Lazar Grujić (SU) otkriva tko mu je bliži: Sa SDP-om vjerojatno nećemo surađivati

Lazar Grujić, predsjednik Stranke umirovljenika, traži da prosječna mirovina dosegne 60 posto prosječne plaće, zagovara ukidanje drugog mirovinskog stupa i punu mirovinu za umirovljenike koji rade puno radno vrijeme. Otkriva je li mu bliži HDZ ili SDP i kako danas gleda na podršku Zoranu Milanoviću, a izravno odgovara i na pitanja o nekadašnjem suradniku Milivoju Špiki, svojoj invalidskoj mirovini, radnom stažu, obrazovanju i poljoprivrednoj djelatnosti koju je obavljao.

Srpanjsko usklađivanje trebalo bi iznositi 5,40 posto prema formuli 85/15. Stranka umirovljenika traži usklađivanje prema stopostotnom rastu povoljnijeg pokazatelja. Je li ovo srpanjsko usklađivanje dovoljno? Kolike bi mirovine trebale biti?

To je nezahvalna tema koja traži dobro razumijevanje cijelog problema. Ako gledamo sadašnjih 5,40 posto, to je samo usklađivanje, odnosno utrka s inflacijom koja se uvijek gubi. Formula već u sebi ima ugrađeno zaostajanje rasta mirovina pa su mirovine od kraja devedesetih do danas izgubile približno 20 posto vrijednosti koju bi inače imale. Vlada ovim ništa ne daje umirovljenicima, nego samo obavlja svoju zakonsku obvezu i usklađuje mirovine kako one ne bi još više zaostajale za inflacijom. Ovih 5,40 posto posljedica je ratova, sukoba SAD-a i Irana te destabilizacije Europe, a to je tek mali nagovještaj onoga što nas čeka. Inflacija bi mogla biti znatno viša nego što sada mislimo.

Ali budimo krajnje banalni, kakve često i jesu rasprave o visini mirovine. Koliki bi trebao biti najmanji iznos mirovine u Hrvatskoj? Ne govorimo o institutu najniže mirovine.

To je vrlo teško odrediti jer se razlikuju potrebe, životne okolnosti i troškovi svakog čovjeka. No danas govorimo o umirovljenicima koji preživljavaju od mjeseca do mjeseca. Ne daj Bože da im se dogodi bolest ili neki drugi nepredviđeni trošak jer ga jednostavno ne mogu podmiriti. Smatramo da bi mirovina trebala iznositi najmanje 60 posto prosječne plaće. To je neki europski standard koji bi čovjeku trebao omogućiti normalan život i podmirivanje osnovnih mjesečnih potreba.

Idemo posve izravno: mislite li uopće da Hrvatskoj treba zajamčeni minimalni iznos mirovine? Mnogi naši čitatelji očekuju da se umirovljeničke stranke bore za to. Za svotu ispod koje se, bez obzira na vrstu mirovine, ne ide niže.

Nisam za to, ali jesam za to da država kroz socijalne programe utvrdi tko je socijalno ugrožen i kakva mu je pomoć potrebna. Radni odnos i mirovinski sustav ne treba miješati sa socijalnom politikom. Država treba voditi računa o tome da se doprinosi uredno uplaćuju, a mirovina obračunava na temelju tih uplata. Ako netko ima mirovinu od 300 eura, a društvo je utvrdilo da socijalni minimum iznosi 500 eura, država treba odrediti uvjete pod kojima ta osoba može ostvariti razliku kroz socijalni program. Nikako kroz mirovinski sustav.

Vratimo se na tih 60 posto prosječne plaće. Ima li država te novce? Komu ih uzeti?

Nema potrebe nikome ga uzimati. Inflaciji se najviše raduje ministar financija jer mu donosi neplanirani prihod proračuna. Ja to zovem inflatorni porez. Pitanje je samo političke volje. Sjetimo se 2024. godine, kada su plaće oko 250.000 državnih i javnih službenika naglo povećane. Tada je za to izdvojeno između 1,6 i 1,8 milijardi eura. Mi smo tražili da mirovine dosegnu 60 posto prosječne plaće. To bi za oko 1,25 milijuna umirovljenika koštalo približno 1,65 milijardi eura.

Novca, dakle, ima. Pitanje je njegove preraspodjele. Umirovljenici moraju shvatiti da kukanje na Facebooku ne donosi ništa. Kada izađu na izbore moraju glasati prema vlastitim interesima. Mi nismo u Saboru i nemamo političku moć. Dok nas ondje nema, ne možemo ništa promijeniti.

Kažete da država isplaćuje lažnu 13 mirovinu. Što bi onda za vas bilo prava 13. mirovina? Govorimo o godišnjem dodatku koji je prvi put isplaćen lani.

Godišnji dodatak od šest eura po godini staža ne osporavamo. Pozdravljamo ga jer i on pridonosi stabilizaciji kućnog budžeta. Ali ako ga netko želi nazvati 13. mirovinom, onda vrijeđa zdrav razum. Ako netko 12 mjeseci prima mirovinu od 1.000 eura, prava 13. mirovina mora biti još 1.000 eura. Trebala bi biti jednaka redovnoj mjesečnoj mirovini i isplaćivati se svakom umirovljeniku, bez dodatnih uvjeta. Tek bi tada opravdavala naziv 13. mirovine.

Bezrezervna podrška ukidanju poreza na mirovine

Ukidanje poreza na dohodak na mirovine pozdravljate? Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) i neke umirovljeničke stranke upozorile su da to pogoduje samo onima s velikim mirovinama pa sugeriraju da treba porez ostaviti, ali podignuti osobni odbitak.

Pozdravljamo ukidanje poreza na mirovine za sve, da budem sasvim jasan. Nitko od nas time neće dobiti veću mirovinu, nego nam se od postojeće mirovine više neće uzimati porez. Iznos koji će sjesti na račun bit će veći, ali to nije povećanje mirovine. Puna svota već je utvrđena i navedena u mirovinskom rješenju, samo što je država od nje dosad naplaćivala porez.

Ali mirovinska statistika iskazuje se u netu, neto je vaša realna mirovina. Pa ni kad govorimo koliko tko ima plaću, ne govorimo o brutu.

Neto mirovina bit će veća i možemo to uvjetno nazvati povećanjem. Samo želim jasno reći da to nije povećanje koje država daje umirovljenicima niti novi proračunski trošak, nego prestanak oporezivanja mirovine. Ne bi trebalo ispasti da smo od države dobili nešto posebno. Odluku Vlade svakako pozdravljamo jer ukidanje poreza na mirovine na neki način predstavlja zakonsku zaštitu prava stečenih radom.

Radnici i umirovljenici trebaju sudjelovati u odlučivanju

Ni oko toga se nećemo složiti, ali ni ne moramo. Idemo dalje. U posljednje vrijeme dosta smo se bavili demokratizacijom mirovinskog sustava. U Hrvatskoj radnici i umirovljenici zapravo ne odlučuju o tome što će biti s novcem prikupljenim iz doprinosa. Blijeda naznaka takvog sudjelovanja jest Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe koje ne daje osobite rezultate. Treba li radnike i umirovljenike izravnije uključiti u odlučivanje?

Osobno smatram da ih treba uključiti, ali kroz sustavan pristup. U takvim tijelima trebaju biti educirani ljudi koji razumiju mirovinski sustav i koji će informacije i odluke prenositi onima koji su ih delegirali. Danas imamo mnogo nerazumijevanja. Ljudi, primjerice, misle da im 30 godina radnog staža samo po sebi jamči određeni iznos mirovine. Zato u odlučivanje treba prvenstveno uključiti radnike i buduće umirovljenike, kao i sadašnje umirovljenike. Međutim, predstavnici se ne smiju birati prema političkoj podobnosti, nego prema stručnosti. To moraju biti ljudi koji svojim znanjem, analizama i prijedlozima mogu pridonijeti boljem radu sustava.

Drugi stup treba ukinuti

Hrvatska je još uvijek u tranziciji prema dvostupnom mirovinskom sustavu. Ako se ne varam, vi kao stranka niste zagovarali drugi mirovinski stup. Kakav je vaš stav prema njemu?

Nismo ga zagovarali. O tome smo mnogo razgovarali sa Sindikatom umirovljenika Hrvatske i tadašnjom predsjednicom Jasnom Petrović, koja je svojim tumačenjima utjecala i na naša stajališta. Smatramo da drugi mirovinski stup treba ukinuti i ići na suvremenija rješenja.

Robotizacija i umjetna inteligencija mijenjaju tržište rada pa moramo odgovoriti na pitanje kako oporezovati vrijednost koju stvaraju roboti, kako taj prihod raspodijeliti i uporabiti za dobrobit društvene zajednice. Odgovore moraju tražiti demografi, sociolozi i stručnjaci za socijalnu politiku. Treba osmisliti kako organizirati buduće društvo i osigurati njegovu održivost. Bismarckov sustav pripada prošlom vremenu, dvostupni sustav je već zastario, a mi se bavimo njihovim očuvanjem. Malo tko ozbiljno razmišlja o sustavu prilagođenom umjetnoj inteligenciji i novoj industrijalizaciji.

Kritizirali ste odredbu prema kojoj umirovljenik nakon navršenih 65 godina može raditi puno radno vrijeme, ali pritom prima samo polovicu mirovine. Podnijeli ste zahtjev za ocjenu ustavnosti te odredbe?

Čekamo odgovor. I dalje tvrdimo da se ostvarivanje jednoga stečenog prava ne može uvjetovati oduzimanjem polovice drugoga. Ako je čovjek stekao pravo na punu mirovinu, a ona mu nije dovoljna za život ili jednostavno želi nastaviti raditi, ne vidimo zašto bi mu država uzela polovicu mirovine. Ako ga poslodavac treba i želi zaposliti, to je odnos radnika i poslodavca. Smatram da se država u taj odnos miješa na nelogičan način.

Starijima treba omogućiti ostanak u vlastitom domu

Neformalni njegovatelji stup su društva. Svojedobno ste tražili da država zaštiti i njihov položaj.

Jesmo. Pozdravljamo sve što Hrvatska stranka umirovljenika, druge umirovljeničke stranke i udruge rade na poboljšanju položaja umirovljenika. Kada se otvorilo pitanje neformalnih njegovatelja, iznijeli smo svoje prijedloge, ali smo ih povezali i s nedostatkom smještajnih kapaciteta u domovima za starije. Tražimo da se država više okrene ljudima te formalno prizna i podupre njegovatelje i skrbnike. Cilj bi trebao biti da što više starijih ljudi ostane u vlastitom domu. U poznatom okruženju živjet će zdravije i lakše podnositi starost nego u institucionalnom smještaju.

Sa SDP-om loše iskustvo, s HDZ-om bi razgovarao

Neki vas optužuju da zapravo vrlo dosljedno, ali tiho podržavate HDZ. U medijskim istupima kazali ste da ste spremni surađivati i s HDZ-om i sa SDP-om. Koji bi bili vaši uvjeti za podršku HDZ-u? Vrijede li isti uvjeti i za SDP?

Uvjeti su isti za jedne i druge. Da bismo uopće došli do suradnje, moramo procijeniti poznajemo li te ljude, jesu li stručni, mogu li pokrenuti stvari naprijed i hoće li ispuniti ono što su obećali.

S HDZ-om nikada nismo surađivali na nacionalnoj razini pa nemamo izravnog iskustva. Sa SDP-om jesmo, a ono nije bilo osobito dobro. Razgovarao sam sa Sinišom Hajdašem Dončićem, koji je rekao da su zainteresirani za suradnju sa Strankom umirovljenika na pitanjima socijalne, zdravstvene i druge zaštite umirovljenika. Međutim, SDP se sve više udaljava od tih tema i okreće ideološkim pitanjima.

Zabrinjava nas i to što su se sve političke elite sjatile oko nezakonito odloženog otpada u Gospiću i politiziraju ga radi osvajanja bodova za izbore 2028. godine. Odgovornost treba utvrditi, ali za problem su odgovorne sve dosadašnje vlade. Sadašnja Vlada mora odrediti kako će se otpad sanirati i u kojim rokovima.

Znači, ništa od SDP-a?

Kako sada stvari stoje, suradnje sa SDP-om vjerojatno neće biti, iako smo na lokalnim izborima najviše surađivali upravo s njima. Ne zato što mi nećemo s njima, nego zato što oni neće nas.

S HDZ-om smo spremni sjesti i popiti čaj. Treba priznati da je bilo pozitivnih pomaka: povećane su invalidske mirovine, uveden je godišnji dodatak, ukinuta je penalizacija nakon 70. godine, uveden inkluzivni dodatak te doneseno 11 paketa pomoći. Sve su to dobri koraci, ali nisu dovoljni. Ostajemo pri prijedlogu da prosječna mirovina mora dosegnuti 60 posto prosječne plaće.

Stranka umirovljenika danas je najbliža HSU-u

S kojim umirovljeničkim organizacijama trenutačno imate dobru komunikaciju ili suradnju? U raspravama o izborima često se ističe da se umirovljeničke stranke ne mogu ujediniti oko zajedničkih ciljeva.

Ideju zajedničkog nastupa zagovaram još od 2007. godine. Tada sam bio član Hrvatske stranke umirovljenika, a predsjednik Vladimir Jordan povjerio mi je zadatak da razgovaram s drugim umirovljeničkim strankama. Uspjeli smo postići dogovor i Jordan je potpisao sporazum o zajedničkom izlasku na izbore.

Danas imamo dobre odnose s Hrvatskom strankom umirovljenika. Nakon što je Marinko Lukenda preuzeo stranku, sastali smo se i analizirali međuljudske odnose, suradnju naših stranaka i stanje na terenu. Nismo pronašli nijedan razlog zbog kojeg ne bismo surađivali. Naša je odluka da se za izbore prvenstveno pripremamo samostalno, kao Stranka umirovljenika, ali uz suradnju s drugim umirovljeničkim strankama i udrugama. Trenutačno smo najbliži HSU-u.

Umirovljeničke udruge vas podržavaju?

Pokušali smo uspostaviti suradnju i sa Sindikatom umirovljenika Hrvatske, ali nismo uspjeli. Čuo sam se i s Višnjom Fortunom, predsjednicom Matice umirovljenika Hrvatske i Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Razgovarat ćemo o političkoj toleranciji: da se međusobno ne napadamo, ne negiramo tuđi rad i ne prisvajamo tuđe. Problemi umirovljenika zajednički su i trebamo zajedno nastupati te podupirati dobre prijedloge i aktivnosti. To mora biti jedini interes.

Sa Špikom nema suradnje

A Milivoj Špika? Njega niste kontaktirali? Ne vidite se u suradnji s Blokom umirovljenici zajedno?

Gledajte, Špika je moj proizvod…

To bi mogao biti zanimljiv naslov ovog razgovora.

Stranka umirovljenika je bila registrirana u Splitu. Te 2000. godine delegati su me izabrali za predsjednika. Tajnika je birao predsjednik, a ja sam izabrao Milivoja Špiku koji je tada bio na burzi rada u Trogiru. Živio je u Zagrebu, zaposlili smo ga u Županijskoj upravi za ceste. Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.

Vrlo kratko: ne vidite mogućnost suradnje s Milivojem Špikom, barem ne u skorije vrijeme?

Ne želim polemizirati s njim kao osobom. Ako budem polemizirao, polemizirat ću isključivo s njegovim izjavama. On ima pravo na svoje mišljenje i svoj način komunikacije, kao što i ja imam pravo na svoj. Ostajem pri onome što sam rekao: ne vidimo se u suradnji i nemamo o čemu razgovarati.

Zašto nije odgovorio na osobna pitanja

Špika vam je preko medija postavio cijeli niz osobnih pitanja. Poslali smo vam ih u studenom prošle godine i zamolili za odgovor. Zašto ste tek prije mjesec dana, kada smo dogovarali ovaj intervju, rekli da želite odgovoriti na njih?

Nemam nikakav problem govoriti o svojoj mirovini, ali smatram neprimjerenim nekoga presretati pitanjima poput: kako si kupio takav automobil, od čega živiš, kolika ti je plaća i odakle ti takva mirovina?

Dragica Trumbetaš objavila je članak, neki komentar o meni, nakon čega smo je tužili pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu. Sud je prihvatio predmet, a kada smo došli na ročište, gospođa Trumbetaš skrušeno je ponudila da spor riješimo mirenjem i njenom isprikom. Rekao sam joj: ‘Nisam se s vama ni svađao pa se nemam s vama što miriti. Ovdje je moj odvjetnik i s njim riješite što smatrate da trebate.’ Pitali su me prihvaćam li takvo rješenje i rekao sam da nemam ništa protiv. Nakon što je kod odvjetnika dobila na uvid cjelovitu dokumentaciju, rekla je da nije znala sve činjenice te je napisala i potpisala javnu ispriku. I time je postupak završen.

Zbog toga ste ignorirali pitanja?

Nisam odgovarao dok je postupak trajao jer su mi odvjetnici savjetovali da ga javno ne komentiram. Dakle, nisam ignorirao vaša pitanja. Čekao sam da se sudski postupak završi, a sada mogu odgovoriti.