Prati nas

Aktivno starenje

7 navika kronično nesretnih ljudi

Zašto su neki ljudi sretni, a neki nesretni? Je li sreća stvar osobnog izbora ili tek posljedica okolnosti? Može li se naučiti ‘biti sretan’? Među milijardama ljudi na našem planetu mnogi su doista nesretni. A mi svi ostali osciliramo između sretan i nesretan.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kako biti sretan?
foto: BigStock

Životna trenerica i autorica hit priručnika „40 day personal reboot for women“, Tamara Star, za Huffington Post je ispričala svoja saznanja o tome zašto su neki ljudi jednostavno sretniji od drugih: Često podučavam o osjećaju sreće i ono što sam uvidjela jest da su kronično nesretni ljudi izbrusili do savršenstva 7 vrlo specifičnih osobina. Portal Psychology Today, Sveučilišta u Kaliforniji, prenosi zaključak Sonje Lybomirsky da je „40 posto našeg kapaciteta za sreću podložno promjeni samo snagom naše vlastite volje“.

Ako je to istina, a jest, za sve nas još ima nade. Među milijardama ljudi na našem planetu mnogi su doista nesretni. A mi svi ostali osciliramo između sretan i nesretan, kako koji dan. Tijekom godina, primjetila sam obrasce ponašanja i navike karakteristične za kronično nesretne ljude. No prije nego krenemo, recimo sljedeće: svi imamo loše dane, čak i tjedne kad padamo u svih 7 područja. Ali razlika između sretnog i nesretnog života je koliko dugo smo na dnu ostali. Ovo je 7 osobina kronično nesretnih ljudi:


1. Unaprijed imate stav da je život težak

Sretni ljudi znaju da život može biti težak i nastoje progurati kroz teška razdoblja s osjećajem znatiželje, umjesto s osjećajem da su žrtve. Preuzimaju odgovornost za situaciju u kojoj su se našli i fokusiraju se da se izvuku odatle čim prije. Ustrajno traže rješenje problema, a ne gunđaju zbog okolnosti –  tako to rade sretne osobe. Nesretni ljudi vide sebe kao žrtve života i drže se stava: „gledaj što se meni dogodilo“, umjesto da nađu put na drugu stranu.

2. Mislite da se ljudima ne može vjerovati

Zdravu distancu prema ljudima svakako je mudro držati, ali većina sretnih ljudi generalno vjeruje svom bližnjem. Sretni vjeruju u dobro u ljudima ne pretpostavljajući da su svi protiv njih. Uglavnom otvorenim i prijateljskim stavom prema drugima, sretne osobe šire osjećaj zajedništva pa lakše i otvorena srca upoznaju nove ljude. Nesretni ljudi su nepovjerljivi i pretpostavljaju da se strancima ne može vjerovati. Ne nesreću, takvim stavom polagano počinju stvarati nevidljivi zid oko osobe i onemogućuju kontakt i upoznavanje drugih ljudi.

3. Fokusirate se na ono što ne valja, umjesto na ono što je dobro

Mnogo stvari ne valja na ovom svijetu, u to nema dvojbe. No ipak nesretni ljudi kao da žmire na ono oko kojim bi trebali vidjeti sve dobro i usredotočuju se na ono loše oko njih. Takve ljude prepoznajemo izdaleka: uvijek će se žaliti na nešto ili svaku pohvalu nastaviti s „da, ali…“. Sretni ljudi su svjesni globalnih problema, ali održavaju balans između brige i primjećivanja onog dobrog, imajući tako oba oka otvorena. Nesretni ljudi zatvaraju jedno oko prema svemu dobrome u svijetu iz straha da bi ih to moglo omesti u kritiziranju svega lošeg. Sretni ljudi imaju drugačiju perspektivu. Znaju da ovaj svijet ima problema, ali fokusiraju se na ono dobro.

4. Uspoređujete se s drugima i gajite zavist

Nesretni ljudi kao da vjeruju da tuđa sreća nekako umanjuje njihovu. Misle da nema dovoljno sreće za sve i stalno svoju uspoređuju s ostalima. To vodi prema zavisti i ljutnji. Sretni ljudi znaju da su puka sreća i slučajne okolnosti samo naznaka onoga što se sve može ostvariti. Sretni ljudi misle da u sebi nose jedinstven nacrt kojeg nitko ne može kopirati ili otuđiti. Vjeruju u neograničene mogućnosti i ne uzrujavaju se mišlju da tuđe sreća umanjuje njihove vlastite izglede.

5. Nastojite u potpunosti kontrolirati život

Postoji razlika između kontrole i nastojanja da se ostvare ciljevi. Sretni ljudi redovno poduzimaju korake ka ostvarivanju ciljeva, ali svjesni su da na kraju imaju jako malo kontrole nad onim što im život može dobaciti. Nesretni ljudi pokušavaju organizirati stvari do mikro razine u nadi da će tako steći kontrolu, no raspadnu se čim im život priredi kakve iznenadne probleme. Sretni ljudi također mogu biti fokusirani, ali uz veću sposobnost da idu sa strujom i da se ne uzrujavaju ako im život dobaci felš lopticu. Ključno je biti usredotočen na cilj, no ostaviti mjesta da se dogodi neko sr***e, bez da se raspadnemo kad stvari pođu po zlu – a poći će. „Ići sa strujom“ je za sretne ljude plan B.

6. O budućnosti razmišljate s brigom i strahom

Između vaših ušiju ima relativno malo prostora za rentanje. Nesretni ljudi taj prostor ispune mislima no ono što može poći po krivu, umjesto na ono što može ispasti dobro. Sretni ljudi će si dopustiti određenu dozu nerealnosti i sanjarit će o tome što bi željeli da im život priredi. Nesretni ljudi obuzeti su konstantnom brigom i strahom. Naravno, i sretni ljudi osjećaju srah, ali znaju razliku između „osjećati strah“ i „živjeti u strahu“. Kad generalno sretnu osobu obuzme briga, ona će prvo pomisliti postoji li neki način da se spriječi ono što uzrokuje strah (ponovno preuzimanje odgovornosti) i tada nešto poduzme po tom pitanju.

7. Razgovori vam se uglavnom svode na tračanje u gunđanje

Nesretni ljudi rado žive u prošlosti. Što im se loše dogodilo i općenito problemi u životu, glavna su tema njihovih razgovora. Kad nemaju više što za kazati, usmjerit će pažnju na druge ljude i trač. Sretni ljude žive u sadašnjem trenutku, a maštaju o budućnosti i ta se energija izdaleka osjeća. Uzbuđuje ih ono na čemu rade, zahvalni su na onome što imaju i sanjare o mogućnostima u životu. Razumljivo, nitko od nas nije savršen. Svi ćemo, s vremena na vrijeme, zaploviti morima negativnosti, ali ono što je važno je koliko dugo ćemo ondje ostati i kako brzo poraditi na tome da se izbavimo odatle. Prakticiranje pozitivnih navika na dnevnoj bazi je ono što razlikuje sretnu osobu od nesretne, a ne potpuno savršenstvo u svemu što rade. Hodaj, padni, podigni se, ponovi. Upravo u ovom dijelu „podigni se“, leži sva razlika.

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP