Mirovina tek pred 70. rođendan? Tako bi u Hrvatskoj djelovala europska formula

Sve više europskih država dob za odlazak u mirovinu ne određuje samo političkom odlukom, nego je povezuje s rastom očekivanog životnog vijeka. Kada bi Hrvatska prihvatila takav klizni mehanizam, današnja granica od 65 godina do 2070. mogla bi porasti na 68 godina i četiri mjeseca. Prema strožoj formuli Hrvati bi radili gotovo do 70. godine.

Načelo je jednostavno: što stanovništvo živi dulje, dulje bi trebalo i raditi. Stroži model prenosi cijeli rast životnog vijeka u višu dob za mirovinu pa dodatna godina života znači godinu rada više.

Blaži model u radni vijek prenosi dvije trećine povećanja, odnosno osam mjeseci rada na svaku dodatnu godinu očekivanog života, a preostala četiri mjeseca ostavlja za dulje korištenje mirovine.

Devet država OECD-a već ima takvu vezu

Prema podacima OECD-a, dob za odlazak u mirovinu s očekivanim životnim vijekom povezale su Danska, Estonija, Finska, Grčka, Italija, Nizozemska, Portugal, Slovačka i Švedska. Sličan mehanizam ima i Cipar, gdje se zakonska dob preispituje svakih pet godina prema promjenama očekivanog životnog vijeka u dobi za umirovljenje, navodi Europska komisija.

OECD procjenjuje da bi sadašnja pravila nove generacije mogla odvesti do dobi za mirovinu od 74 godine u Danskoj, 71 u Estoniji te najmanje 70 godina u Italiji, Nizozemskoj i Švedskoj.

U tim se formulama uglavnom ne koristi životni vijek očekivan pri rođenju, jer on uključuje smrtnost u djetinjstvu, mladosti i srednjoj dobi. Važniji je broj godina koje u prosjeku preostaju osobi koja je već doživjela 65. godinu. Danska je iznimka jer polazi od preostalog životnog vijeka šezdesetogodišnjaka, a Finska granicu pomiče prema očekivanom trajanju života na samoj dobi za umirovljenje.

Danci ciljaju 14,5 godina mirovine

Najstroži sustav ima Danska, koja nastoji zadržati prosječno 14,5 godina primanja državne mirovine. Dob se preispituje svakih pet godina, može porasti najviše godinu dana u jednom ciklusu, a svaku promjenu mora potvrditi parlament 15 godina prije primjene.

Ipak, ni u Danskoj formula više nije politički nedodirljiva. Premijerka Mette Frederiksen javno je poručila da dob ne bi trebala beskonačno automatski rasti pa je OECD-ovih 74 godine projekcija kako bi danska mirovina mogla izgledati uz primjenu važećih pravila.

Finska, Nizozemska, Portugal i Švedska primjenjuju umjereniji omjer. Nizozemska novu dob određuje pet godina unaprijed i povećava je u koracima od tri mjeseca, Portugal svake godine uspoređuje trogodišnje prosjeke životnog vijeka, a Finska promjenu po generaciji ograničava na dva mjeseca. Švedska od ove godine primjenjuje takozvanu ciljanu dob: mirovina iz doprinosa može se uzeti tri godine ranije, ali zajamčena mirovina i dio socijalnih prava ne mogu se aktivirati prije propisane dobi za umirovljenje.

Estonija dob prilagođava svake godine, uz ograničenje od tri mjeseca, pa će 2027. godine ona iznositi 65 godina i jedan mjesec. Grčka zakon predviđa reviziju svake tri godine, iako posljednje provjere nisu dovele do povećanja.

Italija je automatsku vezu godinama držala zamrznutom, a Slovačka za generacije rođene od 1967. godine koristi složeniju formulu temeljenu na više petogodišnjih razdoblja životnog vijeka. Uz to, Slovačka roditeljima granicu spušta za šest mjeseci po djetetu, najviše godinu i pol.

Hrvatska bi se približila 70. godini

Hrvatska nakon izjednačavanja uvjeta za muškarce i žene 2030. godine zadržava propisanu dob od 65 godina i nema automatsku prilagodbu. Prema projekcijama Europske komisije, muškarcu koji 2030. navrši 65 godina preostat će prosječno 16,9 godina života, a ženi 20,5 godina. Do 2070. godine te bi vrijednosti porasle na 22 godine za muškarce i 25,3 godine za žene.

Što bi se dogodilo kada bi Hrvatska od 2030. počela primjenjivati opisane formule?

Ako se kao početna granica uzme 65 godina, a kao pokazatelj obična sredina projiciranog životnog vijeka muškaraca i žena, formula “dvije trećine” do 2070. godine podignula bi dob za redovnu starosnu mirovinu na približno 68 godina i četiri mjeseca.

Prema strožoj formuli “jedan prema jedan”, ona bi do 2070. dosegnula 69 godina i 11 mjeseci. Riječ je o ilustrativnom izračunu, bez nacionalnih pravila o zaokruživanju, najvećem dopuštenom godišnjem povećanju i mogućim iznimkama.

Takvo bi pomicanje smanjilo pritisak na državni proračun. Prema istom dokumentu, proračunski transferi 2022. pokrivali su 39,5 posto prihoda prvog mirovinskog stupa, odnosno 3,7 posto BDP-a.

Europska komisija procjenjuje da bi Hrvatska prema sadašnjim pravilima 2070. godine na javne mirovine trošila 8,8 posto BDP-a. Automatsko povezivanje dobi za umirovljenje s očekivanim životnim vijekom smanjilo bi rashode u toj godini za 1,3 postotna boda BDP-a, dakle s 8,8 na približno 7,5 posto BDP-a.

Niža potrošnja nastala bi zbog duljeg plaćanja doprinosa, kasnijeg umirovljenja, veće zaposlenosti i kraćeg korištenja mirovine. Nacionalni prosjek, međutim, ne razlikuje građevinskog radnika koji je počeo raditi sa 17 godina od uredskog radnika koji je na tržište rada ušao nakon fakulteta. Bez posebnih iznimaka obojica bi u strožoj varijanti propisanu dob za redovnu starosnu mirovinu dosegnula tek pred 70. rođendan.