Prati nas

Život

Može li eutanazija biti dostojanstvena smrt?

Po svemu sudeći, eutanazija neće još dugo biti otvoreno pitanje u Hrvatskoj. No u Njemačkoj je na dnevnom redu parlamenta. Je li eutanazija ubojstvo ili samilosni čin? Ima li pojedinac pravo okončati život kojega ne želi živjeti?

Objavljeno

|

Je li eutanazija dopuštena?
foto: BigStock

Treba li dozvoliti da netko pomogne bolesniku ako se on odluči na samoubojstvo? O tome raspravlja njemački Parlament. Takva “dozvola” bi bila zlokobna poruka, misli komentator DW-a Fabian Schmidt. Nitko ne može spriječiti neku odlučnu i za to sposobnu osobu da sama sebi oduzme život. Ali nikad ne smije biti zadaća liječnika da sudjeluju u tome. Zadaća liječnika jest da očuvaju život i zdravlje – i to tako treba ostati.

Zagovornici liječničke pomoći u dragovoljnom samoubojstvu argumentiraju kako se smrtno bolesnoj osobi, na primjer od raka, uskraćuju teške muke ako ona sama “dragovoljno” odluči o trenutku kad više ne želi živjeti. Upozoravaju na pravo pacijenta na “dostojanstvenu” smrt. Kao suprotnost tome opisuju hladnu i neosobnu medicinu strojevima i puko vegetiranje sve do kasnije i bolne smrti. Ali koliko je neki smrtno bolestan čovjek uopće “slobodan” da donese takvu odluku?



Navodna “dostojanstvena” smrt

Čak i osobe koje su pri punoj svijesti izložene su društvenom pritisku – makar se to pitanje nikad tako otvoreno ne postavlja: mogu li svoju rodbinu dovesti do toga da me možda mjesecima ili čak godinama mora njegovati? Mogu li ih opteretiti još i sa svojim bolovima i patnjom? Mogu li i sam podnijeti da me njeguju nepoznati ljudi i time se odreći svake vlastite intimnosti?

Tako se čini nekakva brza smrt kao primjereno rješenje za očuvanje “dostojanstva”. Ali takvo samoubojstvo nije “dostojanstveno” niti za pacijenta, niti za društvo koje dopušta tako nešto. Ako zakon kaže “Da” tom putu, onda se svaki teški bolesnik upravo prisiljava da si postavlja to pitanje. Samoubojstvo iza kojeg možda stoji neizrečena bojazan kako će ispasti egoist ako želi i dalje živjeti – a to nema više nikakve veze s dostojanstvom.

Neizdrživa dilema liječnika

Legalizacija samoubojstva uz tuđu pomoć će i liječnike dovesti u neizdrživu situaciju: morat će pacijente savjetovati, isplati li se za njih još uopće da dalje žive. Već po sektoru medicine liječnik bi mogao u svojoj karijeri na stotine, možda na tisuće puta postati pomoćnik u izazivanju smrti.

Iz dobrog razloga zato zbor liječnika to odbija. Ne smije postojati takav organizirani mehanizam ubijanja, niti u bolnicama i liječničkim ambulantama, niti bilo gdje drugdje. Već i zato ima razloga za zabranu organizacija i udruga poput švicarskog Dignitasa čiji je jedini cilj pomoć u samoubojstvu.

Umirući trebaju pomoć

Kako doista izgleda dostojanstven odnos prema smrtno bolesnim osobama pokazuju medicinske ustanove za neizlječivo bolesne (hospiciji) i odjeli palijativne medicine: tamo se umirućima pruža zaštićena okolina u kojoj ih se prati u posljednjim danima njihovog života. Tu podjednako pripadaju i moderna i učinkovita sredstva protiv bolova baš kao i pravo pacijenata da im se život ne produžuje tako da ih se priključi na aparate i umjetne organe kad vlastiti zakažu.

Ono što nam je doista potrebno nije rasprava o pomoći prilikom samoubojstva, nego više pomoći i njege slabih i bolesnih.

/autor: Fabian Schmidt, Deutsche Welle/

.

Život

Kada prava majka ne želi zagrliti, tu je Sarah – majka za gej vjenčanja

Parovi su pričali o tome kako su im roditelji dali do znanja da neće doći na vjenčanje. I zato je ona odlučila biti zamjenska majka onima čije majke nisu željele doći.

Objavljeno

|

Autor

Povodom Majčinog dana Now This objavio je sjajnu video priču o svojevrsnoj surogat majci. Sarah Cunningham “uskače” na vjenčanje istospolnim parovima u slučaju kada njihove biološke majke ne žele nazočiti obredu.

“Ja sam kršćanka, majka gej klinca koja živi u Oklahomi i kažem vam – dosta je. Ako se ja neću boriti za svoje dijete i njegova prava kao da mi život ovisi o tome, tko će? I neću prestati dok ne prestanu sve te horor priče LGBTQ zajednice i njihovih majki”, kaže Sarah.



Ova nadomjesna majka pomaže oko svega; odabira vjenčanice, organiziranja ceremonije ili jednostavno stoji uz djevojke i momke dok izriču sudbonosno da. “Ni sama ne bi mogla odabrati bolju vjenčanicu. Prekrasna je”, govori dok namješta slojeve čipke na mladenki.

“Ako tvoja biološka majka ne želi doći na istospolno vjenčanje, nazovi me, doći ću”, govori u kameru, iako je i sama imala problem s prihvaćanjem vlastitog sina. “Nije bila sigurna hoće li doći na moje vjenčanje”, kaže Parker.

“Kada je Parker napunio 21, rekao mi je da je upoznao nekoga. Pala sam u depresiju. Loše sam to podnijela. Pitao me je hoću li biti u redu. Rekla sam da hoću, ali da mi treba neko vrijeme. Rekao je da razumije, ali i da je on trpio 21 godinu i bio moj sin. I da je sad vrijeme da ja stisnem zube i budem njegova majka. To me je suočilo s mojim vrijednostima, strahovima, shvatila sam koliko sam neuka”, prisjetila se ova praktična baptistica.

Sarah Cunningham (screenshot: Aaron Cardenas/Youtube)

2014. godine otišla je na prvu Povorku ponosa: “Osjetila sam ljubav u toj zajednici, ali sam došla doma sa svim tim groznim pričama o obiteljima koje su se raspale i otuđile.” Cunningham je postala i službena  matičarka koja sklapa LGBTQ brakove. Što je sretala više parova, to je čula više sličnih priča. “Parovi su pričali o tome kako su im roditelji dali do znanja da neće doći na vjenčanje.” I zato je ona odlučila biti zamjenska majka onima čije majke nisu željele doći.

“Te male stvari, pomoć oko odabira buketa, šminke i frizure – to je ona preuzela. Baš kao što bi bilo koja majka učinila za kći koja se udaje”, govori jedna od “kćeri” kojoj je ta ljubav i pomoć bila potrebna. Kao i savjet da se svaki dan okruži ljudima koji će je voljeti i cijeniti.

“To je pokazivanje bezuvjetne ljubavi za drugo ljudsko biće, to slavljenje para i dana koji bi trebala slaviti cijela obitelj”, kazala je Sarah koja je osnovala i mrežu pomoći parovima diljem Amerike pod nazivom “Besplatan mamin zagrljaj”.

Nastavi čitati