Počne odlaskom u trgovinu, a završi kao drugi posao: Skrbite li već o roditelju?

Pomoć ostarjelom roditelju često počinje postepeno: odlaskom u trgovinu, podizanjem lijekova ili prijevozom liječniku. Zatim treba skuhati, očistiti stan, platiti račune, organizirati terapiju ili pomoći pri kupanju, a obveze se mogu širiti toliko postupno da čovjek tek nakon mjeseci ili godina shvati da roditelju više ne pomaže povremeno, nego je postao njegov neformalni njegovatelj.

Za taj postupan i često neprimjetan proces sve se češće koristi izraz “puzajuća skrb”. Nije riječ o medicinskoj dijagnozi ni službenom stručnom pojmu. Kako piše The Guardian, obveze se gomilaju malo-pomalo, za razliku od situacija u kojima osoba zbog moždanog udara, teške bolesti ili druge nagle promjene preko noći postane potpuno ovisna o pomoći drugih.

Prema američkom izvješću “Skrb u SAD-u 2025.”, oko 63 milijuna odraslih Amerikanaca skrbi o članu obitelji ili drugoj bliskoj osobi. To je svaki četvrti odrasli stanovnik, a 94 posto njih skrbi o odrasloj osobi. Američke državne statistike navode da žene čine 59 posto osoba koje pružaju neplaćenu skrb.

U Hrvatskoj tri četvrtine čine žene

Za Hrvatsku postoje podaci iz istraživanja koje je OECD proveo 2020. godine među obiteljskim njegovateljima, a rezultate objavio u izvješću “Unaprjeđenje dugotrajne skrbi u Hrvatskoj”. Gotovo 75 posto ispitanih njegovatelja bile su žene, prosječne dobi 62 godine. Nešto više od polovice skrbilo je o vlastitim roditeljima ili roditeljima bračnog partnera, a oko četvrtine o supružniku ili partneru.

Oko 70 posto ispitanih njegovatelja nije radilo, a među njima je blizu 45 posto bilo u mirovini. Većina ispitanika pomoć je pružala svakodnevno, a medijan vremena provedenog u osobnoj njezi, kućanskim poslovima i drugim oblicima nemedicinske pomoći iznosio je 45 sati tjedno. OECD je procijenio i da je oko polovice ispitanih obiteljskih njegovatelja živjelo ispod granice siromaštva.

Drugu procjenu daju ekonomisti Luz María Peña-Longobardo i Juan Oliva-Moreno sa Sveučilišta Castilla-La Mancha. U radu “Ekonomska vrijednost neprofesionalne skrbi: analiza na razini cijele Europe” analizirali su podatke Eurofoundova Europskog istraživanja kvalitete života iz 2016. i 2017. godine za 33 europske zemlje. Za Hrvatsku su procijenili 532.633 osobe koje pružaju neformalnu skrb, od čega su 68 posto bile žene. Prosječno su skrbi posvećivali 15,86 sati tjedno, a godišnja ekonomska vrijednost tog rada procijenjena je na 1,57 milijardi eura.

Kćeri 41 posto, sinovi 6,5 posto

Još konkretniji uvid daje istraživanje Ane Štambuk, Silvije Rusac i Lee Skokandić sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U znanstvenom radu Profil neformalnih njegovatelja starijih osoba u gradu Zagrebu, objavljenom 2019. u Reviji za socijalnu politiku, analizirale su prigodni uzorak od 342 neformalna njegovatelja osoba starijih od 65 godina na području Zagreba. Tipični njegovatelj bila je zaposlena žena srednje dobi koja skrbi o roditelju.

U tom su istraživanju kćeri činile 41,3 posto njegovatelja, a sinovi samo 6,5 posto. Zaposlenih je bilo 48,1 posto, a umirovljenika 33,9 posto. Cijeli dan i noć skrb je pružalo 31,6 posto ispitanika. Najčešće su pomagali pri njezi starije osobe i obavljanju kućanskih poslova. O rezultatima tog zagrebačkog istraživanja neformalnih njegovatelja detaljnije smo pisali i ranije.

Rodna razlika vidi se i iz Ankete o raspolaganju vremenom Državnog zavoda za statistiku, provedene od studenoga 2022. do studenoga 2023. na inicijalnom uzorku od 4.680 kućanstava u cijeloj Hrvatskoj. Žene su dnevno u prosjeku trošile četiri sata i četiri minute na brigu o kućanstvu i obitelji, a muškarci dva sata i 26 minuta. Ti podaci obuhvaćaju sav neplaćeni rad u kućanstvu i obitelji, a ne samo njegu starijih osoba. O ženskom udjelu u neformalnoj skrbi i neplaćenom radu također smo već pisali.

Kada roditelju treba više pomoći

Gerijatrica Rosanne Leipzig s Medicinskog fakulteta Icahn pri Mount Sinaiju za Guardian kaže da se sposobnost samostalnog života procjenjuje kroz osnovne aktivnosti svakodnevnog života, poput kupanja, odijevanja, hranjenja, korištenja zahoda i kretanja, te složenije aktivnosti poput kuhanja, kupovine, vožnje, telefoniranja, vođenja kućanstva, upravljanja novcem i uzimanja lijekova.

Nošenje iste odjeće danima, prazan hladnjak ili sve sporije odgovaranje na telefon mogu biti znakovi da je starijoj osobi potrebno više pomoći. Stručnjaci preporučuju da se o tome razgovara prije nego što potrebe narastu do razine na kojoj jedan član obitelji preuzme većinu svakodnevne skrbi.