Ivan: ‘Mirovina nije dohodak od rada nego dar države. Zato je ne treba oporezivati’

Mirovina se prema hrvatskim poreznim propisima ubraja u dohodak od nesamostalnog rada. Baš je to naljutilo našeg čitatelja koji se potpisao pseudonimom Ivan. „Sve ste pobrkali”, poručuje nam, uvjeren da smo prenijeli definiciju koja ne opisuje što mirovina zapravo jest.

„Starci ili umirovljenici su kao i djeca dio populacije koju treba uzdržavati jer nisu u stanju privređivati. Jedni zbog mladosti a drugi zbog starosti. Zar je to teško razumjeti?” piše nam pokroviteljski pa u istom tonu opisuje mehanizam Bismarckova mirovinskog sustava. Kaže, sadašnji radnici izdvajaju novac za umirovljenike, kao što su današnji umirovljenici nekoć izdvajali za prethodnu generaciju.

Dakako, malo tko i bez Ivanova tumačenja ne zna kako funkcionira prvi mirovinski stup. Ali izvor novca za današnju isplatu ne govori kako je netko stekao pravo na nju.

Ima li mirovine bez staža? Teško

Za redovitu starosnu mirovinu potrebno je najmanje 15 godina mirovinskog staža. Sama dob nije dovoljna, a iznos mirovine određuje se uzimajući u obzir staž i ranije plaće.

Kod invalidske mirovine staž je u pravilu uvjet, dok član obitelji pravo na obiteljsku mirovinu najčešće izvodi iz osiguranja i, evo ga opet, staža umrle osobe. No što kažu ekonomisti? Je li mirovina dohodak koji proizlazi iz rada?

U studiji Mirovinske sheme, koju su za Europski parlament izradili znanstvenici Centra za studije europskih politika (CEPS) iz Bruxellesa, Bismarckov model opisan je kao sustav u kojem se pravo iz mirovinskog osiguranja stječe radom. Dapače, stručnjak za mirovinske sustave dizajnirane po Bismarckovu modelu Martin Schludi ističe povezanost mirovine s ranijim zaradama.

Uz to, i Međunarodna organizacija rada doprinose za mirovinsko osiguranje povezane sa zakonskim pravima naziva „odgođenom plaćom”, a Europska komisija odgođeni dohodak od rada navodi kao jedno od ekonomskih tumačenja mirovine. Zaista, novac koji je radnik (neoporezovano) uplatio u prvi stup već je potrošen na tadašnje mirovine, ali pravo na mirovinske isplate koje je pritom stjecao ostvaruje se poslije.

Proračun financira i mirovine po općem zakonu

„Specifična situacija trenutno postoji u našem propalom društvu da imamo neprirodno velik broj umirovljenika koje 1,7 mil. današnjih radnika svojim izdvajanjem ne mogu uzdržavati pa smo primorani posegnuti za proračunskim sredstvima”, piše nam dalje Ivan.

Što kažu podaci? Krajem lipnja ove godine HZMO je evidentirao gotovo 1,8 milijuna osiguranika. K tomu, proračunsko financiranje mirovina nije hrvatska posebnost ni specifična situacija u kojoj smo se našli, a kako tvrdi naš čitatelj. U Njemačkoj su savezne dotacije godinama činile oko 22 do 24 posto rashoda mirovinskog osiguranja; austrijsko ministarstvo navodi da je tamošnji savezni doprinos 2023. godine iznosio gotovo 13 milijardi eura.

Hrvatski prilog europskom Izvješću o starenju navodi da su proračunski transferi 2022. činili 39,5 posto prihoda mirovinskog sustava, odnosno 3,7 posto BDP-a. Novije službene informacije govore da su doprinosi u prvom polugodištu ove godine pokrili oko 64 posto troška mirovina, a iz općih prihoda osigurano je 1,77 milijardi eura.

Od tih je općih prihoda oko 1,1 milijarda otišla na mirovine prema općem zakonu, a 739 milijuna na one prema posebnim propisima. Manjak se, dakle, ne može pripisati samo takozvanim povlaštenim mirovinama, a što neumorno ponavljaju hrvatski umirovljenici.

Poklon, pomoć ili stečeno pravo?

Nadalje, naš nezadovoljni Ivan novac od doprinosa i iz proračuna opisuje kao „pomoć”, „poklon” i „milostinju”. Piše i da su zbog naslonjenosti na proračun mirovine socijalna kategorija, a ne nešto nastalo radom pa ih čak uspoređuje s dječjim doplatkom i, kako navodi, raznim mecenatstvom. Ako je tako, izvodi zaključak, onda bi na sve to trebalo plaćati porez na dohodak.

No Ivan cijelo vrijeme zaboravlja da proračunski dio isplate mirovine prema općem zakonu ne nastaje kao zaseban dar korisniku niti kao poticajna mjera: isplaćuje se u sklopu prava na mirovinu koje bez propisanog rada i osiguranja ne bi ostvario.

Porez je normalna stvar

Njemačka iz saveznog proračuna dotira mirovinsko osiguranje, a mirovine podliježu porezu na dohodak. Austrija također izdvaja proračunski novac za mirovine pa svejedno mirovine iz obveznog osiguranja svrstava u dohodak od nesamostalnog rada i oporezuje ih. Takvih primjera ima puno.

„Zar vas je strah napisati istinu?”, pita Ivan smatrajući da zakonskim nazivom prikrivamo prirodu mirovine. Naziv „dohodak od nesamostalnog rada” možda samo sugerira način na koji propis razvrstava primitak radi oporezivanja. Ali to i dalje ne poništava činjenicu da se mirovine određuju prema godinama rada i plaćama. One su odgođeni dohodak koji proizlazi iz prava stečenog radom, bez obzira na izvor trenutno isplaćenog novca.