Prati nas

Zdravlje

Sve za ljepotu: Krema od puževe sluzi?

Puževa sluz spominje se kao terapija za kožu još od starih Grka, koji su preporučivali da se zdrobljeni puževi nanesu na upaljenu kožu. Navodno su 1980-ih godina uzgajivači puževa u Čileu primijetili da im ozljede na rukama brže zarastaju nakon što su dodirivali puževe, što je dovelo do proizvodnje kreme na bazi puževe sluzi, koja se danas reklamira kao proizvod koji obnavlja i zacjeljuje kožu, liječi akne, smanjuje pigmentaciju, liječi ožiljke i bore.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Pomaže li krema od puževe sluzi?
foto: BigStock

Iako se agresivno reklamira na domaćim televizijama, prema liječničko-znanstvenom timu portala Dokazi u medicini, nema dokaza iz istraživanja na ljudima da kreme ili gelovi koji sadrže puževu sluz mogu povoljno djelovati na akne, strije ili ožiljke.

Zemaljski puževi izlučuju visko-elastičnu sluz koja djeluje kao adheziv i lubrikant i koja tim životinjama omogućuje prianjanje i klizanje po svim vrstama površina, uključujući nepravilne površine. Sluz također sprječava njihovo isušivanje, te ih čini vrlo neprivlačnom hranom za predatore.


U više od 30 godina postojanja takvih komercijalnih proizvoda na tržištu proizvođači nisu u znanstvenoj literaturi objavili nikakve dokaze iz pokusa na ljudima koji bi pokazali da ta krema zaista ima učinke koje obećava.

Stoljećima se puževi koriste kao hrana i terapija za različite vrste oboljenja. Primjerice, u Italiji je opisano da se vrtni puž slinavac (Arion hortensis) guta cijeli kao terapija za gastritis ili čir želuca. U Americi se može naći recept za “sirup od puža”, koji daje naputak da se staklenka ispuni naizmjeničnim slojevima puževa i šećera te se nakon jednog dana, kad šećer “otopi” puževe, ta mješavina puževa i šećera procijedi te joj se dodaje alkohol u volumenu od jedne trećine sadržaja. Takav se sirup navodno koristi za liječenje čireva, bronhitisa, astme, a tvrdi se i da liječi “sve bolesti koje ništa drugo ne može izliječiti”.

Puževa sluz spominje se kao terapija za kožu još od starih Grka, koji su preporučivali da se zdrobljeni puževi nanesu na upaljenu kožu. Navodno su 1980-ih godina uzgajivači puževa u Čileu primijetili da im ozljede na rukama brže zarastaju nakon što su dodirivali puževe, što je dovelo do proizvodnje kreme na bazi puževe sluzi, koja se danas reklamira kao proizvod koji obnavlja i zacjeljuje kožu, liječi akne, smanjuje pigmentaciju, liječi ožiljke i bore. Nažalost, niti za jednu od tih tvrdnji nema dokaza iz istraživanja na ljudima u znanstvenoj literaturi.

Jedine znanstvene činjenice kojima mogu baratati proizvođači takvih krema dolaze od pokusa napravljenih na izoliranim stanicama u laboratoriju, koji pokazuju da pojedine komponente tih krema i puževe sluzi mogu u laboratorijskim uvjetima potaknuti umažanje fibroblasta, stanica koje proizvode sastavne dijelove vezivnog tkiva, proteine koji čine temeljnu strukturu kože. Međutim, problem je što je takav učinak dokazan jedino u laboratorijskoj posudi, a takve studije nisu provedene na ljudima.

Jedino istraživanje o lokalnom preparatu na bazi puževe sluzi koje je napravljeno kao klinički pokus na ljudima i može se naći u literaturi jest malena studija loše kvalitete provedena u Grčkoj i objavljena 2009. godine. U njoj je sudjelovalo ukupno 43 ispitanika s opeklinama – 27 u skupini koja je liječena preparatom od puževe sluzi, i 16 u skupini liječenoj kremom za opekline koja sadrži beta-sitosterol. Autori zaključuju da preparat od puževe sluzi ubrzava zacjeljivanje i ublažava bol. Problem te studije je premalen broj ispitanika i niz metodoloških nedostataka, zbog čega se ne radi o pouzdanom izvoru informacija.

