Prati nas

Zdravlje

Ne nasjedajte, ‘antiparazitni program’ je laž

Prema autorici ove ‘terapije’ metilj je uzročnik ne samo svih karcinoma, već i AIDS-a, Alzheimerove bolesti, depresije, endometrioze i drugih bolesti, a može se prenositi i među ljudima ljubljenjem, seksualnim kontaktom, dojenjem itd.

Objavljeno

|

antiparazitni program, hulda clark
foto: BigStock

Nema nikakvih znanstvenih dokaza da je antiparazitarnim programom po izvornom receptu dr. Clark moguće izliječiti alergiju, karcinom ili bilo koju drugu bolest. Dapače, cijeli niz tvrdnji na kojima se temelji taj program nema znanstvenu utemeljenost, počevši od toga da su svi karcinomi isti, do toga da je svima uzrok jetreni metilj vrste Fasciolopsis buski koji, usput rečeno, endemski obitava samo u Jugoistočnoj Aziji! Prije nego što uopće pomislite na “liječenje” ovom metodom, pročitajte što njoj kaže liječničko-znanstveni tim portala Dokazi u medicini.

Prema pokojnoj gospođi Huldi Clark, koja je začetnik ove teorije, metilj je uzročnik ne samo svih karcinoma, već i AIDS-a, Alzheimerove bolesti, depresije, endometrioze i drugih bolesti, a može se prenositi i među ljudima ljubljenjem, seksualnim kontaktom, dojenjem itd. Ovakvi navodi pokazuju duboko neznanje životnog ciklusa metilja, kao i postanka i načina razvoja pojedinih bolesti. Primjerice, uzrok nastanka zloćudnih bolesti nije jedinstven, to je složen proces koji se sastoji od niza promjena, a postoji cijeli niz genetskih, okolišnih, bioloških, socijalnih i psiholoških čimbenika koji su čvrsto povezani s rizikom nastanka pojedinih vrsta raka. Prema tome, čišćenjem od uglavnom nepostojećih parazita nije moguće liječiti ili izliječiti takvu bolest (kamo sreće da je tako lako!).


Nadalje, nije znanstveno dokazano da biljni sastojci koji se koriste u ovom programu (pelin, crni orah i klinčić) imaju antiparazitarni učinak na ljudima. Također, sprava Zapper koja navodno elektrošokovima ubija Fasciolopsis i time liječi karcinom, AIDS i cijelu hrpu drugih bolesti naravno, nema znanstvenu utemeljenost i nema dokazanu učinkovitost.

Učinkovitost nekog programa liječenja provjerava se propisno napravljenim kliničkim istraživanjima na ljudima, i to za svaku pojedinu bolest ili stanje koju taj program navodno liječi. Radi objektivnosti rezultata, studija bi trebala biti napravljena na velikom broju međusobno što sličnijih ispitanika, da se isključi utjecaj drugih čimbenika na razlike u rezultatima, i nasumično raspoređenih u ispitivanu i kontrolnu skupinu. Istraživanje bi trebalo provoditi na način da ni liječnici ni ispitanici ne znaju tko je uzeo ispitivani lijek, a tko nedjelatnu tvar ili najbolji do tada utvrđeni lijek za tu bolest. U ovom slučaju nemamo ništa od toga.

Dr. Hulda Clark je navodno izliječila 20 000 ljudi od karcinoma i različitih drugih bolesti, a da nema ni jednog jedinog evidentiranog znanstvenog prikaza slučaja učinkovitosti njezinog programa liječenja, a kamoli ozbiljnije znanstvene studije. Naslovi njezinih knjiga “Lijek za sve vrsta raka”, “Lijek za sve vrste uznapredovalog raka” i “Lijek za sve bolesti” već samim konceptom bude sumnju da se radi o prevari i šarlatanstvu, jer je jasno da univerzalnog lijeka nema. Iako brojne internetske stranice koje služe za prodaju ovih preparata i sprava predstavljaju Huldu Clark kao liječnicu, odnosno doktoricu medicine, treba znati da ona nije završila medicinu nego naturopatiju s doktoratom iz zoologije, a zbog problema sa zakonom bio joj je zabranjen rad u SAD-u pa je svoje nadriliječništvo bila prebacila u Meksiko. Preminula je u rujnu 2009. godine od maligne bolesti.

Stoga, pri sumnji na infekciju nekim od parazita, preporučujemo liječničku obradu, jer današnji dijagnostički testovi s visokom osjetljivošću i specifičnošću relativno brzo daju odgovor da li je osoba zaražena parazitom ili ne, a u rijetkim slučajevima kada infekcija zaista postoji, liječenje se provodi odgovarajućim antiparazitnim lijekovima.

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP