Kronično usamljeni imaju četiri puta veće izglede za depresivne simptome

Kronična usamljenost kod starijih povezana je s puno lošijim fizičkim i mentalnim zdravljem nego usamljenost koja se pojavila tek nedavno. Znanstvenici su pratili 4.090 stanovnika Engleske te utvrdili da je trajanje problema posebno važno za depresivne simptome, svakodnevno funkcioniranje i procjenu vlastitog zdravlja.

U istraživanju objavljenom u časopisu Nature Communications sudjelovale su osobe od 54 do 89 godina, prosječne dobi 66,7 godina. Usamljenost i socijalna izoliranost mjerene su dva puta u razmaku od dvije godine, a zdravstveno stanje sudionika provjereno je još dvije godine poslije.

Četiri puta veći izgledi za depresivne simptome

Kronično usamljenima smatrane su osobe kod kojih je usamljenost zabilježena u oba mjerenja. Takvih je bilo 442, odnosno 10,8 posto. U usporedbi s osobama koje nisu bile usamljene, imale su 4,39 puta veće izglede za vjerojatnu depresiju, 71 posto veće izglede za kroničnu bol i 59 posto veće izglede za kroničnu bolest.

Razlike su bile vidljive i u svakodnevnom životu. Kronično usamljeni imali su 109 posto veće izglede za poteškoće pri obavljanju osnovnih aktivnosti, 92 posto veće izglede za probleme sa složenijim svakodnevnim poslovima te 69 posto veće izglede za ograničenu pokretljivost. Češće su imali probleme sa spavanjem i vodili sjedilački način života.

Kod osoba koje su postale usamljene između dvaju mjerenja povezanosti su uglavnom bile slabije. Njihovi izgledi za vjerojatnu depresiju bili su 1,98 puta veći, u usporedbi s 4,39 puta većim izgledima kod kronično usamljenih. Imale su i više poteškoća s pokretljivošću i svakodnevnim aktivnostima, ali su razlike ponovno bile manje nego kod onih čija je usamljenost trajala.

Izoliranost i usamljenost nisu isto

Znanstvenici su odvojeno promatrali socijalnu izoliranost, odnosno stvarni nedostatak društvenih kontakata. Kronično izolirane bile su 949 osobe ili 23,2 posto uzorka. Njihova izoliranost nije bila povezana s nizom fizičkih i funkcionalnih teškoća zabilježenih kod usamljenih, ali jest s manjim zadovoljstvom životom i njegovom nižom kvalitetom.

Osobe koje su prestale biti socijalno izolirane imale su 31 posto manje izglede za vjerojatnu depresiju i 39 posto veće izglede da se osjećaju sretnima od onih koje nisu bile izolirane. Zabilježile su i nešto bolje kognitivne rezultate.

Ovaj nalaz ne dokazuje da je izlazak iz izolacije sam izazvao poboljšanje jer su na rezultate mogle utjecati i druge razlike među skupinama. Također, znanstvenici upozoravaju i da lošije zdravlje može povećati usamljenost.