Prati nas

Kuhinja

Bussolai buranelli, čarobni kolačići i čarobni otok

Povijest ovog kolača veže se za tradiciju života na Buranu, a pripremao se u domovima otočana u danima pred Uskrs. Čuvao u platnenim vrećicama ili krpama obrubljenim čipkom koja se stoljećima vezla na otoku, a sve kako bi se sačuvala aroma vanilije i miris maslaca.

Objavljeno

|

foto: www.theyummyescape.com

Novinarstvo je moja prava ljubav koja je, negdje u godinama stvaranja obitelji potisnula onu prvu – putovanja. Kako vam se desetljeća slažu na leđa, a oni kod kuće sve vas manje trebaju, prva ljubav više puta razočara i iznevjeri, sve smo skloniji prisjećanju na mladost i emocije koje su se onomad stvarale u nježnoj vezi putovanja i otkrivanja svijeta, piše Gastrobajterica.

Iskustva su to koja nas grade, doživljaji koji kroje naš pogled na život ljudi izvan svakodnevnog okruženja, mirisi koji se ne zaboravljaju. Jedno od takvih jest i doživljaj otoka Burana, najšarenijeg među otocima venecijanske lagune. Posjetite li ga kao dio neke turističke grupe biti će vam, iskreno, premalo vremena da doživite tu pješčanu trunčicu u svoj njegovoj raskoši.



Počastite se barem vikendom na otoku na kojem nećete naći niti jedan natpis zimmer frei, no smještaja ima. Ne očekujte kako ćete se kupati, jer more u laguni daleko je od primamljivog. Ali ako ste od onih željnih mira i tišine, ovo je otok za vas. Burano se je, kaže legenda, žarkim bojama svojih fasada okitio kako bi njegovi ribari lakše našli put kućama u gustoj magli koja većinu zimskih večeri obavija lagunu. Tradicija se održala i do dan danas, a lokalna uprava potvrđuje boju kojom vlasnici žele oličiti fasade svojih kuća. Navodno u otočkoj upravi postoji i paleta prihvatljivih boja. Kako god bilo, otok se upravo zbog boja našao na meti turista koji istražuju lagunu.

foto: BigStock

Bez buke, bez automobila, bez bicikla

Fotoaparat nećete ispuštati iz ruku, usta nećete zatvarati, a već nakon pedesetak koraka nosnice će vam ispuniti miris maslaca i svježe pečenih kolačića. Ako vam se to nikada nije dogodilo, ondje ćete kao opčinjeni slijediti taj neodoljivi miris sve do pekarnica u kojima otočanke još uvijek njeguju pripreme kolačića koji nosi ime otoka – bussolai buranei.

Povijest ovog kolača veže se za tradiciju života na Buranu, a pripremao se u domovima otočana u danima pred Uskrs. Čuvao u platnenim vrećicama ili krpama obrubljenim čipkom koja se stoljećima vezla na otoku, a sve kako bi se sačuvala aroma vanilije i miris maslaca. Bussolai su kolači omiljeni među svim uzrastima, od najmlađih koji su ih jeli uz mlijeko do odraslih koji su u njima uživali umačući ih u vino.

Od šeprtlje do opčinjene ovisnice

Izbjegla sam ovu prvu ponudu. Pa nećemo valjda živjeti na mlijeku i keksima!? Za prvu je opciju prekasno, a za drugu (onu kad ostarimo) prerano. Odabrala sam sjajan kapučino u kafiću uz obalu kanala Fondamente San Mauro. Tik do glavne ulice Via Baldassaree Galuppi na kojoj se odvija većina događanja na otoku. Bussolai, dakako dva, bili su – još  topli. O, kakve li sreće!

Između gramzivosti i gladnih očiju te potpune opčinjenosti kolačićem zagrizla sam u prvog i, ah nevolje, polovica mi je upala u šalicu! Razočaranje je trajalo sve dok nisam žlicom pokupila sjajan žuti grumen. Sve boje šarenih fasada Burana zavrtjele su mi se pred očima. Nije bilo druge doli kušati i preporuku „za odrasle“. S čašom vina. Naručujem.

Konobar kojem se brk smije pred potpuno opčinjenom  strankinjom preporuča vin’ dolce. Dolce, ili ne, ovaj puta bussolai mi nije upao u finu čašu sa zlaćanim vinom.

Zaletti, Moretti, Limoncini, Cocchini…

Čemu toliko buke oko svjetske krize, ratova, burze, ljubavi i novca kad postoji nešto ovako dobro, pitam se dok skupljam sa stolnjaka posljednje mrvice kolača i razmišljam: Koliko stoji kvadrat na otoku, što bi mogla raditi da ovdje preživim, koliko još do kraja školovanja mog sina? Kako, kako, ma kako da dođem živjeti ovdje i svaki dan pojesti po jedan, samo jedan, bussolai?

Carmelina Palmisano, vlasnica je tradicionalne pekare prepune jedinstvenih i primamljiva mirisa u kojoj s ljubavlju i prema tradicionalnim recepturama priprema sjajne bussolaje i ostale venecijanske kekse zalette, morette, limoncine, cocchine… Do Carmelinine pekare dovest će vas čaroban miris, a nalazi se u samom srcu Burana, otoka na kojem nema ni automobila, ni mopeda, ni bicikla. Bilo bi idealno da nema ni signala za mobitel. A gazdarica će strpljivo podijeliti recept i savjete koje je stekla godinama pripremajući mirisne suvenire s otoka. Sve ručno!

Sastojci

500 gr brašna

250 gr šećera

200 gr maslaca

6 žumanjaka

1 vrećica vanilin šećera

1 mahuna vanilije

ribana korica jednog neprskanog limuna

prstohvat soli

Priprema

Prosijte brašno, posolite ga pa dodajte naribanu koricu limuna, vanilin šećer i kristalni šećer. U žlici vrhnja razmutite srce mahune pa i to dodajte suhim sastojcima. Maslac koji je stajao na sobnoj temperaturi umiješajte u tijesto. Nemojte ga otapati. Zamijesite sastojke u fino glatko tijesto i ostavite da odstoji u hladnjaku i odmori malo. Otrgnite komade tijesta i oblikujte ga rukama u duge valjke. Kad su svi gotovi, zamotajte ih u krugove da krajevi završavaju jedan preko drugog i složite na papir za pečenje. Pecite na 170 stupnjeva oko 15-20 minuta . Pripazite da ne potamne. Boja bussolaja ovisi o jajima, dakle, birajte ono domaćih kokica.

.

Kuhinja

Bili smo skeptični, ali kraljevska sipana pita od jabuka je pun pogodak

Riječ je tipu slastica koje zovemo sipanim pitama, a odlika im je da se tijesto ne mijesi, već se s voćem slažu suhi sipki sastojci. Od temeljnog recepta za sipanu pitu od jabuka razlikuje je dodatak oraha i grožđica.

Objavljeno

|

Autor

Ako ste od onih koji vole pitu od jabuka, a ne volite raditi tijesta za pitu, ovaj bi vas recept mogao oduševiti. Riječ je tipu slastica koje zovemo sipanim pitama, a odlika im je da se tijesto ne mijesi, već se s voćem slažu suhi sipki sastojci.

Recept za vrlo izdašnu kraljevsku sipanu pitu od jabuka pronašli smo na blogu “Sašina kuhinja”. Od temeljnog recepta za sipanu pitu od jabuka razlikuje je dodatak oraha i grožđica.



Sastojci

Za ovaj kolač sastojke možete mjeriti čašom od 2 dl ili vaganjem. Za kolač sa slike, vagali smo sastojke.

Suha smjesa

3 čaše glatkog brašna ili 360 g
2 čaše griza ili 360 g
1 čaša šećera ili 180 g
100 grama oraha
1 vanil šećer
1 prašak za pecivo
5 g soli (malo više od pola žličice)

Nadjev

2 kg jabuka
100 g grožđica
1/2 čaše šećera ili 90 gr
1 vanilin šećer
1 žličica cimeta

Za prekrivanje i posipanje

250 g margarina s aromom vanilije
šećer u prahu

Priprema

Dobro kuhačom izmiješajte sipke suhe sastojke. Jabuke ogulite i izribajte pa pomiješajte s ostalim vlažnim sastojcima za nadjev. Standardnu tepsiju 27×34 cm dobro namastite margarinom i krenite slagati sastojke.

Na dno tepsije rasporedite 2 i pol čaše suhe smjese, poravnajte. Na to žlicu po žlicu položite pola smjese nadjeva i pažljivo poravnajte. Na taj sloj izlijte i sok koji su jabuke otpustile. Potom opet nasipajte 2 i pol čaše suhe smjese pa poravnajte. Složite sloj preostalog nadjeva pa završite slojem preostale suhe smjese. Potom sve pokrijte margarinom narezanim na listove i pecite 45 minuta na 200 °C. Ohladite i pospite šećerom u prahu. Kolač je najukusniji kada ga dobro rashladite u frižideru.

Za svaki slučaj pogledajte i video za ovaj sjajan recept.

Nastavi čitati