Zaključno, sve tvrdnje o učinku puževe kreme ili gela na zdravlje ljudi trebalo bi provjeriti u propisnim kliničkim ispitivanjima na ljudima. Dotad – ako želite koristiti takav proizvod – trebate biti svjesni da u više od 30 godina postojanja takvih komercijalnih proizvoda na tržištu proizvođači nisu u znanstvenoj literaturi objavili nikakve dokaze iz pokusa na ljudima koji bi pokazali da ta krema zaista ima učinke koje obećava.

.

Zdravlje

Pomažu li vitamini kod zaraze koronavirusom?

Nedostatak nutrijenata slabi imunosni sustav, a gojaznost, dijabetes i visok tlak utiru put teškim oboljenjima od COVIDA 19.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Poznato je da se može raspravljati o mnogo čemu. Ali, svakako je nesporno da je dovoljno unošenje u organizam hranjivih materija (mikronutrijenata), poput vitamina i minerala od bitne važnosti za funkcioniranje imunosnog sustava. To je već dovoljno razloga za mnoge znanstvenike na planetu da se bace na istraživanje mikronutrijenata, kako bi utvrdili može li ciljana upotreba pojedinih tvari ublažiti tok infekcije COVIDOM 19, spriječi teške posljedice ili čak smrt pacijenta, piše Deutsche Welle.

Vitamin D je jedan od najomiljenijih objekata istraživanja. Pojedine studije zvuče obećavajuće. Kao na primjer rad španjolske pulmologinje Marte Castillo. “Ovo je jedna od studija koja se uvijek iznova koristi za dokazivanje djelovanja vitamina D” kaže Martin Smollich, farmakolog i profesor na Institutu za prehrambenu medicinu na Sveučilišnoj klinici Schleswig-Holstein u Lübecku.


Smollich se i sam bavi istraživanjem mikronutrijenata i dodataka hrani. U vrijeme kada se utjecaj vitamina i drugih tvari ili iz ideoloških ili iz ekonomskih razloga snažno preuveličava ili omalovažava i ismijava, profesor Smollich se trudi dati diferenciranu sliku.

Na temelju znanstvenih dokaza

Rezultat studije znanstvenice Castillo na prvi pogled ulijeva optimizam: od 50 pacijenata oboljelih od COVIDA 19, koji su dobivali vitamin D, samo je jedan završio na odjelu intenzivne njege. U drugoj skupini koja je bila predmet istrage, i u kojoj nisu dobivali vitamin D, 50 posto pacijenata je moralo na intenzivnu.

“Prvi važan korak kod ovakvih studija je da se pogleda kako su skupine sastavljene”, kaže Smollich. A kako bi se odgovorilo na pitanje djelovanja vitamina D, skupine bi morale biti identično formirane.

Metodološki čisto?

No, upravo tu je problem. Studija navodi neke rizične faktore i pruža informacije o tome koliko pacijenata boluje od određenih bolesti, na primjer od dijabetesa tip 2.

“Samo šest posto pacijenata koji su dobivali vitamin D su bili dijabetičari, ali 19 posto dijabetičara je bilo u skupini koja je dobivala placebo”” kaže Smollich.

Još veća razlika je kod pacijenata s visokim krvnim tlakom: 57 posto pacijenata, koji nisu dobivali vitamin D, je imalo problema s povišenim krvnim tlakom. U drugoj skupini bilo je samo 24 posto sudionika studije s povišenim tlakom.

“Što će reći da su u skupini koja nije dobivala vitamin D bili bolesniji pacijenti”, rezimira farmakolog. I takve heterogene skupine na kraju iskrivljuju rezultat. Ali, nije samo to znakovito: u slučaju COVIDA 19 znamo da su dijabetes i visok krvni tlak rizični faktori, koji utječu na teži tijek bolesti”, kaže Smollich za Deutsche Welle. “Dakle, nije nikakvo čudo da su pacijenti iz skupine koja nije dobivala vitamin D češće završavali na intenzivnoj njezi.”

Ovakva studija, koja nije metodički čista, ne može odgovoriti na pitanje jesu li pacijenti završavali na intenzivnoj njezi zbog toga što im je nedostajalo vitamina D ili zbog prethodnih bolesti. I brojne druge studije i pregledi su došli do zaključka da davanje vitamina D nema značajan učinak na oboljenje od COVIDA 19.

Ali…!

Dijabetes tip 2 i povišeni krvni tlak imaju više toga zajedničkog. Oni nisu samo rizični faktori za teške infekcije COVIDOM 19, već i bolesti koje su povezane s ishranom. Dakle, varaju se svi oni koji su pomislili da ishrana i status hranjivih tvari ne igraju nikakvu ulogu u pandemiji koronavirusa. Upravo je suprotno.

“Nutrijenti su važni za različite razine imunosnog sustava”, kaže Anika Wagner, profesorica prehrane i imunosnog sustava na Sveučilištu u Giessenu. Manjak nutrijenata slabi različite obrambene mehanizme imunosnog sustava i olakšava patogenima napad.

Moraju li se uzimati dodaci hrani?

Pored pitanja koliko su hranjivi sastojci važni za sprječavanje bolesti, sve češće se raspravlja o tomu zadovoljava li se naš imunosni sustav zdravom ishranom ili su mu za obranu nužni dodatni sastojci kako bi funkcionirao na najvišoj razini. Odgovor glasi: ovisi. “Načelno preporučujem da se hranjivi sastojci na dnevnoj bazi pokriju ishranom”, kaže Wagner i naglašava da je to “definitivno moguće”. Ali, na osnovi porasta stope gojaznih ljudi, postoji sumnja da se prakticiranje zdrave ishrane ne provodi u dovoljno mjeri. Time naravno manjka i adekvatna opskrba nutrijentima.

“Gojazni ljudi često konzumiraju previše hrane bogate energijom, ali s malo nutrijenata”, naglašava Wagner. To su zaslađena pića, gotova jela i slatkiši. “Gojazne osobe tako razviju sklonost ka dijabetesu i visokom krvnom tlaku.”

Nedostatak nutrijenata slabi imunosni sustav, a gojaznost, dijabetes i visok tlak utiru put teškim oboljenjima od COVIDA 19.

Ovdje onda ponovo u igru ulazi vitamin D: manjak vitamina D se “često natprosječno javlja kod bolesti i životnih uvjeta koji povećavaju rizik od infekcije COVIDOM 19, dakle kod starijih osoba, gojaznih ili osoba koje boluju od dijabetesa tipa 2”, napisao je Martin Smollich u svom stručnom blogu “Medicina nutricionizma”.

Ignoriranje veze između ishrane i bolesti

To je začarani krug koji nije ni nov niti nepoznat. “Mnoge bolesti koje su relevantne za koronu, mogle bi se spriječiti prevencijom”, priopćilo je još u svibnju ove godine Njemačko društvo dijabetičara (DDG).

Usprkos tome: “U Njemačkoj se često potpuno ignorira veza između ishrane i bolesti. To je za mene vrlo dramatično, s obzirom na to da bi se to moglo modificirati”, kaže Smollich. “Umjesto toga pandemija koronavirusa pogodila je jedno društvo u kojem su ishranom uvjetovane bolesti – normalno stanje.”

Jedna druga skupina bi mogla profitirati od priorizacije hranjivih sastojaka za zdravlje – stariji. “Znamo da imunosni sustav u starosti ne funkcionira više tako dobro i da se smanjuje mogućnost sinteze vitamina D”, kaže Anika Wagner. Ovdje bi se zaista trebalo razmisliti o suplementaciji.

Na kraju krajeva i Savezni institut za procjenu rizika (BfR) preporučuje starijim osobama i kroničnim bolesnicima dodatak vitamina D, a posebno ako su osobe upućene na medicinsku njegu.

Farmakolog Smollich u svom blogu piše da je od uzimanja pojedinih mikronutrijenata važnije da se fokus stavi na fundamentalnu optimizaciju statusa hranjivih sastojaka, kako bi se spriječile razne bolesti. “Odgovarajuće nutricionističke i zdravstvene političke mjere su u pogledu pandemije koronavirusa važnije nego ikada.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP