Prati nas

Mozaik

Važan razgovor

Baka ili djed imaju rak: Kako to reći djetetu, a da ga ne preplašite?

Teška bolest bake ili djeda može zbuniti i uplašiti djecu. Psihologinja objašnjava kako razgovarati s unucima o raku, liječenju i mogućnosti smrti.

Objavljeno

|

Autor

Većina ljudi zamišlja odnos s unucima kao nježnu i brižnu vezu koja traje cijeli život. No, što kada stvari krenu po zlu? Jedna baka podijelila je svoju priču o unuci koja je već godinama izbjegava i odbacuje. Savjeti koje je dobila možda će vam pomoći razumjeti kako se nositi s takvim situacijama i pronaći ravnotežu između povlačenja i nastojanja da odnos ostane pozitivan.
ilustracija: S. Bura/mj

Kad baki ili djedu dijagnosticiraju rak, roditelji se pitaju kako tu vijest priopćiti djeci, a da ih pritom ne preplaše. Američka psihologinja Sheryl Ziegler savjetuje roditeljima da pokušaju ostati smireni, čak i kada je riječ o ozbiljnoj dijagnozi.

Prije razgovora saberite misli

”Ostanite smireni, bez obzira na to znate li da je dijagnoza terminalna. Jer najčešće zapravo ne znamo kakav će biti ishod. Djeci je važno objasniti da će nove informacije dobivati kako budu pristizale. Tako ćete biti u istoj situaciji i dijete neće sjediti i brinuti se”, objašnjava psihologinja za Today.com.

Ne skrivajte zabrinutost

Roditelji ne moraju skrivati da su tužni ili zabrinuti jer djeca primjećuju njihove reakcije i pokušavaju ih protumačiti. ”Ako postanete emocionalni, objasnite djetetu što osjećate. Ako to ne učinite, ako prekrijete lice ili napustite prostoriju, djeca bi mogla pomisliti da im ne govorite istinu ili da je situacija gora nego što su mislila”, upozorava psihologinja.

Oglas

I pitanja i šutnja reakcija su na stres

Djeca na vijest o ozbiljnoj bolesti mogu reagirati na različite načine. Neka će htjeti daljnji razgovor, dok će druga zašutjeti i povući se u sebe. ”Djeca mogu postaviti cijeli niz pitanja ili se potpuno blokirati. Nemojte to pogrešno protumačiti, riječ je o reakciji na stres”, kaže Ziegler. Šutnja ne znači da dijete nije zabrinuto, nego da mu možda treba vremena da obradi ono što je čulo.

Ne obećavajte ono što ne znate

Ako dijete pita hoće li baka ili djed umrijeti, važno je odgovoriti iskreno, ali riječima koje može razumjeti. ”Recite im da liječenje počinje, da imate povjerenja u liječnike i da svi čine sve što mogu kako bi njihov djed ili baka ostali zdravi”, savjetuje psihologinja. Roditelji ne bi trebali obećavati ishod koji ne mogu znati, nego djetetu pružiti sigurnost objašnjenjem da će ga obavještavati o onome što se događa.

Oglas

Kako pripremiti djecu na promjene

Bolest i liječenje mogu utjecati na izgled, ponašanje i svakodnevne navike bake ili djeda, pa je dijete dobro unaprijed pripremiti na ono što bi se moglo primijetiti. Možete im reći: ”Prije nego što posjetimo djeda ili ga nazovemo, želim ti reći da bi mogao izgledati ili se ponašati drukčije. Želiš li smisliti nešto čime bismo mu mogli izmamiti osmijeh na lice?”, predlaže psihologinja. Takvo objašnjenje djetetu pomaže da se lakše nosi s promjenama, a ujedno mu daje priliku da sudjeluje u pružanju podrške baki ili djedu.

Kada je riječ o uznapredovaloj bolesti, roditelji bi trebali nastojati biti iskreni, bez stvaranja lažne nade, ali i bez nepotrebnog zastrašivanja. ”Saznali smo lošu vijest o djedu. Riječ je o uznapredovalom raku, što znači da je jako bolestan. Liječnici će učiniti sve što mogu, ali doista ne znamo hoće li to uspjeti”, savjetuje psihologinja. Važno je da dijete razumije ozbiljnost situacije, ali i da zna kako o svojim strahovima može razgovarati s odraslima kojima vjeruje.

Kako prilagoditi razgovor djetetovoj dobi

S mlađom djecom najbolje je koristiti jednostavne i poznate riječi, poput ”bolestan”, te objašnjenja prilagoditi njihovoj sposobnosti razumijevanja. Starija djeca mogu željeti detaljnije informacije i pokušavati povezati bolest s drugim događajima u obitelji.

”Djeca starije dobi imaju veću slobodu razmišljanja i razvijenije sposobnosti rješavanja problema pa bi mogla pitati: ‘Je li rak nasljedan u našoj obitelji?’ kako bi povezala informacije”, kaže psihologinja. Takva pitanja ne treba izbjegavati, nego na njih odgovoriti što iskrenije i primjerenije dobi.

Djeca se mogu pitati i kako će bolest utjecati na njihov život, ali i život njihove obitelji. ”To je zdrava reakcija. Roditelji bi ih zato trebali poticati da pitaju sve što ih zanima, čak i kad nemaju spremne odgovore. Djeca imaju bujnu maštu pa bi, ako im ne pružite informacije, mogla sama stvarati različite scenarije ili odgovore potražiti negdje drugdje”, objašnjava psihologinja. Iskrenim razgovorom roditelji mogu pomoći djeci da lakše razumiju situaciju i osjete da u teškom razdoblju nisu sama.

Oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite zadovoljno, živite dobro.

EPP