Prati nas

Mozaik

Što to muči 70+ generacije?

Svaka dob nosi sa sobom posebna pitanja i brige. Evo o čemu najviše razmišljaju sedamdesetogodišnjaci, koja si pitanja postavljaju, što ih muči i o čemu brinu.

Objavljeno

|

Čega se boje stari ljudi?
foto: BigStock

Ovo nije popis odgovora, već popis pitanja koja sebi postavljaju osobe u osmom desetljeću života. Autori bloga 70candles.com razgovarali su s osobama od sedamdeset i više godina i doznali o čemu najviše brinu i što ih muči. Evo što su rekli:

1. Posao i umirovljenje

Sa sedamdeset godina većina je već u mirovini. No što učiniti s toliko nestrukturiranog vremena? Pogotovo ako smo imali dinamičnu i uspješnu karijeru. Kako ostati uposlen, ispunjen i smisleno sudjelovati u životu?



2. Organizacija stanovanja

Trebamo li ostati živjeti gdje i do sada ili se treba preseliti? Možda bi trebalo živjeti bliže obitelji? Trebamo li ostati na poznatom terenu, ali u manjem stanu? Ili se pokušati snaći u posve novom okruženju. I kada se, ako ikada, preseliti u Dom umirovljenika?

3. Ageizam

Ageizam je pojam iz engleskog jezika koji označava nepriznavanje ili ograničavanje prava starijim dobnim skupinama. Kako se prema tome postaviti? Kako se postaviti prema onima koji na starije gledaju sa strahom ili čak prezirom? Kako se nositi s osjećajem da smo nevidljivi koji naročito pogađa starije žene?

4. Njega

Mnogi koji se brinu o starijim roditeljima, parnerima ili supružnicima, pa čak i unucima, osjećaju veliki stres i odgovornost. Kako se s time nositi?

5. Društvene veze

Iznad svega, ljudi u sedamdesetima ne žele biti izolirani i žude za društvenom povezanošću. Neki to postižu kroz održavanje veza s bivšim kolegama s posla, a drugi kroz razne tečajeve, volonterski rad, sudjelovanje u lokalnim aktivnostima, religijskim zajednicama ili kroz putovanja. U sedamdesetim godinama prijateljstvo je silno važno, no mnogi imaju problem u održavanju veza s drugima. Kako to riješiti?

6. Tjelesne promjene

Iako su tjelesne promjene neminovne i očituju se na različite načine, poput gubitka pamćenja, naša je namjera hrabro nastaviti dalje, bez obzira na sve. Poželjno je ostati aktivan i ne bojati se nove tehnologije koja nam može pomoći, poput slušnih aparata, naravno, naočala, pa čak i novih zglobova i mnogočega drugog. Zapravo, ovdje se prvenstveno radi o trenutku kada početi upotrebljavati navedena pomagala.

7. Biti baka ili djed

Postoji mnogo načina da se bude baka ili djed, pogotovo ako je obitelj razasuta diljem zemlje. Neki se osjećaju odvojeni i nepovezani, drugi se vesele kontaktima koji se mogu ostvariti pomoću moderne tehnologije i društvenih mreža te povremenih posjeta. Neki se odlučuju na preseljenje kako bi bili bliže svojoj djeci i povremeno im čuvali podmladak. Koja je vrsta kontakta optimalna? I što s onima koji nemaju unučad?

8. Gubitak i kraj života

Kako se nositi s gubitkom dragog prijatelja ili člana obitelji, posebno supružnika? I, konačno, kako se najbolje pripremiti za kraj našeg vlastitog života?

.

Mozaik

Predsjedničina kći je upisala Harvard. Zašto Hrvati ne mogu prihvatiti njezin uspjeh?

Vijest da je kćer Kolinde Grabar Kitarović upisala Harvard, rekla nam je puno toga o njoj: ona je pametna, radišna, uporna, snalažljiva, uspješna. No ono što smo nakon objave te vijesti saznali o nama samima, nije baš tako pohvalno.

Objavljeno

|

Mediji su danas prenijeli vijest da je kćer predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Katarina, upisala Harvard, jedno od najboljih sveučilišta na svijetu. Štoviše, na prijemnom je ispitu bila među jedan posto najboljih u svijetu pa je dobila stipendiju koja će joj pokrivati sve troškove studiranja i smještaja, piše Jutarnji.

Bravo, draga Katarina!



Inače, Katarina Kitarović je i državna prvakinja u umjetničkom klizanju pa je iz toga vidljivo da se radi o doista iznimnoj mladoj ženi, inteligentnoj, spretnoj, izraženih radnih navika, upornoj, uspješnoj… Jednom riječju, ona je dijete koje bi svaki roditelj poželio.

Nakon objave ove vijesti, doznali smo, dakle, da predsjednica ima jako pametnu i uspješnu kćer. Ali, nažalost, doznali smo još ponešto o nama samima. Nakon objave vijesti, po portalima je krenuo pravi, što bi se reklo, shit storm – osim velikog broja pozitivnih komentara, našao se ovdje i zavidan broj onih koji uspjeh Kolindine kćeri nikako ne mogu provariti. On ih peče i boli. Hm, tko zna zašto?

Moram naglasiti da uopće nisam fan naše predsjednice. Nisam za nju glasala, niti ću to učiniti na sljedećim izborima. Ali priča o njezinoj kćeri s time nema veze. Izdvojila sam nekoliko meni “najdražih” komentara i dala na njih svoj osvrt. Odmah će vam biti jasno na što ciljam…

“Ma kakav je to uspjeh? Mama ima para pa je šalje, i moje bi studirale u inozemstvu.”

Da, Katarinina mama “ima para” jer je predsjednica države. Međutim, djevojka je dobila stipendiju tako da sve mamima pare neće biti potrebne jer joj sam Harvard omogućuje studiranje. Ako Harvard odluči stipendirati i vaše kćeri, svaka im čast.

“Lako je njoj bilo doći do Harvarda s maminim vezama!”

Harvard je, podsjetimo, jedno od najboljih, najprestižnijih, najutjecajnijih i najrespektiranijih sveučilišta na svijetu. Broj jedan se ne postaje tako što se rade protekcije djeci moćnika – kao što to rade neka druga sveučilišta. Ne znam zašto mi je sad na pamet palo nekoliko hrvatskih… Osim toga, u svijetu ima i važnijih funkcija od predsjednice Hrvatske. Njihovi kandidati su i sinovi i kćeri predsjednika Amerike, pa se ipak svi ne upišu. Jednom Harvardu, radno mjesto roditelja nekog studenta neće značiti baš tako mnogo kao što znači u našoj maloj provinciji.

“A gdje će se upisati kćeri radnika Uljanika, draga predsjednice?”

Ovo dvoje ima veze isto kao i juha s rezancima i anticiklona. Bi li radnicima Uljanika bilo bolje da je Kolindina kćer upisala, recimo, Prometni fakultet u Zagrebu? Ili da ga uopće nije upisala? Trebaju li djeca političara biti neobrazovana i nezaposlena jer će tada radnicima u Hrvatskoj biti lakše? Uostalom, zašto se neko genijalno dijete čiji roditelj radi u Uljaniku također ne bi upisalo na Harvard ako je prošlo na prijemnom i dobilo stipendiju? Podsjećamo, studiranje predsjedničine kćeri neće se financirati iz proračuna, a još manje iz stečajne mase Uljanika. Dakle, to dvoje nema nikakve međusobne veze.

“U Hrvatskoj ima masu darovitije djece, ali im mama nije predsjednica pa ne mogu ići na Harvard!”

Stvarno? U Hrvatskoj su djeca baš tako masovno genijalna i radišna da bi im Harvard dao stipendiju, ali eto, siroti nemaju mamu predsjednicu? Ako su djeca tako inteligenta, sigurno su to naslijedila od svojih jednako inteligentnih roditelja. A ako smo svi baš tako inteligentni i genijalni – zašto smo tu gdje jesmo? Da, znam, znam, lopovi, ratni profiteri, privatizacija itd. Ali da baš od te sve inteligencije nismo mogli iznaći način kako se tome oduprijeti i pretvoriti Hrvatsku u bogatu, prosperitetnu i uspješnu zemlju… Nisam sigurna. Nešto mi smrdi u toj teoriji o posvemašnjoj inteligenciji Hrvata. Smrdi – kao da nije točna.

“Prvo kćer bivšeg premijera Sanadera, a sad ova! Sve jedno ljepše od drugoga”

O objema situacijama znam samo onoliko koliko se moglo doznati iz medija, no čini mi se da ova dva slučaja nemaju nikakve veze. Koliko smo uspjeli saznati iz iskaza svjedoka na suđenju bivšem premijeru, Petri Sanader i njenom momku je boravak u Americi navodno plaćao otac preko sumnjivih prijatelja i poslova. Barem tako tvrdi Robert Ježić. Katarina Kitarović je dobila stipendiju prestižnog fakulteta. Čini mi se da se ta dva slučaja razlikuju kao nebo i zemlja.

“Mamina dušica je uspješna u čemu god da se okuša: prvo klizanje, pa sad Harvard! Joj da je meni biti kćer predsjednice!”

Ma da, kad na klizaljkama izvodiš piruetu ili trostruki aksel, jako je važno na kojoj su ti mama i tata funkciji. Nema to ni slučajno veze s danonoćnim treninzima. U redu, netko može reći da je Katarina imala mogućnosti trenirati jer je iz bogate obitelji, ali bar smo mi u Hrvatskoj svjedoci da svaki čas vrlo uspješan sportaš postane netko čiji roditelji nisu bogati, nego se izdignuo zahvaljujući isključivo svom vlastitom talentu i upornosti. Zašto to ne bi mogao biti slučaj i kad je u pitanju Katarina Kitarović? Aha, znam – zato što joj je mama predsjednica Hrvatske, a nju ne volimo. Prema tome – njezino dijete ne smije biti uspješno!

Vijest da je Katarina Kitarović, dakle, upisala Harvard rekla je dosta o njoj samoj: da je pametna, uporna, radišna, uspješna. A što je rekla o nama? Da smo zlobni i glupi? Ne želim vjerovati da je to istina.

Nastavi čitati