Prati nas

Aktivno starenje

Hunze – narod koji ne poznaje starost i bolest

U dolini rijeke Hunza, na granici Indije i Pakistana, na uskom prostoru između najviših planinskih masiva na svijetu svoj je dom našao narod koji se naziva po rijeci koja im znači život – Hunze. No život na visokoj nadmorskoj visini, ograničeni prehrambeni resursi i surova klima imaju posve neočekivanu posljedicu: Hunze žive izuzetno dugo, zdravo i sretno. Prosječni životni vijek u ovom nobičnom narodu je između 110 i 120 godina.

Objavljeno

|

foto: BigStock

U dolini rijeke Hunza, na granici Indije i Pakistana, na uskom prostoru između najviših planinskih masiva na svijetu – Himalaje, Karakorum i Hindu Kush – svoj je dom našao narod koji se naziva po rijeci koja im znači život – Hunze. Prema legendi, ovu planinsku državicu osnovali su vojnici Aleksandra Velikog nakon velikih indijskih osvajanja. No život na visokoj nadmorskoj visini, ograničeni prehrambeni resursi i surova klima imaju posve neočekivanu posljedicu: Hunze žive izuzetno dugo, zdravo i sretno. Prosječni životni vijek u ovom nobičnom narodu je između 110 i 120 godina. Pa u čemu je tajna?

Život naroda Hunze, pogotovo iz naše europske perspektive, mogao bi se opisati jednom riječju – surov. Kao prvo, iako su sami po sebi miroljubiv narod, ne svađaju se međusobno i ne ratuju, prostor koji nastanjuju predmet je dugotrajnog političkog spora između Indije i Pakistana i obje ga zemlje svojataju.


Život na nadmorskoj visini od nekoliko tisuća metara znači i vrlo ograničene resurse. Naime, Hunze su više gladni nego siti, najčešće jedu sirovo voće i povrće, samoniklo bilje i kozji sir. Također, tijekom proljeća, koje traje između 2 i 4 mjeseca, ionako ograničena ponuda hrane još je skromnija te Hunze ne jedu gotovo ništa osim soka od sušenih marelica. To razdoblje godine zato i nazivaju ‘gladno proljeće’. No taj prisilni post narod Hunze podnosi bez većih problema. Štoviše, tog posta tijekom ‘gladnog proljeća’ vrlo se disciplinirano drže i ne jedu mnogo više čak i kad imaju što.

Jedina voda dostupna Hunzama otopljeni je snijeg s obližnjih planinskih vrhova, tako da se ovaj narod kupa u vodi koja je tek malo toplija od točke ledišta. Također, prirodno okruženje prisiljava Hunze na gotovo konstantnu fizičku aktivnost te oni bez problema znaju napraviti i po 100 i 200 kilometar u jednome danu.

No unatoč teškim životnim uvjetima, narod Hunze krasi izuzetno dug životni vijek, mladolikost i općenito dobro raspoloženje. Žene u svojim četrdesetima izgledaju poput djevojčica. Također, nerijetko rađaju djecu i nakon navršene šezdesete godine života. Hunze se isto tako i puno smiju te svim nedaćama pristupaju s lakoćom.

Škotski liječnik Mac Harrison koji je u prošlom stoljeću prvi opisao tu ‘sretnu dolinu’, živio je u blizini naroda Hunza čak 14 godina i dobro upoznao njihov način života i običaje. Primijetio je da je kod Hunza dnevni unos kalorija daleko ispod uobičajene razina: oko 1933 kalorije od čega 50 grama proteina, 36 grama masti i 365 grama ugljikohidrata i došao do zaključka da je upravo ishrana ključ njihova zdravlja i dugog života. Naime, na istom području žive i drugi narodi čija je ishrana bitno drugačija i koji pate od svih uobičajenih bolesti i žive daleko kraće od Hunza.

.

Aktivno starenje

Ovih šest načina razmišljanja vuku nas naprijed, a zbog njih se i osjećamo bolje

Marlene Caraballo autorica je bloga ‘Cheers To Chapter Two’ što bi se moglo prevesti kao ‘Nazdravimo drugom poglavlju’. Obrađuje brojne teme zanimljive osobama 50+ među kojima je i samopouzdanje.

Objavljeno

|

Svi mi pokušavamo biti najbolja verzija samih sebe i živjeti najbolji mogući život, pogotovo kad prijeđemo neke godine, piše Marlene Caraballo u svom blogu Cheers To Chapter Two. Neke dane se osjećamo kao pobjednici, a druge dane smo u potpunom kaosu.

Istina je, kao i uvijek, negdje na sredini i baš u toj sredini leži naš pravi stav i naše pravo ja. Pa zašto onda neki ljudi uvijek izgledaju i ponašaju se kao da su puni samopouzdanja, a drugi se vuku kroz dane osjećajući se poraženo i jadno čak i ako nemaju objektivnih razloga za to?


Razgovarajući s jakim i samopouzdanim osobama iznad pedesete, došla sam do zaključka da je ključ u ovih šest načina razmišljanja.

1. Očekuju obilje

Ako se ujutro probudimo i odmah počnemo razmišljati o stvarima kojih se plašimo i užasavamo i ako se usredotočimo na sve ono što nemamo i što ne zaslužujemo, upravo to je ono što ćemo na kraju naći. Nedostatnost je stanje u kojem mislimo da nešto ne zaslužujemo, da nam stalno nečega fali, bez obzira radilo se o novcu, zdravlju, prijateljima, samopouzdanju, sreći. Drugim riječim, čaša nam je uvijek napola prazna.

Osobe s pozitivnim stavom čašu vide napola punom i sa samopouzdanjem se suočavaju sa svime onime što im donosi novi dan. One vjeruju da su pred njima dobre stvari i takve stvari u svojem životu primjećuju. Optimistične su i u životu očekuju obilje. Ako nam takav stav nije prirođen, moguće ga je do neke mjere izvježbati. No za to je potrebna odlučnost i upornost.

2. Zahvalni su

Prihvatiti svaki novi dan sa zahvalnošću znači osjećati se dobro i prije nogo smo ujutro otvorili oči. Budimo realni, doživjeti pedeseti rođendan je dobra vijest samo po sebi, jer, nažalost, svi znamo ljude kojima to nije uspjelo. Mi smo već u prednosti samim time što smo dobili šansu nastaviti naprijed. Možete izabrati da budete zadovoljni s onim što imate ili vječno zdvajati nad onim što nemate. Jer koliko god da imali, uvijek će se naći netko tko ima više. Pa zašto onda brinuti o tome?

Svakoga dana našega života imamo priliku svjedočiti čudu bivanja živima. Miris ljiljana u zraku, zvuk cvrčaka u predvečerje, nevjerojatni prizori izlaska i zalaska sunca… Jednostavno biti živ je bonus samo po sebi. Divno je usredotočiti se na ono što imate umjesto na ono što nemate.

3. Rješavaju probleme

Ako ste napunili pedesetu, slobodno se potapšajte po leđima jer ste do sada već sigurno porješavali puno problema u svojem životu. Zapravo, rješavate probleme svaki dan. Snažna i samopouzdana osoba iznalazi rješenja problema umjesto da očajava što se s problemima uopće susrela. Svatko ima probleme i izazove u životu. Čak i oni koji nam djeluju najsretniji i najopušteniji. Razlika je u perspektivi. Sretni ljudi vide problem i razmisle o rješenju. Nesretni ljudi samo gledaju u problem i ne čine ništa.

4. Pomažu drugima

Ako pomno promotrimo snažne i samopouzdane osobe, primijetit ćemo da su one gotovo uvijek one koje daju. No tu valja biti i oprezan jer dati previše sebe može dovesti do emocionalne iscrpljenosti. Ipak, najsretniji među nama uvijek gledaju onkraj svojih vlastitih potreba.

Imati suosjećanja prema drugima i, još važnije, poduzeti nešto da pomognemo onima koji pomoć trebaju, čini čuda za naše vlastito raspoloženje jer se tada osjećamo korisno i velikodušno. Pomaganje drugima bez žrtvovanja sebe, a bez da očekujemo nešto zauzvrat, baš uvijek nam vraća mnogo, mnogo više.

5. Ne uspoređuju

Samopouzdane osobe se ne uspoređuju s drugima. Znaju gdje stoje u odnosu na druge, ali ih to ne opterećuje. Odnosno, vide li nekoga tko stoji bolje od njih u poslu, društvu, kondiciji, bilo čemu, ugledaju se na njega i inspiriraju se njime, no ostaju usredotočene na svoj vlastiti put.

6. Gledaju širu sliku i imaju velike snove

Ovo je možda i najosobnije od svega jer naš pogled na život posve je različit od bilo čijeg pogleda. Imati velike snove ne znači sanjariti o nemogućem, već misliti da možemo ostvariti više nego ostvarujemo sada. I najvažnije od svega, da zaslužujemo više. Oni koji gledaju širu sliku i imaju velike snove, znaju zacrtati cilj i poduzeti prema tom cilju male ali uporne korake sve dok ne postignu ono što su zamislili.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP