Prati nas

Mozaik

ljudskost na testu

Starija žena u dućanu razbila umak, nitko se nije sagnuo i pomogao

Dani su dobrih djela, pa donosimo svjedočanstvo jednog mlađeg čitatelja i sudionika rasprava na Quori, koji je opisao što se događalo oko umirovljenice koja se našla u neprilici u trgovini. 

Objavljeno

|

U srcu božićne gužve u trgovini, mladić opisuje trenutak kada je priskočio u pomoć starijoj gospođi nakon nesreće s razbijenim staklenkama. Dok su drugi samo promatrali, on je nesebično pomogao skupljati krhotine. Voditelj trgovine iskazao je ljudskost i brigu, umirujući gospođu i oslobađajući je od brige o troškovima. Priča postavlja pitanje: "Kakvi smo to ljudi?" potičući na razmišljanje o empatiji i susretljivosti u svakodnevnom životu.
ilustracija: S. Bura/mj

U trgovinama su ususret Božiću vladale gužve, u zraku je bilo podosta nervoze, a s tim voli doći i poneka nezgoda. Dogodila se nezgoda i starijoj gospođi kojoj nitko nije pohitao u pomoć, osim mladića koji je na platformi za razmjenu iskustava Quora opisao što se događalo u supermarketu.

“Jutros sam bio u trgovini i čuo kako se nešto ruši, uz glasan tresak koji je upućivao na to da se nešto razbilo. Požurio sam vidjeti što se to dogodilo svega red iza mene i ugledao više ljudi kako šapuću i pokazuju na nešto prema kraju reda. Prošao sam pored njih i produžio do mjesta nezgode – razbilo se nekoliko staklenki s umacima i s polica su popadale još neke stvari, a pokraj njih je sva izvan sebe stajala starija gospođa.”

Posramljeno je klečala

“Shvatio sam da je ili nešto nezgodno povukla s police, ili je nešto zakačila kolicima ili torbicom, uglavnom, bilo je tu stakla i dosta stvari na podu. Gospođa je ubrzo posramljeno kleknula na pod, što u njezinim godinama nije bilo najjednostavnije, i mahnito je pokušavala skupiti krhotine i sve što se moglo.”

Oglas

“Osjećao sam se jako loše vidjevši je tako prestrašenu i uzbuđenu, dok su svi oko nje samo stajali kao kipovi i buljili u nju i njezinu nepriliku. Prišao sam joj, kleknuo pokraj nje i rekao joj da ne brine, i onda samo joj počeo pomagati te smo skupili krhotine stakla na jednu hrpicu. Nakon otprilike jedne do dvije minute došao je voditelj trgovine, kleknuo pokraj nas i rekao: Ostavite to, mi ćemo ovo počistiti.”

Kakvi smo mi to ljudi?

“Gospođa je potpuno skrušeno i drhtavim glasom rekla: Ali ja ću ovo sve morati platiti. Upravitelj se nasmiješio, prihvatio je za nadlakticu i pomogao joj da ustane. Potom joj je, gledavši je toplo u oči, rekao: Ne, gospođo, mi smo kao trgovina za ovakve slučajeve platili osiguranje od kojeg ćemo se naplatiti, ne morate ništa platiti!”

“Ženi je odmah laknulo, a meni također. Voditelj je mogao podići ton, ali nije, i pokazao je ljudskost. No, i sada su mi pred očima ljudi koji stoje i snebivaju se, a nitko ne želi priskočiti u pomoć. Pa kakvi smo mi to ljudi?”, pita se mladić na kraju pisma. 

Jeste li se i vi našli u nekoj neugodnoj situaciji poput ove? Kako je to završilo?

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.