Mozaik
Valentina (31) čisti stanove umirovljenicama: ‘Imam osjećaj da živi za dane kad dolazim’
Valentina (31) iz Zagreba već dvije godine čisti stanove dvjema umirovljenicama. S vremenom je shvatila da im njezino društvo znači više od čišćenja.
Nakon što smo pisali o sve traženijoj usluzi „unajmljenih unuka” u Indiji, javila nam se 31-godišnja Valentina iz Zagreba. Već dvije godine čisti stanove dvjema umirovljenicama, no primijetila je da ih njezini dolasci sve više vesele zbog druženja, a ne samo zbog pomoći u kućanstvu.
Društvo važnije od čišćenja
„Sve je počelo kad sam počela dolaziti gospođi koja me angažirala da joj dva puta mjesečno pomognem oko čišćenja. Živi sama i ima prosječnu mirovinu pa joj za svoj rad naplaćujem svega 30 eura. Cijenu joj dosad nisam povećavala. Kod nje ostajem tri do četiri sata, ovisno o tome što treba napraviti”, objašnjava nam Valentina.
U početku je, kaže, obavljala zahtjevnije poslove, prala zavjese, čistila hladnjak, ribala kupaonske pločice i sređivala ono što je godinama bilo zapostavljeno. Kasnije se posao uglavnom sveo na održavanje čistoće.
S vremenom se njihov odnos počeo mijenjati. „Čišćenje je ostalo dio dogovora, ali gospođi je sve više značilo moje društvo. Počela me zvati nekoliko dana unaprijed, samo da provjeri dolazim li u petak, iako nikad nisam propustila dogovor. Imam osjećaj kao da živi za te dane i da je moj dolazak veseli iznad svega.”
„Često me dočeka s kakvim jelom, a prošli put čak je otišla kupiti burek za nas dvije, skuhala čaj i sve pripremila satima prije nego što sam stigla. Vidjelo se koliko je jedva čekala da dođem”, otkriva Valentina.
Umjesto posla, karte
Nešto slično počelo joj se događati i s drugom umirovljenicom kojoj pomaže u kućanstvu. „I kod nje sam došla čistiti. Nju povremeno posjećuje obitelj, ali pokazuje da joj je važno i moje društvo. Jednom mi je čak rekla da taj dan ne moram ništa raditi, nego da samo sjednemo i kartamo. Tada sam shvatila da se ne radi samo o pomoći u kućanstvu, nego o druženju i razgovoru koji tim ženama očito puno znače”, kazala je.
Sat ili dva mjesečno
„Zato mislim da je fenomen unajmljivanja unuka na neki način već stigao i do nas, samo što se ne odvija preko službenih agencija. Stariji ljudi i sami pronalaze načine da dođu do društva, ponekad, evo kao u mom slučaju, kroz običan dogovor o čišćenju. Možda bismo svi mogli izdvojiti sat ili dva mjesečno i obići nekoga od starijih, besplatno. Dovoljno je sjesti, popiti čaj i razgovarati”, Valentinina je poruka.
U Indiji su takvi odnosi već postali poslovni model. Tvrtke zapošljavaju mlade ljude koji starijima prave društvo, prate ih liječniku, odlaze s njima u šetnju ili jednostavno razgovaraju. Usluga stoji oko četiri eura po satu, a neki stariji klijenti svoje plaćene družbenike s vremenom počinju doživljavati kao članove obitelji. Jedan od njih za Al Jazeeru je rekao da mu je unajmljeni unuk postao obitelj jer su mu kćeri odselile u SAD.
No usamljenost starijih nije ograničena na Indiju. Prema podacima Europskog društvenog istraživanja koje smo naveli u prethodnom članku, u Hrvatskoj se 43,7 posto osoba starijih od 65 godina osjećalo usamljeno većinu vremena.
