Tri specijalista preporučila toplice, povjerenstvo je odbija već dvije godine

Priča 69-godišnje Ljiljane Lipovac, koja je nakon operacije kuka rehabilitaciju u toplicama platila sama dok termin preko HZZO-a čeka mjesecima, izazvala je velik broj reakcija naših čitatelja. Među njima su ljudi koji tvrde da su odbijeni unatoč preporukama specijalista, oni koji su terapiju naposljetku dobili tek nakon ponovljenih zahtjeva, ali i pacijenti koji su zbog dugog čekanja pomoć potražili privatno.

„Nakon dvije neuspjele operacije kralježnice i stabilizacije, uz preporuku neurokirurga, neurologa i drugih specijalista, odbijene su mi toplice. Odgovor je bio da oni znaju da je to teška operacija, ali da ja još uvijek hodam. A koji je smisao toplica ako ne mogućnost da se izbjegnu kolica?“ pita Gordana Piskač.

„Nijednom nisam dobila toplice“

Njezina objava potaknula je i druge čitatelje da opišu vlastita iskustva. Ivanka Brodarić bila je kratka: „I ja sam operirala kralježnicu s 51 godinom i morala sam raditi još do mirovine. Nijednom nisam dobila toplice. Užas od komisije.“

Milena Kraljević opisala je slučaj svojega supruga koji je imao trio operacije krelježnice, oštećeno stopalo i velike probleme s koljenima. „Iako je imao preporuke neurokirurga i neurologa da treba fizikalnu sa stacionarom, komisija ga je dva puta odbila. Kad je fizijatrica napisala novu preporuku i rekla: ‘Da vidimo hoće li vas sada odbiti’, odobrili su mu tri tjedna.“

„Već dvije godine me odbijaju“

Danica Tadić kaže da njezin slučaj traje još dulje. „Toplice se užasno dugo čekaju, a povjerenstva ih odbijaju. Na preporuku tri specijalista predala sam zahtjev za rehabilitaciju i već dvije godine zaredom me odbijaju. Njima je nebitno što specijalist napiše da je stacionarna rehabilitacija obavezna i neophodna.“

Nakon takvih iskustava dio pacijenata više ni ne pokušava. „Nema više toplica za raznorazne dijagnoze, pa i one teške. Mog muža odbili su prije tri godine. Uopće više ne predajem zahtjev. Žalosno”, kaže Tanja Kardum.

Nisu sva iskustva jednaka

Vladka Bakija, koja je operirala oba kuka, opisala je drukčiji put kroz sustav. „Naloge za toplice uvijek je nosila moja kći u HZZO i za kratko bi ih dobila ovjerene natrag. Nakon prve operacije dobila sam termin točno nakon dva mjeseca, isto tako i nakon druge, jer svježe operirani pacijenti imaju prednost. Odobrene su mi i toplice za održavanje, 14 dana, ali na taj sam termin dugo čekala i na kraju sam odbila ići.“

Kod ambulantne terapije, kaže, situacija je bila znatno lošija. „Fizikalna na račun HZZO-a druga je priča. Čekala sam oko godinu dana. U međuvremenu sam fizikalnu terapiju plaćala kod privatnika.“

Među reakcijama je i ona Žane Hajl, koja toplice više ne želi koristiti. „Meni nude, a ja ne želim. Pošaljem papire, zovu tri puta jesam li odlučila. Bila sam tri puta i svaki put mi je bilo sve gore. Odustala sam.“

Kako se zapravo dobivaju toplice preko HZZO-a

Kod ostvarivanja prava na bolničku medicinsku rehabilitaciju treba razlikovati odobrenje HZZO-a od samog termina odlaska u toplice. O pravu odlučuje liječničko povjerenstvo HZZO-a na temelju medicinske dokumentacije i propisanih kriterija. Preporuka specijalista dio je postupka, ali ne znači automatski da će rehabilitacija biti odobrena.

Za odluku liječničkog povjerenstva propisan je rok od najviše 15 dana od primitka urednog zahtjeva sa svom potrebnom dokumentacijom. Ako je rehabilitacija odobrena, pacijent zatim čeka termin u ugovornoj specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju.

Za sam početak rehabilitacije ne postoji jedinstveni maksimalni rok koji bi vrijedio za sve pacijente i sve ustanove. Zato se u praksi odvojeno može čekati na odluku HZZO-a, a zatim i na slobodan termin za rehabilitaciju.