Prati nas

Ljubav i seks

Jesu li ljudi u ‘sretnom braku’ baš cijelo vrijeme sretni?

Sretan brak ne znači da su osobe koje u njemu sudjeluju cijelo vrijeme sretne. Ima uspona i padova i valja se truditi da onih sretnih trenutaka bude više. Ali nije uvijek lako…

Objavljeno

|

Kako rješiti bračne probleme?
foto: BigStock

Kolumnistica portala Empty House Full Mind, Sharon Greenthal, govori o svojem iskustvu bivanja u braku: “Znate li ovu šalu? U braku sam već 25 godina. To je bilo najsretnijih 6 mjeseci u mom životu!“

Kao u svi dobrim vicevima, i u ovome ima podosta istine. Veći dio bivanja u braku nije jednostavno sretan, kao što ni život općenito, nakon što napunimo otprilike jedanaest godina, nije jednostavno sretan. Većina nas, osim ako nismo nevjerojatno bogati ili posve neodgovorni, provede glavninu života u traženju te sreće. I dok zaista postoje momenti, sati, pa čak i čitavi dani ispunjeni srećom, biti sretan čitavo vrijeme jednostavno nije moguće. Ima previše drugih stvari kojima se moramo baviti.


Isto vrijedi i za brak. “Biti sretno oženjen/udana“ nije isto što i „biti sretan non-stop”. Biti u sretnom braku znači shvaćati da je brak ugovor i obaveza. To također znači stavljati sreću u braku ispred osobnih potreba i želja. Brak mora biti veći od pojedinačnih osoba koje u njemu sudjeluju. Također, mora imati prioritetni položaj u odnosu na sve ostalo – ili bi bar tako trebalo biti većinu vremena. Ovo nisam znala kad me muž zaprosio, pijan i potpuno gol s prstenom koji je kupio to popodne. Također, ovo sve nisam znala na našoj svadbi koja se održala u jednoj marini. Nisam ovo sve znala ni kad sam, tri tjedna poslije našeg medenog mjeseca, ustanovila da sam trudna. Zapravo, ovo sve nisam znala jako dugo vremena.

Bili smo toliko uhvaćeni u vrtlog života – vjenčanje, beba, kuća, druga beba – da se realnost toga da smo mi zapravo par, negdje izgubila. Prošli smo put od mladenaca do mladih roditelja u samo osam mjeseci. Put od nas dvoje, do nas troje prošli smo u samo tri godine. Nismo nikad imalo ono vrijeme ‘prije djece’ koje ima većina parova. Zapravo, toliko smo bili zaokupljeni poslom, da nikad nismo provodili vrijeme sami, nas dvoje. Možda se zbog toga zaljubio u mene. Ako provodimo malo vremena skupa, možemo izdržati duže. Bez obzira na to što smo tako brzo postali obitelj, nismo se prestali razvijati kao par. Samo je razvoj išao drugim smjerom. Volimo biti roditelji.

Ali ima nešto drugo. Nismo se međusobno poznavali baš tako dobro. Koliko god da intime dijelili, i koliko god da ljubavi imali jedno za drugo i za našu djecu, zaista smo se počeli upoznavati tek prije nekih pet godina. To je možda tako i kod ostalih parova, ne znam. Sjećam se kako sam iznenada shvatila da smo vrlo različiti, da smo različito odgojeni i da puno toga o njemu ne znam. To saznanje je bilo vrlo šokantno, a sigurna sam da je i njega iznenadilo.

Dok smo samo izlazili, u kinu smo gledali film „Na zlatnom jezeru“. Jedna ljubavna scena iz tog filma mi je uvijek bila najdraža i sjećam se kako sam pogledala svog muža (tada dečka) i pomislila: „Da, mogu zamisliti da se s tobom tako osjećam.“ No bilo je i dana, čak i mjeseci, kad je bilo teško. Postojali su trenuci kad nismo bili sigurni da smo dobro izabrali. Ponekad je svatko od nas imao svoje sumnje u različito vrijeme. Nije ih bilo pretjerano puno, ali bilo ih je.

Najveći izazovi kroz koji smo skupa prošli bile su smrti naših očeva, postavljanje na noge zajedničkog biznisa, odgajanje dvoje vrlo različite djece, naši osobni usponi i padovi. Zbog tih smo stvari postali bliskiji i nismo više bili dvoje zasebnih ljudi, već par. Prekrasni trenuci kad su se rodila naša djeca, obiteljska okupljanja, zajednička putovanja i odmori, nogometne utakmice i školske predstave, nevjerojatni prijatelji… Sve te stvari dale su boju i oblik našim životima. Ali najteži dani, oni zbog kojih smo noćima bdjeli i koji su nas najviše plašili i rastuživali – upravo ti dani učinili su ovih 25 zajedničkih godina mogućima.

Neobično, ali istinito, upravo te teške dane najviše cijenim jer to su dani u kojima sam naučila tajnu kako biti u braku. Morate biti tu jedno za drugo, bez obzira na sve. Nema izbora. Onog trena kad počnete oklijevati ili okrenete leđa, tog ste trena propali. I to je ono što me čini sretnom. To saznanje da je on tu za mene čitavo vrijeme. Saznanje da mogu uvijek računati na njega, da je on moj vitez u sjajnom oklopu. Saznanje da je njegova ruka ovdje da me drži usred noći. I saznanje da bi ja učinila to isto za njega.

.

Ljubav i seks

Prokletstvo tablete za potenciju: Ana (72) više ne može trpjeti pohotnog supruga. ‘Ne želim seks!’

‘S njim se ne može uopće razgovarati. Moje suze na njega ne djeluju. On je opsjednut otkad je došla ta tableta.’

Objavljeno

|

Autor

Babe u tramvaju

Plava pilula donijela je osmijeh na lica mnogih muškaraca, no njihove partnerice nisu uvijek sretne. Naime, produžila je seksualni život muškaraca do neslućenih razmjera, stvarajući nesklad između njih i njihovih supruga.

Slobodna Dalmacija tako donosi priču o Ani (72), baki koja je u braku već pola stoljeća. “Živim sama sa suprugom, on i ja smo vršnjaci. Tijekom dana kod nas borave i naša dva unuka, jedan vrtićkog, a drugi osnovnoškolskog uzrasta”, govori žena koja zbog osude okoline ne želi objaviti puni identitet.


“Moj suprug je uvijek bio dominantan, u mlađim danima nisam imala nikakvu odbojnost prema seksu i rado sam imala intimne odnose sa suprugom. Sada je počeo uzimati lijek i želi seks više puta na dan. Seks traje kratko, nekada i ne uspije, ali me progoni i do deset puta na dan. Sav je obuzet isključivo razmišljanjem o seksu”, glas gospođe Ane drhti.

Zaskače je deset puta dnevno

U ovoj svojoj životnoj fazi Anin suprug pronalazi načine da je “uhvati nasamo”, tako što unučad pošalje po nekoliko puta dnevno u dućan. Njoj je toliko sada već teško to podnijeti, priznaje da joj se ne sviđa seks uopće: „Ja sam stara i nisam više za te stvari, a njemu ne mogu to objasniti.“

Seksualni odnos joj je i bolan, počeo je i značajno narušavati njezino psihičko zdravlje. Osjeća se napeto, nemirno, plačljivo, trese se, ispadaju joj stvari iz ruke, stalno misli kako će je “zaskočit” i brine je da bi unuci to mogli ili vidjeti ili naslutiti ili ih, ne daj Bože, uhvatiti tijekom čina.

“S njim se ne može uopće razgovarati. Moje suze na njega ne djeluju. On je opsjednut otkad je došla ta tableta”, žali se Ana.

To je seksualno zlostavljanje

“Muškarci 65+ (u pravilu treće životne dobi) uzimajući pilulu postaju seksualno aktivni i nekoliko puta na dan, što vrlo često njihove supruge (vršnjakinje) ne mogu pratiti. Pritom se pojavljuje i neugoda kod uporabe vaginalnih lubrikanata zbog neznanja, srama, te su seksualni odnosi praćeni velikom neugodnošću i bolovima tijekom odnosa”, objasnila je profesorica Andrea Russo iz Udruge “Zdravi grad”.

Jedino rješenje jest – povjeriti se nekom u koga imate vjere. Prijaviti nasilje, jer – nemojte se zavaravati – to jest nasilje. To je seksualno nasilje, jednom riječju – silovanje, nad osobama treće životne dobi. I nije u redu. I nije dozvoljeno. I nema veze što ste u braku. I ne morate, ako vam se neće. Pomoć je iza ugla, samo trebate zavapiti, savjetuje Slobodna.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP