uvjete, liječnika koji voli svoj poziv i stručnjaka koji je zadovoljan karijerom.

Izašli su iz matrice, ali ostali na internetu

Najpoznatiji hrvatski “nositelji žanra” kao izlaz često preporučuju nekoliko izvora prihoda ili vlastiti posao, iako to također znači rad, obveze, rokove, ovisnost o kupcima. Često puta to je veće opterećenje od osmosatnog radnog dana u kompaniji.

A ni uspjeha se zapravo nisu odrekli. Sada ga mjere slobodnim vremenom, putovanjima i izgradnjom sljedbe. Tvrde da su izašli iz matrice, da žive u šumarcima i trčkaraju proplancima, a istovremeno koriste internet, društvene mreže iza kojih stoje najbogatiji kapitalisti svijeta. Koriste i kompletnu infrastrukturu koju su izgradili upravo oni radnici koje prozivaju glupima i neosvještenima i koje žele pretvoriti u klijente. Žele im prodati svoje knjige, podcaste, predavanja i radionice.

Ravnoteža, a ne esktrem

Znanstvena istraživanja ne pokazuju da intenzivna povezanost s poslom sama po sebi vodi u nesreću niti da je želja za uspjehom pogrešna. Isto tako, posao može biti izvor prihoda, ali i kreativnosti, društvene koristi, pripadnosti i osobnog zadovoljstva.

Ipak, pogrešno je kad uspjeh postane jedino mjerilo čovjekove vrijednosti ili kada poslodavac njegovu predanost koristi kao zamjenu za plaću, odmor i dobre uvjete rada. To otvara prostor onima koji osobne probleme prodaju kao univerzalno rješenje. Gurui i njihove esktremističke propovijedi, a koje su protvorili u pravi unosan posao, nisu izlaz. Izlaz je u ravnoteži.