Vrt
Za sretniju mirovinu možda vam treba samo vrt
Vrtlarenje u mirovini može povećati psihološko blagostanje, smanjiti stres i ublažiti depresivnost, pokazuju istraživanja. Jednako je važno i dokoličarenje među biljkama.
Vrtlari vjerojatno ne trebaju znanstvenike da im objasne zašto se nakon nekoliko sati među biljkama osjećaju bolje. Nije važno je li riječ o pravom vrtu, terasi ili stakleniku, boravak među biljkama liječi, uči nas strpljivosti i spaja s prirodom.
Tomu u prilog ide i novo istraživanje na starijim ljudima pokazuje da vrtlarenje može povećati psihološko blagostanje i istodobno ublažiti simptome depresije.
Znanstvenici sa Sveučilišta Ordu u Turskoj proveli su randomizirano kontrolirano istraživanje među 46 korisnika doma za stare i nemoćne. Jedna skupina sudjelovala je u vrtlarskim aktivnostima jednom tjedno tijekom tri mjeseca, dok je druga bila kontrolna. Prosječna dob sudionika bila je 74 godine u skupini koja je vrtlarila i 77 godina u kontrolnoj skupini.
Tri mjeseca vrtlarenja
Kod starijih koji su vrtlarili zabilježeno je značajno poboljšanje na ljestvici PERMA, koja obuhvaća pozitivne emocije, angažiranost, odnose s drugima, osjećaj smisla i postignuća. Istodobno su imali bolje rezultate i na gerijatrijskoj ljestvici depresije. Autori su tako zaključili da su vrtlarske aktivnosti povećale psihološko blagostanje i smanjile depresivnost.
No to je, zapravo, nešto što se već znalo. U ranijem istraživanju Sveučilišta Wageningen 30 vrtlara je namjerno i planirano izloženo stresu, a zatim su pola sata vrtlarili ili čitali u zatvorenom prostoru. Razina kortizola, hormona povezanog sa stresnim odgovorom, pala je u obje skupine, ali znatno više nakon vrtlarenja. Pozitivno raspoloženje nakon rada u vrtu potpuno se vratilo.
Istraživanje Sveučilišta Minnesota, objavljeno 2020. u časopisu Landscape and Urban Planning, otišlo je korak dalje i promatralo upravo emocionalno blagostanje, odnosno koliko su ljudi sretni dok obavljaju svakodnevne aktivnosti.
Vrtlarenje kod kuće bilo je među najbolje rangiranim aktivnostima, a prema izmjerenom blagostanju nije se statistički razlikovalo od hodanja, vožnje bicikla i odlaska na ručak. Zanimljivo je i da su ljudi koji su uzgajali povrće imali povoljniji odnos pozitivnih i negativnih emocija od onih koji su uzgajali samo ukrasno bilje.
U vrtu treba i uživati
No vrt ne mora biti još jedan posao koji nikada nije završen. U tekstu o vrtnom hedonizmu već smo pisali o vrtlarima koji toliko vremena provedu okapajući, orezujući, zalijevajući i uređujući da zaborave sjesti među ono što su odnjegovali. Vrt u kojem se samo radi lako postane izložbeni prostor umjesto mjesta za život.
Vrtlarstvo može ublažiti stres koji izazove nagla dokolica
U mirovini vrt može ponuditi upravo ono čega nakon završetka radnog vijeka ponekad nedostaje: dnevni ritam, razlog za izlazak iz kuće, malo fizičke aktivnosti i posao čiji se rezultat može vidjeti i dotaknuti.
Tu su i mirisi, sunce, hlad, ptice, sezonske promjene te zadovoljstvo kada iz zemlje izraste nešto što ste sami posijali. A kada je posao gotov, jednako je vrijedno sjesti pod krošnju i neko vrijeme ne raditi baš ništa. To je to ljekovito i slatko dokoličarenje. Il dolce far niente.
