Prati nas

Zdravlje

Već je namješten

‘Namještanje’ atlasa: Opasno i nepotrebno

U vezu s ‘iščašenim atlasom’ kiropraktičari dovede i probleme sa sinusima, zatvor, migrene pa čak i sindrom karpalnog kanala, hemoroide i neobjašnjive promjene raspoloženja. No, gdje su dokazi?

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Gdje namjestiti atlas?
foto: BigStock

Atlas ili prvi vratni kralježak iznimno je važan segment vratne kralješnice koji služi prenošenju težine glave na donje dijelove vratne kralješnice. U dva zgloba između atlasa i zatiljne kosti omogućene su kretnje spuštanja i podizanja glave (pokreti potvrdne gestikulacije), a u četiri zgloba između atlasa i drugog vratnog kralješka (axisa) vrše se rotacijske kretnje glave (pokreti niječne gestikulacije), kod kojih se atlas rotira zajedno s kostima lubanje.

Radi se o delikatnom, ali izvrsno usklađenom koštano-zglobnom ustroju kojega je atlas središnji element i koji omogućuje veliku pokretljivost glave, piše znanstveno-liječnički tim portala Dokazi u medicini.


Iščašenje atlasa?!

I dok se u popularnoj literaturi i web portalima spominje da je djelomično iščašenje (sub-luksacija) atlasa jako često te da kod većine od nas postoji još od rođenja (!), u nedavno objavljenom istraživanju obavljenom na uzorku od 298 pacijenata (koji su doista imali djelomično iščašenje atlasa) jasno se ističe da se radi o rijetkom, ali ozbiljnom stanju povezanom sa složenim deformacijama vratne kralješnice koje redovito iziskuju zahtjevno kirurško liječenje.

Dok je djelomično iščašenje doista ozbiljno stanje, potpuno iščašenje atlasa je nespojivo sa životom zbog teškog oštećenja ili potpunog presijecanja vratnog dijela leđne moždine.

Kad su u pitanju dokazi u medicini, onda nema izvlačenja na profesionalne tajne.

Kiropraktičari, bez i ijednog čvrstog dokaza i opisa metode utvrđivanja, tvrde da je tzv. subluksacija i/ili neusklađenost (engl. misalignement) atlasa razlog za čitav niz poremećaja koji uključuju glavobolje, vratobolje, bolove u mišićima, umor, vrtoglavice, alergije, zujanje u ušima, povišeni krvni pritisak, uznemirenost, razdražljivost i depresiju.

U svezu s “nenormalnom usklađenosti atlasa” dovode se u vezu i problemi sa sinusima, zatvor stolice (konstipacija), migrene pa čak i sindrom karpalnog kanala, hemoroidi i neobjašnjive promjene raspoloženja. To se navodi bez predočenja ijednog dokaza o uzročno-posljedičnoj vezi ovih poremećaja i kvalitete/kvantitete iščašenja atlasa.

Pretraživanjem čitavog niza baza podataka koji se odnose na znanstvenu utemeljenost  iščašenja ili neusklađenosti atlasa nisu pronađena klinička ispitivanja na ljudima koja bi uopće utvrdila i definirala kvalitetu i kvantitetu ovog “fenomena”. Nadalje, ne postoje literaturni podatci o smjernicama ili standardima u radiologiji kojima bi se kvalificirala veličina djelomičnog iščašenja atlasa ni u odnosu na zatiljnu kost niti u odnosu na drugi vratni kralješak.

Kiropraktičari utvrđuju iščašenje atlasa fizikalnim pregledom vratne kralješnice, testiranjem pokretljivosti kralježnice, mjerenjem duljine nogu, procjenom držanja, mjerenjem temperature pojedinih dijelova tijela te radiološkim pregledom vratnog dijela kralješnice. Napominjemo da ne postoje znanstvene literaturne smjernice za procjenu postojanja i ocjenu veličine ovog iščašenja.

Namještanje atlasa

U svjetlu gore navedenog, postavlja se pitanje zašto i kako “namještati” nešto u našem tijelu za što se s pouzdanjem ne može utvrditi da nije u svom normalnom položaju. Demonstraciju utvrđivanja iščašenja atlasa te način njegovog vraćanja u „normalni položaj“ od strane tzv. atlas-specijalista možete pogledati u prilogu Nove TV.

Tzv. “vraćanje atlasa u ispravni položaj” obavlja se ili manualnim pritiscima na određene dijelove atlasa, ili uz pomoć posebnog instrumenta kao na gornjem video prilogu, a mjesta i parametri pritiska se redovito prezentiraju kao profesionalne tajne. Kad su u pitanju dokazi u medicini, onda nema izvlačenja na profesionalne tajne.

Pretraživanjem baza podataka radi procjene znanstvene utemeljenosti namještanja atlasa nisu pronađena klinička ispitivanja na ljudima koja bi potvrdila povoljan učinak ove procedure na liječenje ili uklanjanje abnormalnosti/bolesti. Osim toga, postoje svjedočenja te opisi slučajeva u kojima su pacijenti liječeni na ovaj način imali ozbiljne i trajne negativne posljedice po zdravlje, a i unutar kiropraktičarskih udruženja mogu se pronaći ozbiljna upozorenja na neželjene učinke nekih metoda namještanja atlasa.

Zaključak

Uzimajući u obzir iznimno delikatnu anatomsku građu ovog dijela kralješnice te neposrednu blizinu i povezanost važnih živaca (vratni spinalni živci), krvnih žila (vertebralne arterije), kratkih i dugih mišića (koji se hvataju na zatiljnu kost te prvi i drugi kralješak), šest zglobova i brojnih ligamenata koji povezuju ove kosti uz činjenicu da kroz otvore kralježaka prolazi vratni dio leđne moždine smatramo da bi svaka fizikalna intervencija u tom području, posebice manualna ili strojna, trebala biti sigurna i imati provjeren i dokazan blagotvorni učinak.

Za “namještanje atlasa” takvi dokazi iz kliničkih pokusa na ljudima ne postoje, podsjeća znanstveno-liječnički tim portala Dokazi u medicini.

.

Zdravlje

Otkriveno je zašto je koronavirus puno opasniji za starije ljude

‘Starije osobe imaju više težih bolesti u usporedbi s mladima i otkrili smo da kod starijih ljudi citotoksični dio imunološke kontrole nije toliko učinkovit da reagira na virus.’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Iako se ljudi bilo koje dobi mogu zaraziti virusom SARS-CoV-2 koji uzrokuje COVID-19, stariji pacijenti su u većem riziku da razviju teži oblik bolesti ili čak umru. Novo istraživanje u kojem se uspoređuje imunološki odgovor među dobnim skupinama, moglo bi pomoći objasniti zašto je to tako, piše portal Zee News.

Istraživači su otkrili da stariji pacijenti s tom bolešću imaju nižu koncentraciju imunoloških stanica potrebnih za izbacivanje virusa iz tijela. Studija je objavljena ovog tjedna časopisu Američkog društva za mikrobiologiju mBio.


“Starije osobe imaju više težih bolesti u usporedbi s mladima i otkrili smo da kod starijih ljud citotoksični dio imunološke kontrole nije toliko učinkovit da reagira na virus”, rekao je voditelj istraživanja, virolog dr. Gennadiy Zelinskyy iz Sveučilišne bolnice Essen u Njemačkoj.

On i njegovi kolege analizirali su uzorke krvi 30 osoba s blagim slučajevima COVID-19 kako bi promatrali kako T-stanice, potrebne za prepoznavanje i uklanjanje zaraženih stanica, reagiraju tijekom infekcije virusom SARS-CoV-2.

Starost pacijenata kretala se od srednjih dvadesetih pa do kasnih devedesetih godina. Kod svih pacijenata znanstvenici su otkrili da su akutne infekcije SARS-CoV-2 dovele do manjeg broja T-stanica u krvi pacijenata u usporedbi sa zdravim osobama. Ovo smanjenje broja T stanica je jedno od mnogih neželjenih iznenađenja od COVID-19, rekao je Zelinskyy.

Većina virusa, jednom kad uđe u tijelo, pokreće ekspanziju T-stanica imunološkog sustava. Tu spadaju T-stanice “ubojice”, koje igraju ključnu ulogu u iskorjenjivanju stanica zaraženih virusom. One proizvode citotoksične molekule koje uništavaju zaražene stanice u tijelu. Ali ako nečiji imunološki sustav proizvodi manje tih T-stanica, rekao je Zelinskyy, borba protiv virusne infekcije bit će manje uspješna.

U skupini bolesnika s COVID-19 koju su proučavali Zelinskyy i njegovi kolege, istraživači su na sličan način utvrdili da se broj CD8+ T-stanica koje proizvode citotoksične molekule kao odgovor na virus, smanjuje s povećanjem dobi, a to smanjenje je u prosjeku bilo značajno veće kod bolesnika starijih od 80.

Štoviše, “ubojite” T-stanice kod pacijenata u dobi od 80 do 96 godina stvarale su citotoksične molekule nižom učestalošću od sličnih stanica kod mlađih pacijenata. Virus SARS-CoV-2 veže se na stanice u nosu ili ustima. Odatle se može proširiti na pluća i preći na druge organe, što izaziva infekciju opasnu po život.

“Citotoksične T-stanice zaista se bore za kontrolu tijekom ove akutne faze infekcije”, rekao je Zelinskyy. Ako imunološki sustav starijeg pacijenta proizvodi manje ubojitih T-stanica, a te su stanice neadekvatno naoružane, rekao je, možda su nedostatna obrana protiv virusa SARS-CoV-2.

Virusne čestice mogu se nastaviti širiti i, kao rezultat, infekcija se pogoršava. Novi podaci sugeriraju da citotoksične T-stanice igraju ključnu ulogu u kontroli ranih infekcija, ali Zelinskyy je upozorio da je prerano da bi se znalo može li se ta veza iskoristiti za dizajn učinkovite imunoterapije koja koristi ove stanice.

U prethodnim studijama o virusnim infekcijama kod miševa, njegova je skupina otkrila da je inhibitor kontrolne točke – imunoterapija koja aktivira T-stanice ubojice i učinkovito otpušta kočnice imunološkog sustava – poboljšava kontrolu virusa, ali potencijalno može kasnije oštetiti pluća i druge organe.

Daljnje su studije potrebne, rekao je Zelinskyy, kako bi se bolje razumjeli potencijalni rizici i koristi T-stanica kao načina za kontrolu SARS-CoV-2 i drugih virusa.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP