Prati nas

Zdravlje

Ne nasjedajte, ‘antiparazitni program’ je laž

Prema autorici ove ‘terapije’ metilj je uzročnik ne samo svih karcinoma, već i AIDS-a, Alzheimerove bolesti, depresije, endometrioze i drugih bolesti, a može se prenositi i među ljudima ljubljenjem, seksualnim kontaktom, dojenjem itd.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

antiparazitni program, hulda clark
foto: BigStock

Nema nikakvih znanstvenih dokaza da je antiparazitarnim programom po izvornom receptu dr. Clark moguće izliječiti alergiju, karcinom ili bilo koju drugu bolest. Dapače, cijeli niz tvrdnji na kojima se temelji taj program nema znanstvenu utemeljenost, počevši od toga da su svi karcinomi isti, do toga da je svima uzrok jetreni metilj vrste Fasciolopsis buski koji, usput rečeno, endemski obitava samo u Jugoistočnoj Aziji! Prije nego što uopće pomislite na “liječenje” ovom metodom, pročitajte što njoj kaže liječničko-znanstveni tim portala Dokazi u medicini.

Prema pokojnoj gospođi Huldi Clark, koja je začetnik ove teorije, metilj je uzročnik ne samo svih karcinoma, već i AIDS-a, Alzheimerove bolesti, depresije, endometrioze i drugih bolesti, a može se prenositi i među ljudima ljubljenjem, seksualnim kontaktom, dojenjem itd. Ovakvi navodi pokazuju duboko neznanje životnog ciklusa metilja, kao i postanka i načina razvoja pojedinih bolesti. Primjerice, uzrok nastanka zloćudnih bolesti nije jedinstven, to je složen proces koji se sastoji od niza promjena, a postoji cijeli niz genetskih, okolišnih, bioloških, socijalnih i psiholoških čimbenika koji su čvrsto povezani s rizikom nastanka pojedinih vrsta raka. Prema tome, čišćenjem od uglavnom nepostojećih parazita nije moguće liječiti ili izliječiti takvu bolest (kamo sreće da je tako lako!).


Nadalje, nije znanstveno dokazano da biljni sastojci koji se koriste u ovom programu (pelin, crni orah i klinčić) imaju antiparazitarni učinak na ljudima. Također, sprava Zapper koja navodno elektrošokovima ubija Fasciolopsis i time liječi karcinom, AIDS i cijelu hrpu drugih bolesti naravno, nema znanstvenu utemeljenost i nema dokazanu učinkovitost.

Učinkovitost nekog programa liječenja provjerava se propisno napravljenim kliničkim istraživanjima na ljudima, i to za svaku pojedinu bolest ili stanje koju taj program navodno liječi. Radi objektivnosti rezultata, studija bi trebala biti napravljena na velikom broju međusobno što sličnijih ispitanika, da se isključi utjecaj drugih čimbenika na razlike u rezultatima, i nasumično raspoređenih u ispitivanu i kontrolnu skupinu. Istraživanje bi trebalo provoditi na način da ni liječnici ni ispitanici ne znaju tko je uzeo ispitivani lijek, a tko nedjelatnu tvar ili najbolji do tada utvrđeni lijek za tu bolest. U ovom slučaju nemamo ništa od toga.

Dr. Hulda Clark je navodno izliječila 20 000 ljudi od karcinoma i različitih drugih bolesti, a da nema ni jednog jedinog evidentiranog znanstvenog prikaza slučaja učinkovitosti njezinog programa liječenja, a kamoli ozbiljnije znanstvene studije. Naslovi njezinih knjiga “Lijek za sve vrsta raka”, “Lijek za sve vrste uznapredovalog raka” i “Lijek za sve bolesti” već samim konceptom bude sumnju da se radi o prevari i šarlatanstvu, jer je jasno da univerzalnog lijeka nema. Iako brojne internetske stranice koje služe za prodaju ovih preparata i sprava predstavljaju Huldu Clark kao liječnicu, odnosno doktoricu medicine, treba znati da ona nije završila medicinu nego naturopatiju s doktoratom iz zoologije, a zbog problema sa zakonom bio joj je zabranjen rad u SAD-u pa je svoje nadriliječništvo bila prebacila u Meksiko. Preminula je u rujnu 2009. godine od maligne bolesti.

Stoga, pri sumnji na infekciju nekim od parazita, preporučujemo liječničku obradu, jer današnji dijagnostički testovi s visokom osjetljivošću i specifičnošću relativno brzo daju odgovor da li je osoba zaražena parazitom ili ne, a u rijetkim slučajevima kada infekcija zaista postoji, liječenje se provodi odgovarajućim antiparazitnim lijekovima.

.

Zdravlje

Epidemiolog Kaić: Nećete se zaraziti ako zastanete i s nekim porazgovarate s dva metra

Policija strože shvaća samoizolaciju od epidemiologa, kaže epidemiolog Bernard Kajić. Socijalni kontakt s propisane daljine, kaže, ne pokreće epidemiju.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Gostujući u programu javne televizije, epidemiolog dr. Bernard Kaić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dao je odgovore na niz pitanja koja zanimaju hrvatsku javnost. Iz razgovora prenosimo najvažnije akcente.

O testovima koji bi u 15 minuta otkrivali zaražene

To bi ubrzalo donošenje odluke o tome treba li osoba u izolaciju i treba li tražiti njene kontakte. Priznajem, ne znam kakvi su testovi i što oni love. Ako detektiraju virus i njegov genom, mogli bi služiti u svrhu ranog prepoznavanja oboljelih. Ako detektiraju protutijela, ne mogu se upotrijebiti, jer pokazuju bivšu ili trenutnu infekciju, ali tek kasnije.


O obustavi javnog okupljanja

Pravodobno smo uveli tu mjeru prije nego smo imali dokaz da se virus neprepoznato širi u populaciji. Ni sad nemamo te dokaze, ali imamo naznake. Kasno bi bilo to uvesti sada ili za dva tjedna.

O ograničenju kretanja

Treba biti takvo da bude maksimalno moguće. Ne znam što znači potpuno ograničenje kretanja. Stav epidemiologa je da ljudi u samoizolaciji ne bi smjeli doći u kontakt s drugim ljudima. Ako slučajno razviju blage simptome koje ne prepoznaju, mogu biti zarazni za druge.

Ali također mislimo da, ako je nekom nužno otići po lijekove, osoba (u samoizolaciji, op. mv.) smije koristeći masku i uz higijenu ruku otići u ljekarnu po svoje lijekove. Naravno, ne stupajući u kontakt s drugima. S druge strane, policija tu samoizolaciju drugačije shvaća. Čak i sankcionira kada osobu kojoj je izrečena samoizolacija zatekne na putu do ljekarne. To je nešto strože nego što mi epidemiolozi smatramo nužnim. Ali svrha je ista – spriječiti ljude koji su možda zaraženi da dođu u kontakt s drugima.

O društvenim kontaktima “na dva metra”

Smatra se da za zarazu treba dulji kontakt i na udaljenosti manjoj od dva metra. Bolest se prenosi kapljičnim putem i to što prođete pored nekoga ili s njim popričate minutu na udaljenosti od dva metra ne bi smjelo biti dovoljno. Izuzetci uvijek postoje. Teoretski je moguće da netko jako kašlje pa dobaci izlučevine do vas. Ali to je izuzetak i nije pokretač epidemije. Epidemiju pokreće bliski kontakt, boravak sa zaraženom osobom u zatvorenom prostoru, dodirivanje zajedničkih predmeta ako osoba ima izlučevine od kašljanja na prstima. Ne, ako prođete pored nekoga i ako s njim porazgovarate par minuta s udaljenosti do dva i pol metra, nećete se zaraziti.

O maskama

Još nije do kraja razjašnjeno u kojoj su mjeri osobe bez simptoma zarazne za druge. Sasvim sigurno je da su takve osobe puno manje zarazne od onih koje imaju simptome. Ako ništa drugo, ne šmrcaju i ne kašlju pa ne izlučuju viruse u toj mjeri.

Kada bi se pretpostavilo da je značajan dio stanovništva zaražen i da ima blaže simptome, tada bi nošenje maski koristilo. Jer onda bi manje izlučivali viruse prema van. Za osobe koje su zdrave i nose maske, manja je šansa da će se zaraziti kapljicama zaraženih soba. Ali problem s maskama je taj da ih morate stalno popravljati. Ako nemate čiste ruke, samo ćete još prstima na lice, oči i nos nanijeti viruse. Zato smo malo skeptični prema univerzalnoj preporuci nošenja maske.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP