Prati nas

Show

Marlon Brando – jedan od najvećih

Brando je gotovo trenutno postao uzor svim mladim buntovnicima, a zabilježeno je i izrazito povećanje prodaje kožnih predmeta, motorističke opreme i samih motocikala. Otvoreno mu se divio i James Dean, a lik buntovnika Johnnyja kao inspiraciju je uzeo i Elvis Presley u pjesmi i spotu Jaillhouse Rock.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Marlon Brando kao Stanley Kowalski

3. travnja 1924. rođen je jedan od najvećih glumaca svih vremena – Marlon Brando. Kao suradnik problematičan i težak, a kao glumac uvjerljiv i očaravajuć, ostavio je neizbrisiv trag u svjetskoj kinematografiji.

Marlon Brando rođen je u Omahi u Nebraski. Imao je dvije starije sestre Jocelyn i Frannie. Već kao mali teško je podnosio autoritet i stvarao je probleme u školi. No imao je i izrazitu umjetničku crtu, kao i mnogi u njegovoj obitelji, te je bio izvrstan imitator i zabavljač. Branda ne uspijeva obuzdati ni stroga vojna škola Shattuck koju je pohađao, i on ubrzo dolazi za svojim sestrama u New York.


Talentirani mladi glumac okušao se na Broadwayu i postigao veliki uspjeh ulogom Stanleya Kowalskog u drami Tennesseeja Williamsa ‘Tramvaj zvan čežnja’. No u zvjezdanu orbitu lansirala je ga je ista uloga odigrana na filmu u glasovitoj ekranizaciji Elie Kazana iz 1951. godine. Za tu je ulogu zaradio i nominaciju za Oscar, no svoj je prvi zlatni kipić osvojio tek 1954. godine za ulogu u filmu ‘Na dokovima New Yorka’.

Idolom mlađe generacije i ikonom tad još mladog rock’n’roll pokreta, postaje zahvaljući filmu ‘Divljak’ iz 1953. i ulozi Johnnyja Strablera, opakog vođe motorističke bande, odjevenog u crnu kožu i motorističke čizme. Brando je gotovo trenutno postao uzor svim mladim buntovnicima, a zabilježeno je i izrazito povećanje prodaje kožnih predmeta, motorističke opreme i samih motocikala neposredno nakon što je film prvi put prikazan. Brandu se otvoreno divio i James Dean, a lik buntovnika Johnnyja kao inspiraciju je uzeo i Elvis Presley u pjesmi i spotu Jaillhouse Rock.

1961. Brando se prvi puta okušava kao redatelj, režirajući svoj prvi film, vestern ‘Jednooki Jack’. Godinu dana kasnije snima film ‘Pobuna na brodu Bounty’, a tijekom snimanja zaljubljuje se u Tahiti i lijepu Tahićanku Tarite Teriipu koja mu postaje trećom ženom.

Sedamdesete godine su definitivno u znaku filma ‘Kum’ redatelja Francisa Forda Coppole gdje je Brando ostvario možda i ponajbolju ulogu u životu, maestralno portretirajući glavu mafijaške obitelji Don Vita Corleonea. Za tu je ulogu ponovno bio nagrađen Oscarom, no nagradu nije želio primiti iz protesta prema načinu na koji filmska industrija portretira američke Indijance. Zanimljivo, u drugom dijelu trilogije ‘Kum’ tada mladog Vita Corleona glumi Robert de Niro te također osvaja Oscara, što je jedinstveni slučaj u svijetu filma da dvojica glumaca osvoje tu prestižnu nagradu portretirajući isti lik u istom filmskom serijalu.

Najprovokativniji film Marlona Branda definitivno je egzistencijalna erotska drama Bernarda Bertoluccija ‘Posljednji tango u Parizu’ iz 1972. godine. No Brandova sjajna izvedba ostaje pomalo u sjeni hajke koja se digla zbog eksplicitnih erotskih scena.

1979. Brando ponovno surađuje s Francisom Fordom Coppolom i snima još jedan legendaran film – ‘Apokalipsa danas’. Zanimljivost sa snimanja leži u tome da se Brando na snimanju trebao pojaviti mršav, a na set je došao s nekoliko kila viška i uopće ne pročitavši knjigu ‘Srce tame’ po kojoj se film snimao. No unatoč nepripremljenosti i činjenici da su gotovo sve scene improvizirane, Brando je ostvario još jednu veliku ulogu, sjajno odglumivši poludjelog pukovnika američke vojske Waltera E. Kurtza.

Osamdesete godine donose smiraj u Brandovoj karijeri. Nastupio je u serijalu filmova o Supermanu portretirajući Supermanovog oca Jor Ela. Ali kako je i na to snimanje došao potpuno nepripremljen i odbio učiti tekst napamet, zahtijevao je da kamera prikazuje nešto drugo dok njegov lik govori.

Brandova kasna karijera nije iznjedrila neke veće uspjehe. Valja spomenuti tek filmove ‘Don Juan de Marco’ iz 1995. u kojem glumi uz Johnnyja Deppa i ‘Tko je kome smjestio’ iz 2001. godine što je ujedno bio i posljednji Brandov film.

Marlon Brando je svijetu filma donio posve novu i dotada neviđenu tehniku glume baziranu na sistemu velikog Sanislavskog, a Brandova se gluma opisivala kao teška i olovna. Ovaj je glumac svojim ulogama zauvijek promijenio filmsku industriju i ostao zapamćen kao jedan od najvećih glumaca svih vremena. Marlon Brando umro je 2004. godine u 80. godini života od posljedica dijabetesa i raka.

Privatni život Marlona Branda bio je jednako uzbudljiv kao i filmska karijera. Ženio se 4 puta i imao je osmero vlastite i troje usvojene djece. No obiteljski život obilježile su i brojne tragedije od kojih je najveća svakako ona kad je Brandov najstariji sin Christian ubio ljubavnika svoje polusestre Cheyenne i za to bio osuđen na deset godina zatvora. Da tragedija bude veća, zbog tog događaja Chayenne je sebi oduzela život 1995. godine.

Sve Brandove žene

Anna Kashfi; prva supruga koju je oženio 1957. vjerujući kako je indijanskog porijekla, no poslije se ispostavilo da je katolkinja iz Walesa

Movita Castaneda; druga Brandova žena, 7 godina starija meksička glumica

Tarite Teriipu; treća supruga. Lijepu tahićansku domorotkinju upoznaje na snimanju filma ‘Pobuna na brodu Bounty’. U autobiografiji ju je opisao kao naivnu i priprostu.

Maria Christina Ruiz; četvrta žena s kojom je ostao do kraja života

Marylin Monroe; navodna ljubavnica. Veza dvoje najznačajnijih glumaca svoje ere nije potvrđena ali o njoj govori sam Brando u svojoj autobiografiji ‘Songs My Mother Taught Me’. Zanimljivo, na istom mjestu uopće ne spominje svoje ostale žene i djecu pa se sumnja kako su njegove tvrdnje o silnim ljubavnim aferama malo preuveličane.

.

Show

Jadranka Kosor: ‘Za oca sam bila ‘ta osoba’, a ne kći. Pisala sam mu pisma, nije odgovarao’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Nekadašnja premijerka i šefica HDZ-a, Jadranka Kosor, u programu HRT-a govorila je, između ostalog, i o privatnom životu. U emisiji “U svom filmu”, kazala je da je odrasla s bakom, da su se njezini roditelji rastali kada je imala dvije godine te da je otac zlostavljao majku.

“Majka me posjećivala dva, tri puta godišnje do sedme ili osme godine. To je bilo takvo vrijeme, ona je živjela u Međimurju, a ja s bakom u Lipiku, dolazila bi vjerojatno na godišnji odmor”, kazala je Kosor.


Otac joj je, kaže, jako nedostajao, a u Lipiku su je nazivali vanbračnim djetetom: “To je mala sredina, bila sam jedino dijete bez oca u razredu. Počeli su me maltretirati i tući. Ja sam odlučila da to mora prestati, žestoko sam se potukla s jednim dječakom, skoro sam mu oko razbila s jednom šalicom.”

Počela je tajno pisati pisma tati, ali odgovora nije bilo. “Maše mi poštar s ogromnom žutom kovertom. Sakrila sam kovertu pa otvorila da baka ne vidi. Uglavnom, moj otac je u toj velikoj žutoj koverti meni vratio neotvorena sva pisma koja sam mu pisala. To je bio trenutak koji opisujem kao konačno odrastanje. Tako to pamtim. Za tako malo dijete to je bila preteška trauma. Tada sam kao mala curica shvatila da mu ja ne značim ništa.”

Uz puno se emocija prisjetila situacije oko maturalne večeri kada mu je odlučila opet pisati: “Ja sam tati prije maturalne zabave pisala da sam najbolja u generaciji, da sam sjajna, priložila jednu fotografiju da vidi kako izgledam. Napisala sam da bi bilo dobro i da ga molim nakon svih pisama na koja nije odgovorio, da dođe, da mu to nudim kao vrstu deala (eng. dogovora), da dođe i otpleše ples sa mnom i da više nikada neće imati nikakvu obvezu prema meni. Napisala sam mu to suvereno kao djevojka od 17 godina.”

Kaže, zaista je bila uvjerena da će doći: “Došla je maturalna večer, ja neprekidno gledam na ta vrata. Moja je mama shvatila i jako se uvrijedila, rekla je ‘da sam ja njega zvala nakon svega što sam ja prošla’. Organizirano je da će ujak sa mnom otplesati ples. Sve dok nije zasvirao taj valcer, taj ples, bila sam uvjeren da će se otac pojaviti. Kada sam postala predsjednica Vlade, novinari su ga pitali o meni, je li ponosan, a on je jedva izgovorio: Ja o toj osobi ne želim govoriti. Dakle, ja sam i tada za njega bila ‘jedna osoba’, a ne kći.”

Ipak, otišla je ocu na sprovod. “Kad je bio bolestan, jer nada je čudo, nadala sam se da neće otići da mu ne pružim ruku. Nije se to dogodilo. Kad su mi javili da je umro, to je bila jedna užasna kombinacija. Ja kao kćer dolazim i izražavam sućut njegovoj obitelji, a ja sam njegova obitelj. To je bilo nešto potpuno nadrealno”, rekla je.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP