Prati nas

Kuhinja

Od kuda dolaze jeftine i zdrave banane?

Banane su prirodno praktično zapakirano voće, jeftine su i zdrave. Lako se skladište i bogat su izvor kalija pogodan za bebe i stare. No jeftinu cijenu, upozoravaju aktivisti, plaćaju radnici na plantažama.

Objavljeno

|

Kako banane zriju?
foto: BigStock

Za one odrasle u socijalizmu, banana je bila više od voća. To je bio gotovo simbol bogatog Zapada, a Njemačka pripada u sam vrh ljubitelja banane. Jedino voće koje je ovdje još omiljenije je jabuka, piše Deutsche Welle u reportaži koja otkriva kako ovo omiljeno voće dolazi do Europe.

Brod Star Service 1 leži na vezu u Bremenhavenu: dugačak je 62, širok 26 metra i ukrcao je 4.000 tona banana. U specijalnim hlađenim kontejnerima se redaju kutije banana na paletama. “Ovo je jedan od pet brodova koji redovito pristaju u Bremenhaven”, objašnjava nam Matthias Hasselder, poslovođa transportnog poduzeća Heuer Logistics. Lučke dizalice vade jedan kontejner za drugim i viljuškari ih odvoze do goleme lučke hale. Zapravo ima petnaest hlađenih hala veličine igrališta za tenis kroz koje prolaze banane koje dolaze u ovu luku.


Banane u kutijama su još posve zelene. Na plantažama u središnjoj Americi se i ubiru nezrele i tako se transportiraju preko oceana na točno 14 stupnjeva Celzijusa. Tek kad banane trebaju doći u trgovinu pušta ih se da dovrše svoj proces zrenja. “Mi smo ovdje samo međupostaja”, kaže nam Hasselder. “Mi održavamo banane na traženoj temperaturi, to znači da se ne prekida lanac hlađenja.”

Kako se beru banane?

Berba banana (foto: BigStock)

Svatko po 16 kila godišnje

Banane su za Nijemce odmah na drugom mjestu ljestvice omiljenosti, odmah nakon jabuka. Svaki građanin Njemačke u prosjeku godišnje pojede 16 kilograma banana, što znači da u ovu zemlju stiže nešto više od milijun i 300 tisuća tona banana svake godine. Oko četvrtinu – 300.000 tona prolazi upravo kroz luku Bremenhaven gdje se voće provjerava, zadovoljava li propise EU-a. Zapravo je predrasuda da Bruxelles propisuje i koliko banana smije biti zakrivljena, ali voće se svrstava u tri kategorije po njihovoj debljini i dužini. Tu se odmah odstranjuje i oštećeno voće.

Posao Alexa Krügera jest da vrednuje kvalitetu po slučajnom uzorku. U ovoj pošiljci moraju odabrati 200 kutija i zanimaju ga plodovi iz sredine kartona. Zabija termometar u plod i on ne smije prijeći 17 stupnjeva. Najveći neprijatelj su mu banane kakve svi mi želimo – žute boje, dakle zrele. Iz nekog razloga, objašnjava nam Krüger, takve banane mogu “zaraziti” i ostale plodove: “Sve one žele sazreti”, kaže nam. Zato takvi plodovi odmah lete van, često i susjedni, a ponekad mora biti odstranjena i čitava kutija. Jer, banana smije postati žuta tek u trgovini – ili za trgovce još bolje, kod nas kod kuće.

S mora na cestu

Većina banana u Njemačku stiže iz Ekvadora, Kolumbije, Kostarike i Paname. Tržište banana se nedavno uzbudilo kad su dva od četiri najveća koncerna, Chiquita i Fyffes planirali fuziju. Ipak, spajanje su odbili dioničari, a i ovoj logističkoj tvrtki iz Bremenhavena je svejedno: ona posluje sa svim proizvođačima, makar je ovaj brod Star Service 1 u službi američkog koncerna Chiquita.

Nakon hladnjača u kojima se kontrolira pristigla roba, banane opet idu na put. Tu sve mora ići brzo jer prostor za ukrcaj kamiona nije hlađen: “Ovaj grijač na stropu je tu jedino da ne bude mraza po zimi. Inače po ljeti je ovdje vruće kao i vani”. To znači da palete s bananama tu smiju stajati najviše 20 minuta i zato teretnjaci već moraju biti na rampi prije nego što se iz hladnjaka dovoze banane.

Jer i kamioni imaju hlađene kontejnere i ima dana kad se puni i po osamdeset šlepera. “Roba ide za München, Stuttgart, na zapad Njemačke, ali i u Poljsku ili Skandinaviju”, objašnjava nam Hasselder. Gotovo sve ide po cesti: direktor logističkog poduzeća procjenjuje da još jedva 5% banana putuje željeznicom. Razlog je jednostavan: slijedeća postaja banana su hale za dozrijevanje i one su “često građene usred pustoši, bez priključka na željezničku mrežu”, kaže Hasselder.

Jesu li banane previše jeftine?

Makar banana putuje preko pola svijeta da bi došla do njemačkog potrošača, cijena je već godinama stabilna i niska. Organizacije za poštenu trgovinu se žale kako radnici na plantažama u siromašnim zemljama odakle dolaze ti plodovi zapravo na kraju plaćaju našu jeftinu bananu. U Bremenhavenu se ne žele upuštati u takvu raspravu o globalizaciji, ali znaju da se u diskontima mušterijama želi ponudi sve jeftinije banane.

“Što je jeftinija banana, to je onda veći pritisak na naš trošak dostave”, kaže nam Matthias Hasselder. Thorsten Kuhl je zadužen za poslove carine i kvalitetu i dodaje kako je to i državi svejedno: “Carina iznosi 2 eura 40, 2 eura 50 po kutiji, svejedno je li to ekološka, konvencionalna ili nekakva specijalna banana.”

Već se spušta mrak, a u luci se pale reflektori i osvjetljavaju kišovite i maglovite dokove. Rad ne prestaje, a Star Service 1 se već priprema na isplovljavanje. U četiri sata ujutro mora biti spreman i kreće opet prema Karibima. Nekakav poseban oproštaj nije potreban jer za točno četiri tjedna treba opet biti tu – s novom pošiljkom banana za Njemačku.

/autor: Godehard Weyerer, Deutsche Welle/

.

Kuhinja

Laki kolač od marelica – većinu sastojaka već imate u kući

Nudimo vam isprobani recept za iznimno jednostavan, a ukusan kolač. Kada vam dosade marelice, možete ih zamijeniti šljivama, višnjama, trešnjama…

Objavljeno

|

Autor

Tako je bliska šljivi, a opet se od nje razlikuje! Marelica ili kajsija svestrano je voće koje svoju primjenu pronalazi u marmeladama, džemovima, punjenjima za okruglice, sokovima pa čak i u kozmetici. Jedemo je svježu ili sušeno.

Riječ je o koštuničavom voću koja zajedno sa šljivama, bademima, breskvama, višnjama i trešnjama pripada rodu Prunus porodice Rosaceae ili ruža.


Hranjiva vrijednost i sastav ploda mijenjaju se sušenjem ili termičkom obradom. U sastav ploda ulaze pojedini vitamini, kao i polifenoli. Osim ploda, sjemenka marelice koristi se u prehrambenoj industriji, najčešće kao zamjena za sjemenku badema. Od ove sjemenke se spravlja i talijanski liker amareto. Mi vam nudimo isprobani recept za iznimno jednostavan, a ukusan kolač. Kada vam ponestane marelica, možete ih zamijeniti šljivama, višnjama, trešnjama…

foto: Pixabay

Sastojci

500 – 700 grama svježih marelica (prema želji)
4 jaja
130 grama šećera
1,3 dl ulja
1,8 dl jogurta
2 razom pune žlice ribane limunove korice
200 g brašna
1 prašak za pecivo
1 vanilin šećer
šećer u prahu za posipanje

Priprema

Marelice operite i krpom dobro posušite. Nožem ih raspolovite i izvadite koštice. Istucite bjelanjke u čvrsti snijeg. U drugoj zdjeli pjenasto mikserom izradite žutanjke, ulje, šećer, vanilin šećer i limunovu koricu. Dodajte jogurt, prašak za pecivo i brašno pa sjedinite miješajući na najmanjoj brzini. Kada nestanu grudice, žlicom umiješajte bjelanjak. Smjesu izlijte u namašćeni okrugli lim promjera 32 cm (za pite ili pizze) ili u kalup za torte. Dobro je na dno lima staviti papir za pečenje. Na smjesu posložite marelice tako da kožica bude položena prema dolje. Ako su kisele, rupe od koštica napunite šećerom. Količinu marelica prilagodite vlastitom ukusu i veličini lima. Pecite 40 minuta na 175°C. Kada se ohladi, pospite šećerom u prahu i poslužite.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP