Prati nas

Aktivno starenje

Mitovi o usamljenosti

Usamljenost je jedan od najvećih društvenih problema među generacijom 50+. Osim toga, radi se i o svojevrsnoj tabu temi koju opterećuje i nekoliko vrlo čestih mitova i zabluda.

Objavljeno

|

Kako se boriti protiv usamljenosti?
foto: BigStock

Usamljenost je tabu tema. Zapravo, mnogi od nas radije bi priznali da imaju aferu ili da su u debelom minusu na kreditnoj kartici, nego da se osjećaju usamljeno. Teško je reći zašto je tome tako. Možda zato što je usamljenost vrlo intiman osjećaj. Ili možda zato što ne želimo biti povezani sa slikom usamljenosti koju prezentiraju mediji. Istina je da nas usamljenosti ne treba biti sram. Uostalom, svatko od nas se s vremena na vrijeme osjeća usamljeno, piše Margaret Manning za portal Huffington Post.

Nažalost, s obzirom da je usamljenost takav tabu, postoje mnoge zablude vezane uz taj osjećaj. Upravo te zablude sprječavaju nas da povedemo informiran razgovor o tome i da činimo greške kad želimo pmoći nekome tko se osjeća usamljeno. Ovo su neki od najčešćih mitova o usamljenosti nakon pedesete…


Mit broj 1 – Usamljenost je isto što i društvena izolacija

Biti sam nije isto što i biti usamljen. Također, vrijedi i obratno. Ponekad smo okruženi ljudima, ali svejedno osjećamo da nas nitko zapravo ne razumije. Analiza rezultata ispitivanja ‘Sixty and Me loneliness survey’ pokazala je da pripadnici ‘baby boom’ generacije ne čeznu za više kontakata, nego za više smislenijih kontakata. Želimo se povazeti s ljudima kji dijele naše interese, vizije, vrijednosti i prioritete.

To ima važne implikacije kad se bavimo problemom usamljenosti. Mnogi programi i inicijative koji postoje, fokusiraju se na to da starijim ljudima omoguće društvo nekoga s kime mogu razgovarati. Nažalost, pomagači i savjetnici su samo mali dio rješenja. Oni mogu puno pomoći osobama koje pate od kronične usamljenosti i depresije, no oni ne mogu pomoći čovjeku da lakše uspostavlja prijateljstva s osobama s koje ih cijene na osobnoj razini. Kad je o usamljenosti riječ, potrebno nam je više alata kojima bi ljudi mogli pomoći sebi samima.

Mit broj 2 – Usamljenost je osobni problem i ne utječe na društvo u cjelini

Prirodno je i zgodno misliti da je usamljenost nečiji tuđi problem. Uostalo, nije li usamljenost po deiniciji vrlo osobno iskustvo? Istina je da usamljenost ima velike implikacije na društvo u cjelini. Za početak, kod usamljenih ljudi prije će se pojaviti neki zdravstveni problemi. Prema rezultatima više istraživanja, negativni učinci usamljenosti, usporedivi su s onima kod pušenja, visokog krvnog tlaka i pretilosti.

Kad govorimo o razvoju programa koji bi se bavili usamljenošću, neke zemlje kreću se brže od ostalih. Na primjer, u Velikoj Britaniji postoji više organizacija, uključujući i ‘Age UK’ i njihovu kampanju ‘Zaustavimo usamljenost’. Ovakve inicijative su izvrstan početak, ali, to nije dovoljno.

Osim javnih inicijativa, postoji i značajna šansa za privatne tvrtke da učine razliku. Na primjer, tvrtka ‘Sixty and Me’ krenula je i ravoj programa ‘Boomerly’, službe koja pomaže ‘baby boomerima’ da nađu prijatelje među ljudimo s kojima dijele interese. To će, nadamo se, ohrabriti i druge tvrtke da započnu sa sličnim programima.

Mit broj 3 – Usamljeni ljudi bi jednostavno trebali izaći iz kuće i upoznati ljude

Zasigurno nitko od onih koji su iskusili usamljenost, ne bi ponudili savjet tipa: ‘Ma samo izađi i upoznaj nekoga!’ Usamljenost je kompleksan problem koji se ne može riješiti pojednostavljivanjem ili generaliziranjem. Mnogi ljudi koji pate od usamljenosti, imaju značajno promijenjene obiteljske okolnosti. Drugi se bore s tjeskobom, depresijom ili lošim zdravljem. Ima i onih koji su jednostavno presramežljivi kad se radi o interakciji s vanjskim svijetom.

Život nakon pedesete je vrijeme značajnih promjena. Djeca su napustila dom i grade si vlastite živote, odnoseći sa sobom mnoge društvene krugove u kojima smo uživali. Mnogi ljudi u pedesetima i šezdesetima ponovno procijenjuju svoje romantične veze, što rezultira najvišom stopom razvoda u usporedbi sa svim ostalim dobnim skupinama. Također, naša se tijela mijenjaju, prisiljavajući nas ili da udvostručimo vježbanje i zdrave navike, ili da prihvatimo novu tjelesnu realnost.

Iz razgovora sa stotinama ‘baby boomera’, može se zaključiti da se usamljenost može dokinuti samo kombinacijom aktivnosti – fizičkima, mentalnima i društvenima. Pa ako zaista nekome želite pomoći, uzmite si vremena da ga doista i shvatite. Vjerojatno ćete spoznati da je njegov ili njezin osjećaj usamljenosti puno više od tek pukog manjka društvenih veza.

Mit broj 4 – Više kontakata čini nas manje usamljenima

Na površini se može činiti kako će pristup društvenim mrežama ponuditi bar djelomično rješenje problemu usamljenosti. No rezultati već navedenog ispitivanja ‘Sixty and Me loneliness survey’, pokazuju da to baš i nije tako. Mnogi ljudi imaju desetine, ako ne i stotine Facebook ‘prijatelja’. Štoviše, ‘baby boomeri’ su najbrže rastuća dobna skupina na Facebooku. No, mnogi se i dalje osjećaju usamljeno.

Ono što je nakon istraživanja postalo jasno je da ljudi prije svega žele stvarnu prijateljsku podršku u životu, a ne samo poznanike. Drugim riječima, ne želimo više ljudi u životu, već želimo prave ljude.

Mit broj 5 – Usamljenost je rijetka među ljudima od pedeset i šezdeset godina

Kad razmišljate o osobama koje pate od usamljenosti, najprije ćete zamisliti nekoga u sedamdesetim ili osamdesetim godinama. Usamljenost je tako prezentirana i u medijima. No, istina je da iako ljudi u toj dobi doista pate od usamljenosti, nipošto nisu sami. Štoviše, nekoliko istraživanja, uključujući i ono koje je proveo portal AARP.org, pokazalo je da oko jedne trećine ljudi u pedesetim godinama također osjeća usamljenost. Prema istoj studiji, ljudi kojime je danas sedamdeset godina kažu da u pedesetima i šezdesetima nisu bili usamljeni. Da bude jasno, ne tvrdimo da se ne traba baviti usamljenošću u svim dobnim skupinama, već samo kažemo da ne treba zaboraviti i ljude u njihovim pedesetima.

Usamljenost je velik problem koji će u predstojećim desetljećima samo još više rasti. Zbog toga moramo zauzeti jasan stav i zajedno raditi na otklanjanju usamljenosti, te učiniti sve da se s tog problema magne stigma koja ga sada prati.

.

Aktivno starenje

Gerontologija – profesija budućnosti?

Osim temeljnih sadržaja kolegija o starosti i starenju, tu su i pedagoške i psihološke pretpostavke odgojnog, obrazovnog, socijalnog i kulturnog djelovanja u starijem životnom periodu.

Objavljeno

|

Kredititi za stare?

Stanovništvo rapidno stari. I to ne samo kod nas. Taj je problem izražen u gotovo svim zemljama Europe i mnogim zemljama svijeta, pa stoga ne čudi što se sve češće može čuti mišljenje da je gerontolog profesija budućnosti.

Razmatrajući problematiku sve više izraženog društvenog problema u svezi starenja populacije te neminovne potrebe senzibiliziranja mladih za potrebe osoba starije životne dobi, profesorice dr.sc. Jasminka Zloković i dr.sc. Anita Zovko govore o svojim iskustvima i izazovima s kojima su se susrele pri implementaciji za sada jedinstvenog visokoškolskog kolegija Pedagogija treće životne dobi i najnovijeg Gerontologija u sveučilišni studijski program Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, Sveučilište u Rijeci.


Kad je i gdje pokrenut kolegij gerontologije?

Promičući značaj socijalne vrijednosti starijih osoba u obitelji i u društvu kao “Zlatnog životnog doba” a ne “nepotrebnog troška” sinergijom koju imamo uvodeći i do sada nekoliko temeljnih kolegija na studiju pedagogije, odlučile smo se za jedan novi i značajan iskorak i kreirale jedinstveni sveučilišni nastavni kolegij Pedagogija treće životne dobi koji je osmišljen kao jednosemestralni izborni kolegij namijenjen studentima jednopredmetnog i dvopredmetnog studija pedagogije, Sveučilišta u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za pedagogiju.

Kolegij je uveden akademske 2014/2015. godine. Dakle, sada već imamo lijepo višegodišnje iskustvo i dragocjene vrhunski pozitivne povratne informacije studenata na temelju kojih smo kolegij redizajnirali u kolegij Gerontologija koji službeno otpočinje sljedeće akademske 2020/2021. godine. Za sada isto kao izborni međutim imamo i ambicioznije planove što su naši student zaslužili.

Kako ste Vi i kolegica došle na tu ideju? Što Vas je potaknulo na to?

Službeni pokazatelji o sve starijem stanovništvu u svakom civiliziranom i humanom društvu otvaraju ključno pitanje s obzirom na njihov trenutni obiteljski i društveni status – Je su li nama starije osobe socijalni kapital ili nepotreban trošak?

U našem društvu uočava se kontinuirana pojava marginaliziranja značaja starijih osoba u obitelji i socijalnoj sredini. Gotovo je postalo opće prihvaćeno pravilo da su starije osobe društvu i gospodarstvu “teško rješiv problem” što je razvidno u kontinuiranim socijalnim porukama– kako su i zaposlenima i kreatorima socijalne politike starije osobe teret, budući im moramo osigurati zdravstvene usluge, mirovine.

Zar starije osobe nisu tijekom čitavog svojeg života mlađima osigurale životni start, zar stariji nisu imali i nemaju značajne doprinose društvu i svijetu u kojem živimo? Ovakvim stavom prije svega mladima se poručuje da su jedina i najvažnija društvena skupina, dok je starost nepotreban teret kojeg se ne možemo riješiti. K tome čini se neke i zabrinjava činjenica da se njihova životna dob sve više produžava. Brojne mogućnosti kako nekadašnjeg tako i mogućeg sadašnjeg doprinosa starijih društvu sustavno se zanemaruje.

I unutar nekih obitelji starije članove često se marginalizira, «nepotrebno» su opterećenje i kao da nam bez naše želje zauzimaju životni prostor (?). Unatoč svijetlim primjerima pokazuju se neželjeni odnosi i nerazumijevanje starih, pa gotovo i ponižavanje starosti kao važnog životnog razdobolja (stari su dementni, beskorisni, dosadni, nametljivi, stari su kao i mala djeca, oni su potrošeni..i druge pogrde prema starijim osobama).

Ageizam je postao vrijednosni kriterij. Primjerice, čak i vrhunskim akademskim građanima, vrhunskim liječnicima ili drugim potencijalno životno snažnim građanima određuje se dobna granica sudjelovanja u nekim (životnim i profesionalnim) aktivnostima ili projektima. Dobna granica mogućeg aktivnog participiranja u svojoj okolini postaje alfa i omega kriterij. Ovo između ostalog otvara i pitanja diskriminacije i dobne segregacije i eksplicite negiranja moguće snage starijih osoba i njihov razvojni doprinos društvu. Pri ovome ne mislimo na potrebu produžavanja radnog vijeka.

Obitelj bi trebala biti za sve njezine članove mjesto ljubavi, emocionalne topline, bezuvjetne međusobne podrške i brige. Nažalost za mnoge vulnerabilne skupine kao što su to starije osobe, to nije stvarnost. Odrasla djeca prema ostarjelom roditelju nerijetko pokazuju nerazumijevanje, netrpeljivost, važni su im samo onoliko koliko stariji može zadovoljiti ekonomske ili druge vrste potreba ostatka obitelji. Nakon toga, postaju bezuvjetni teret kojeg se rješavaju uglavnom institucionalno iako su mentalno, tjelesno i ekonomski bili neovisni. Tako u domovima za starije osobe nalazimo ljude koji su zdravi, nisu ovisni o tuđoj pomoći, ali su ekonomski osiromašeni zadovoljavajući potrebe mlađeg dijela obitelji i jasno im je dano do znanja da nisu poželjni. Ovo su neki odista tužni primjeri. Postoje i neki obiteljski i društveni stereotipi da su starije osobe, djedovi i bake, nepoželjni u sudjelovanju u odgoju djece. Oni su ti koji nam urušavaju odgojna pravila, koji su unuke razmazili, koji su isto djeca kao i njihovi unuci, dementni, naporni i sl. Sva relevantna istraživanja govore o neospornom značaju baka i djedova u odgoju djece, o njihovom velikom doprinosu u poticanju socijalnog, emocionalnog i kognitivnog razvoja. Konačno na skali stresa, gubitak bake i djeda činjenicom smrti, nalazi se odmah uz smrt roditelja.

Je li ovo jedini kolegij gerontologije u Hrvatskoj? Prema Vašim saznanjima, kakva je situacija na fakultetima u drugim zemljama? Možete li neku zemlju izdvojiti kao posebno pozitivan primjer?

Za sada ovo je na studijima Pedagogije i nastavničkim usmjerenjima u Republici Hrvatskoj jedinstven kolegij. Drugačije strukturiran i sa drugih stručnih i komeptencijskih polazišta nalazimo ga na zdravstvenim studijima, primjerice u Rijeci; studiju medicine te socijalnog rada. Međutim o posebnosti sadržaja i kompetencija koje se stječu, kao i načina izvođenja kolegija govori činjenica da se ovaj isti kolegij u sadašnjem nazivu Pedagogija treže životne dobi izvodi isto kao izborni kolegij na Zdravstvenim studijima u Rijeci, Zdravstvenim studijima u Varaždinu. Posjećenost kolegija nas je ugodno iznenadila. Bolje reći, posebno razveselila, jer proširivanje informacije na druge sastavnice Sveučilišta u Rijeci i na druga Sveučilišta u RH već samo za sebe nešto govori o kolegiju oi odnosu prema studentima.

Što se tiče drugih zemalja nalazimo svijetle primjere u susjednoj Sloveniji, primjerice Sveučilište u Mariboru, potom u Austriji, Beču gdje su krenuli čak sa konkretnim studijem za starije osobe koji vrlo jasno pokazuje značaj i respekt prema starijima. Neki koraci postoje i u nas primjerice Sveučilište 3 životne dobi, na Filozofskom fakultetu sa doduše drugačijim ciljem, organizacijom i ishodima, ali isto tako vrijednim naporima «pionirske» senzibilizacije i brige za starije osobe.

O čemu se uči na kolegiju Pedagogija treće životne dobi odnosno u u sljedećoj studentskoj generaciji – kolegij gerontologije? Za koje će poslove studenti biti osposobljeni nakon ovog kolegija?

Osim temeljnih sadržaja kolegija o starosti i starenju, tu su i pedagoške i psihološke pretpostavke odgojnog, obrazovnog, socijalnog i kulturnog djelovanja u starijem životnom periodu; društvene i kulturne pretpostavke pozitivnih odnosa prema starijima; suvremeno poimanje starosti i starenja – socijalni, kulturni, odgojno-obrazovni obiteljski kontekst; starenje i društvo; znanost o starosti i starenju; teorije o starosti i starenju); položaj starijih osoba u obitelji (međugeneracijski odnosi u obitelji-odnosi odrasle djece prema roditeljima; odnosi unuka, djedova i baka; međusobni odnos starijih partnera; odnos i briga odraslih prema starijim osobama u obitelji; međugeneracijska suradnja; stereotipi o starosti i starenju; percepcija starenja i medijsko-društvena slika o starima); naglasak je ovog kolegija i na konceptu cjeloživotnog učenja u starijoj dobi (važnost učenja u starijoj dobi; aktivno starenje i učenje; gerontopedagogija kao pedagoška disciplina; teorijsko-metodološki aspekti istraživanja starosti i starenja; posebnosti istraživačkog pristupa istraživanja starosti, starenja i učenja u trećoj životnoj dobi; kvalitativne i kvantitativne istraživačke metode); Kvaliteta života starijih osoba, Institucionalna briga o starijim osobama; Domovi za starije i nemoćne osobe; Gerontološki centri; Palijativna skrb; Smrt i gubitak starijih članova obitelji; Nasilje nad starijim osobama u obitelji i institucijama skrbi); Pedagoško savjetovanje (educiranje i senzibiliziranje djece i mladih za osobe treće životne dobi; specifičnosti i ciljevi savjetodavnog rada; teorije i modeli; mogućnosti i ograničenja savjetodavnog rada; konfliktne situacije i načini rješavanja; pedagoško obrazovanje i cjeloživotno učenje)

Kakve su reakcije studenata? Zašto se odlučuju za ovaj kolegij?

Spomenule smo, službene studentske evaluacije koje se provode u sklopu praćenja i unaprijeđivanja kvalitete visikoškolske nastave evaluacije su vrhunske. Student ii u našim internim evaluacijama i neposrednoj komunikaciji pokazuju oduševljenje sadržajem i načinom izvođenja kolegija. Znate, za sada su i rijetki suradnički odnosi kolega koji će istovremno i u timskom radu izvoditi kolegij. Ovo je jedna od novena, ali ne jedina. Primjenjujemo osim pažljivo biranih sadržaja kolegija i inovativne nastavne metode primjerene visokoškolskom obrazovanju, primjerice u nas za sada malo korištenu metodu učenja u zajednici. Pozitivne refleksije kako studenata pedagogije tako i starijih osoba koje su u trogodišnjem periodu aktivno bile uključene u realizaciju kolegija ukazuju na različitost pedagoško-andragoških mogućnosti i optimističnost u podizanju kvalitete života i humanijih odnosa prema starijim osobama.

Studenti su mladi ljudi koji će kao pedagozi i profesori odgajati druge mlade i poučiti ih vrijednosti svake osobe bez obzira na životnu dob ili bilo koje moguće segregacijske i diskriminacijske pristupe čovjeku. Glavni cilj je poučiti ih i senzibilizirati za poštivanje potreba i značaja starijih, te da steknu temeljne komeptencije za rad sa starijim osobama u domeni za koje ove mlade ljude odgajamo i obrazujemo. Ovo su neki temeljni razlozi odluke zašto odabrati ovaj kolegij. Posebno smo sretne zbog ovog, jer nam daje optimističko vjerovanje da starije osobe imaju perspektivu kao naše socijalno bogatstvo a ne nepotreban trošak. Barem mi vjerujemo u takvu perspektivu.

Može li se reći da je gerentologija profesija budućnosti s obzirom na starenje stanovništva i sve veći broj osoba treće životne dobi?

Vjerojatno jest. Pitanje starenja, starosti i starijih osoba u društvu i obitelji zaslužuje profesionalni pristup na svim razinama – zdravstva, odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, lokalne zajednice……

Starije osobe dugo se smatralo teretom društvu i posebno ekonomiji. Mislite li da je to još uvijek tako ili se stav društva prema starijima pomalo mijenja? 

I danas se u neprimjerenom broju slučajeva društvo prema starijim osobama odnosi kao prema nepotrebnom teretu. To je nažalost činjenica a ne osobna impresija. Točno je da pomaka na bolje ima ali oni su za sada samo uočljivi preko nekih segmenata života na lokalnoj razini. Dakle, što je lokalna sredina osvještenija za ovaj problem, senzibilizranija, i ekonomski stabilnija to je i odnos prema starijima nešto bolji.

Primjerice, na području grada Rijeke donešena je Strategija zdravog starenja (2009-2013), Vodič za seniore Primorsko-goranske županije (2017) i mnogi drugi relevantni dokumenti koji su vezani uz podizanje kvalitete života osoba treće životne dobi. Socijalno uključivanje starijih ljudi u život zajednice pokazatelj je razvojne razine društva a također snažno utječe na mentalno zdravlje starijih ljudi, pa ga Grad Rijeka nastoji zaštititi i poticati. Osim programa i projekata koji su razvijeni i posvećeni starijim osobama (Penzionerski klubovi – Udruga umirovljenika grada Rijeke i dom za njegu Kantrida, specijalizirana web stranica posvećena osobama treće životne dobi “Penzići Rijeka, razni programi Udruge umirovljenika u Rijeci, programi “Knjižnica na vašem pragu “, besplatni ICT tečajevi itd.) od 2009. godine djeluje Sveučilište za treću životnu dob Rijeka. Kroz različite obrazovne programe osobama treće životne dobi nudi neformalno obrazovanje u svrhu stjecanja novih znanja, vještina i sposobnosti, te povezivanja navedenog s vlastitim iskustvom. Ono svoje djelovanje ostvaruje u organizaciji Sveučilišta u Rijeci. Nadamo se da i našim radom na visokoškolskoj ustanovi kroz apomenuti kolegij smo doprinjele prvenstveno lokalnoj zajendici u promicanju potrebe bolje skrbi o starijim osobama i u društvu i obitelji.

Na početku ste rekle da imate i nove ideje i ambicije? Možete li nam reći o čemu se radi?

Mi osobno, kao kolegice koje su ujedinile svoje profesionalno znanje i životnu snagu, uvjerene smo da između ostalog naši daljnji profesionalni ciljevi idu u pravcu senzibiliziranja i prosvjećivanje, osposobljavanja mladih ljudi, obitelji i društva u cjelini u smjeru da su starije osobe naš socijalni kapital, a ne nepotrebni trošak. Podrška naših studenata i suradnika iz znanstvene zajednice i lokalne sredine daju nam snagu da idemo i novi korak dalje u podršci svim starijim osobama. Nadamo se da će svijetli primjeri koje u našoj široj Eu okolini ima, biti i naša stvarnost i da ćemo u tome dati i nadalje naš doprinos u obogaćivanju kvalitete života starijih osoba u obitelji i socijalnoj okolini.

Uvjerene smo da uz podršku Sveučilišta, Filozofskog fakulteta, lokalne zajednice nadasve grada Rijeke možemo zajedno više i bolje u interesu naših starijih građana. Naša nastojanja (prof. Zloković i prof. Zovko, op.u.) idu u pravcu suvremenih Eu trendova, pa tako i mogućeg kreiranja specijalističkog studija. Ali neka ovo ostane za sada na razini novog radnog projekta koje će se zasigurno dorađivati u okviru i naša dva znanstveno-istraživačka projekta – Osnaživanje obitelji za razvoj pozitivnih odnosa i obiteljskog zajedništva voditeljica Jasminka Zloković, šifra: uniri-drustv – 18-6 ) te projekta „Kritički diskurs didaktičkih modela i kompetencija nastavnika u obrazovanju odraslih„ (voditeljica Anita Zovko, šifra: uniri-drustv-18-184) koji su otpočeli u siječnju 2019. godine uz potporu Sveučilišta u Rijeci.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP