Mozaik
Znate li što točno vaše dijete radi?
Znate li čime se bavi vaše dijete? Znamo da znate otprilike. Znate li TOČNO što radi svaki dan ili ste samo napamet naučili ime njegovog radnog mjesta? Ako niste baš posve sigurni, ne brinite – ima nas još koji nemamo pojma čime se ta djeca zapravo bave.
Čime se bavi vaše dijete? Ako je ono, recimo, social media menager, sigurni smo da ne znate baš točno što to znači. I ne brinite – niste jedini. Mnogi roditelji u današnjem svijetu tehnologije koja se brzo razvija, ne znaju zapravo čime im se točno dijete bavi. Prenosimo duhovit tekst s portala Better after 50 u kojem jedna mama opisuje kako se snalazi kad joj netko postavi to neugodno pitanje: ‘Što točno radi vaša kći?’
Zavidim roditeljima koji u dvije riječi mogu opisati čime se bavi njihovo dijete. Računovođa, liječnik, učitelj. To je tako divno jednostavno. Za one mame i tate koji se uopće ne razumiju u tehniku i čije dijete radi u nekoj tehničkoj kompaniji, ovo su prilično teška vremena. Moja kći se bavi internetom, toliko znam, no što to ona zapravo radi? Tko bi ga znao!
Moja mi je kći u detalje opisala čime se bavi. I to nekoliko puta. No kao da govori stranim jezikom. Kad mi govori o svojem poslu, ja samo tupo buljim u nju i klimam glavom jer ne želim da misli da sam glupa. Nadam se da ću neke dijelove onoga što mi govori ipak uspjeti razumjeti. Bez obzira što sam bila u njezinom uredu, upoznala njezinog šefa i kolege i unatoč tome što imam neka znanja o svijetu biznisa, ne znam što to ona točno radi.
“Kako se Melissi sviđa njezin posao?”, pitao me neki dan moj brat.
“Obožava ga”, rekla sam i nakon toga pogledala u pod od srama jer sam znala što slijedi.
“A što ona zapravo radi?”, on je, naravno, pitao.
“Pa to je teško objasniti”, rekla sam. “Bavi se optimizacijom, nekakvom. Ili operacijom, tako nešto. Ona optimizira prihode svoje firme.”
“Optimizira prihode? Pa zar to, zapravo ne radi svaka firma?”, pitao me brat.
“Pa da, ali oni to tako zovu”, pokušavala sam se izvući pritom nemajući pojma da sam potpuno u krivu.
I tako to obično bude. Kad me bilo tko pita što moja kći radi u New Yorku, dajem mu nekakav općenit odgovor koji zapravo ništa ne objašnjava. Obično kombiniram nešto od sljedećeg:
1.
Radi u kompaniji koja se bavi društvenim medijima
2.
Kažem da je to pravi posao na koji ide svaki dan
3.
Objasnim da radi u velikom timu
4.
Ponosno kažem da je financijski potpuno neovisna
5.
Kažem da je to kombinacija marketinga, oglašavanja i savjetovanja – ali ne baš točno to
6.
Također kažem i da njezina firma ima stvarno dobre pogodnosti, dobro osiguranje, restoran i slično
7.
Isto tako kažem i da su u firmi uglavnom svi mlađi
8.
I da su im uredi jako lijepo uređeni
9.
Kažem i da nema posebnog ograničenja u tome kako mora biti obučena na poslu
10.
I na kraju kažem da njezina firma ima neke veze s tim što ja svaki dan hodam u onim posebnim, ortopedskim Equinox cipelama, da svaki dan dobivam poruke o tome koji su zdravi sokovi na akciji ili nešto takvo. No opet, možda to i nema veze s njezinom firmom.
I čim uzmognem, promijenim temu na to gdje moja kći živi, s kim se viđa i kako provodi slobodno vrijeme. Jako sam dobra u opisivanju tih stvari jer to mi je stvarno i opipljivo.
Zamolila sam kći da mi u jednoj rečenici opiše što radi i evo što mi je rekla: ‘Ja sam menadžer za kampanje jedne izdavačke mreže koja proizvodi mobilne aplikacije.’ I dalje ne znam što to znači, no nastojat ću to zapamtiti. Sigurna sam da će moji prijatelji, kad im kažem čime se bavi, samo navući široki osmijeh, praviti se da razumiju i na kraju promijeniti temu.
