Prati nas

Mozaik

Cecilia (84): Upropastila Isusa pa postala skupa slikarica

Prije su se moje slike prodavale za 500-100 eura, a sada ih prodajem puno skuplje. Neću vam reći koliko sada koštaju, ali recimo da je to vrlo dobra cijena“, poručuje zadovoljna Cecilia.

Objavljeno

|

Isusova freska upropaštena
Cecilia Gimenez (u sredini) i 'Ecce Homo' prije i poslije 'restauracije'

Sjećate li se Cecilie Gimenez, tada 82-godišnje gospođe koja se je ljeta gospodnjega 2012. otisnula u avanturu restauracije freske koja prikazuje Isusa u crkvi španjolskog sela Borja? Njen je neuspjeh postao jedan od najvećih internetskih hitova svih vremena. Dvije godine kasnije turisti i dalje pristižu u Borju kako bi se nasmijali ‘najgoroj restauraciji u povijesti’. Što se je u međuvremenu dogodilo, ispričala je za The Guardian.

„Sada kada pogledam fresku, vidim nešto pozitivno, ali dugo mi je trebalo da dođem do toga. Isprva sam jako patila. Plakala sam svaki dan. Novinari su me dočekivali na pragu, ganjali s kamerama i mikrofonima kako bi mi postavili pitanja. To je previše za mene, 84-godišnju udovicu“, ispričala je Cecilia.


„Znam da nisam najbolja slikarica na svijetu, ali voljela sam slikati cijeli moj život. Imala sam čak nekoliko izložbi. Dvadeset godina sam održavala tu fresku u našoj crkvi, popravljala je kada je to bilo potrebno. Zbog vlage i soli u zraku boja se je ljuštila. Da ju nisam održavala, ne bi do danas opstala. Tog dana sam primijetila da se je boja baš jako počela ljuštiti. Namočila sam sliku širokim potezima kista i ostavila sam je da se osuši. Otišla sam na dvotjedne praznike misleći kako ću restauraciju završiti kada se vratim. A kada sam se vratila, svi na svijetu su znali za našu fresku ‘Ecce Homo’. Reakcije ljudi me i danas bole, jer ja nisam nikada završila posao na toj slici. Još uvijek mislim o tome kako, da nisam otišla na te praznike, ništa se ne bi dogodilo“, navodi ova amaterska restauratorica.

„Mediji su izvijestili javnost o starici koja je uništila fresku, jer nije znala slikati. To nije istina. Napravila sam brojne portrete. Da nije bilo mene, slika bi već davno iščeznula. Tjedan dana nakon što je skandal izbio, dobivala sam cvijeće i poruke potpore. Takve male geste su me održale prvih nekoliko mjeseci. Bilo mi je teško i smršavila sam šest kilograma. Pila sam lijekove protiv tjeskobe. Sada dvije godine kasnije, svi vide taj događaj u drugom svjetlu. Naše je selo postalo poznato i nalazi se na svjetskoj karti turističkih atrakcija. To znači da sam učinila za Borju ono što nitko nije do sada učinio. Toliko punu ljudi dolazi u našu crkvu kako bi vidjeli fresku. Kažu da ih je do sada izbrojano više od 130 tisuća. Kada ste u svijetu umjetnosti, ime vam je sve što imate. A sada je Cecilia Gimenez poznata. Održala sam izložbu prošle godine, a još ću jednu napraviti za nekoliko mjeseci. Prije su se moje slike prodavale za 500-100 eura, a sada ih prodajem puno skuplje. Neću vam reći koliko sada koštaju, ali recimo da je to vrlo dobra cijena“, zaključuje zadovoljna Cecilia.

.

Mozaik

Vrijeme koje provedemo sami sa sobom je jako dobro utrošeno vrijeme

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Objavljeno

|

Nema nikakve dvojbe da je u starosti jako važno imati oko sebe ljude na koje se možemo osloniti, bili to članovi obitelji, prijatelji ili šira zajednica. Druženje s dragim ljudima itekako je važno. Jedna studija za drugom potvrđuju da bogat društveni život osigurava tjelesno i mentalno zdravlje te dugovječnost.

No vrijeme koje provedemo sami također je vrlo važno, piše portal Sixty and Me. Živimo u naelektriziranom svijetu u kojem nas neprekidno ometa zvonjava telefona, razne poruke i e-mailovi, a elektronički mediji naprosto nas prisiljavaju da komuniciramo s drugima. Svatko je od nas udaljen tek jednu poruku na Facebooku. Uvijek nekamo idemo, nešto radimo ili s nekim razgovaramo. Čini se da živimo u svijetu koji ne mari baš previše za samoću i često nas obeshrabruje u namjeri da provedemo nešto vremena sami sa sobom. Kad ste zadnji put uživali isključivo u vlastitom društvu i kad je samoća došla na tako zao glas?


Biti sam nije isto što i biti usmaljen

Stalno čitamo o “epidemiji usamljenosti” jer doista jako puno ljudi provodi jako puno vremena – samo. Naravno, to može biti velik problem pogotovo među starijom populacijom. No biti sam i biti usamljen nije jedno te isto. Usamljenost može dovesti do osjećaja izoliranosti i odvojenosti od društva što pak povećava osjećaj tjeskobe i može uzrokovati depresiju. Nasuprot tome, samoća nam pruža osjećaj slobode i zadovoljstva koje proizlazi iz vlastitog društva.

Desetljeća istraživanja pokazala su da previše usamljenosti nije dobro za nikoga. Dugotrajna usamljenost donosi mnogobrojne zdravstvene rizike. Međutim, mnogo toga ovisi o tipu osobe, odnosno o tome jeste li introvert ili ekstrovert.

Povremeno biti sam je jako dobro. To je zapravo nužno, pa čak i zdravo. Samoća nam daje vremena da razmislimo o sebi i svojem životu te da procesuiramo stvari koje su nam se dogodile. Čak i najdruštvenije osobe moraju imati nešto vremena samo za sebe.

Vrijeme koje provedete sami, jako je dobro utrošeno vrijeme

Samoća donosi mnogo dobrih stvari. Na primjer, kad ste sami vaša se kreativnost može razmahati. Istraživanja su pokazala da osobe koje rade same imaju više kretivnih ideja. Također, osjećat ćete se poletnije. Vrlo je važno i to što vam samoća omogućuje da ponovno napunite baterije.

Neobično, ali samoća vam može pomoći da upoznate nove ljude. Naime, bit ćete otvoreniji ako niste zakukuljeni samo sa svojim prijateljima i obitelji. Pokušajte se zato povremeno pozabaviti omiljenom aktivnošću posve sami. Uživat ćete u njoj iz posve druge perspektive. Dobar primjer za to je odlazak u kino. Tako se možete u potpunosti posvetiti filmu i ne morate razgovarati s drugima niti ih pitati za mišljenje. Vaša pažnja može u potpunosti biti usmjerena na radnju filma.

Brojne su studije pokazale da ćemo se podjednako dobro zabaviti radeći omiljenu aktivnost sami, kao i kad je radimo udruštvu. Tad radimo ono što želimo raditi i nisu potrebni nikakvi kompromisi. Samoća nas oslobađa da radimo što želimo, kad želimo i na način na koji želimo.

Prestanite brinuti o tome što ljudi misle

Zašto se toliko bojimo doći na neki događaj sami ili da će nas drugi vidjeti da smo sami? Odgovor je: Zato što ne želimo da drugi ljudi misle da nemamo prijatelja i da se nemamo s kime družiti.

Previše se opterećujemo tuđim mišljenjem, a premalo time što mi zaista trebamo. Počnite praviti planove sami sa sobom i prestanite brinuti o tome kako će drugi ljudi protumačiti vašu samoću. Ako doista uživamo u vlastitom društvu, imat ćemo sasvim dovoljno samopouzdanja da to pokažemo i ostalima.

Valja pronaći ravnotežu

Pronaći vrijeme u kojemu se možemo posvetiti doista samo sebi, može u današnjem užurbanom svijetu biti pravi izazov. No možete pokušati nešto od sljedećeg:

Isključite se. Pod tim mislimo da se doslovno – isključite. Spremite mobitel i ugasite televiziju i kompjuter. Koncentrirajte se na vlastite misli i na ono što osjećate i što vas usrećuje.

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Unesite samoću u raspored. Odredite jedan dio dana i raščistite si raspored kako biste mogli barem neko kratko vrijeme provesti sami sa sobom pa čak i ako to značilo da ćete samo prošetati ili popiti kavu. Vaše osobno vrijeme vrlo je važno.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP