Prati nas

Kuhinja

Od kuda dolaze jeftine i zdrave banane?

Banane su prirodno praktično zapakirano voće, jeftine su i zdrave. Lako se skladište i bogat su izvor kalija pogodan za bebe i stare. No jeftinu cijenu, upozoravaju aktivisti, plaćaju radnici na plantažama.

Objavljeno

|

Kako banane zriju?
foto: BigStock

Za one odrasle u socijalizmu, banana je bila više od voća. To je bio gotovo simbol bogatog Zapada, a Njemačka pripada u sam vrh ljubitelja banane. Jedino voće koje je ovdje još omiljenije je jabuka, piše Deutsche Welle u reportaži koja otkriva kako ovo omiljeno voće dolazi do Europe.

Brod Star Service 1 leži na vezu u Bremenhavenu: dugačak je 62, širok 26 metra i ukrcao je 4.000 tona banana. U specijalnim hlađenim kontejnerima se redaju kutije banana na paletama. “Ovo je jedan od pet brodova koji redovito pristaju u Bremenhaven”, objašnjava nam Matthias Hasselder, poslovođa transportnog poduzeća Heuer Logistics. Lučke dizalice vade jedan kontejner za drugim i viljuškari ih odvoze do goleme lučke hale. Zapravo ima petnaest hlađenih hala veličine igrališta za tenis kroz koje prolaze banane koje dolaze u ovu luku.


Banane u kutijama su još posve zelene. Na plantažama u središnjoj Americi se i ubiru nezrele i tako se transportiraju preko oceana na točno 14 stupnjeva Celzijusa. Tek kad banane trebaju doći u trgovinu pušta ih se da dovrše svoj proces zrenja. “Mi smo ovdje samo međupostaja”, kaže nam Hasselder. “Mi održavamo banane na traženoj temperaturi, to znači da se ne prekida lanac hlađenja.”

Kako se beru banane?

Berba banana (foto: BigStock)

Svatko po 16 kila godišnje

Banane su za Nijemce odmah na drugom mjestu ljestvice omiljenosti, odmah nakon jabuka. Svaki građanin Njemačke u prosjeku godišnje pojede 16 kilograma banana, što znači da u ovu zemlju stiže nešto više od milijun i 300 tisuća tona banana svake godine. Oko četvrtinu – 300.000 tona prolazi upravo kroz luku Bremenhaven gdje se voće provjerava, zadovoljava li propise EU-a. Zapravo je predrasuda da Bruxelles propisuje i koliko banana smije biti zakrivljena, ali voće se svrstava u tri kategorije po njihovoj debljini i dužini. Tu se odmah odstranjuje i oštećeno voće.

Posao Alexa Krügera jest da vrednuje kvalitetu po slučajnom uzorku. U ovoj pošiljci moraju odabrati 200 kutija i zanimaju ga plodovi iz sredine kartona. Zabija termometar u plod i on ne smije prijeći 17 stupnjeva. Najveći neprijatelj su mu banane kakve svi mi želimo – žute boje, dakle zrele. Iz nekog razloga, objašnjava nam Krüger, takve banane mogu “zaraziti” i ostale plodove: “Sve one žele sazreti”, kaže nam. Zato takvi plodovi odmah lete van, često i susjedni, a ponekad mora biti odstranjena i čitava kutija. Jer, banana smije postati žuta tek u trgovini – ili za trgovce još bolje, kod nas kod kuće.

S mora na cestu

Većina banana u Njemačku stiže iz Ekvadora, Kolumbije, Kostarike i Paname. Tržište banana se nedavno uzbudilo kad su dva od četiri najveća koncerna, Chiquita i Fyffes planirali fuziju. Ipak, spajanje su odbili dioničari, a i ovoj logističkoj tvrtki iz Bremenhavena je svejedno: ona posluje sa svim proizvođačima, makar je ovaj brod Star Service 1 u službi američkog koncerna Chiquita.

Nakon hladnjača u kojima se kontrolira pristigla roba, banane opet idu na put. Tu sve mora ići brzo jer prostor za ukrcaj kamiona nije hlađen: “Ovaj grijač na stropu je tu jedino da ne bude mraza po zimi. Inače po ljeti je ovdje vruće kao i vani”. To znači da palete s bananama tu smiju stajati najviše 20 minuta i zato teretnjaci već moraju biti na rampi prije nego što se iz hladnjaka dovoze banane.

Jer i kamioni imaju hlađene kontejnere i ima dana kad se puni i po osamdeset šlepera. “Roba ide za München, Stuttgart, na zapad Njemačke, ali i u Poljsku ili Skandinaviju”, objašnjava nam Hasselder. Gotovo sve ide po cesti: direktor logističkog poduzeća procjenjuje da još jedva 5% banana putuje željeznicom. Razlog je jednostavan: slijedeća postaja banana su hale za dozrijevanje i one su “često građene usred pustoši, bez priključka na željezničku mrežu”, kaže Hasselder.

Jesu li banane previše jeftine?

Makar banana putuje preko pola svijeta da bi došla do njemačkog potrošača, cijena je već godinama stabilna i niska. Organizacije za poštenu trgovinu se žale kako radnici na plantažama u siromašnim zemljama odakle dolaze ti plodovi zapravo na kraju plaćaju našu jeftinu bananu. U Bremenhavenu se ne žele upuštati u takvu raspravu o globalizaciji, ali znaju da se u diskontima mušterijama želi ponudi sve jeftinije banane.

“Što je jeftinija banana, to je onda veći pritisak na naš trošak dostave”, kaže nam Matthias Hasselder. Thorsten Kuhl je zadužen za poslove carine i kvalitetu i dodaje kako je to i državi svejedno: “Carina iznosi 2 eura 40, 2 eura 50 po kutiji, svejedno je li to ekološka, konvencionalna ili nekakva specijalna banana.”

Već se spušta mrak, a u luci se pale reflektori i osvjetljavaju kišovite i maglovite dokove. Rad ne prestaje, a Star Service 1 se već priprema na isplovljavanje. U četiri sata ujutro mora biti spreman i kreće opet prema Karibima. Nekakav poseban oproštaj nije potreban jer za točno četiri tjedna treba opet biti tu – s novom pošiljkom banana za Njemačku.

/autor: Godehard Weyerer, Deutsche Welle/

.

Kuhinja

Izdašni ‘jugoslavenski kolač’ od jabuka ponovno je u modi

Riječ je o svojevrsnom slastičarskom vremeplovu, kulinarskoj nostalgiji s mirisom djetinjstva. Sve što trebate su jabuke, puding i slatko vrhnje. Sve ostalo sigurno imate u smočnici.

Objavljeno

|

Autor

Najbolji kolači od jabuka - recept - jugoslavenski kolač

Jedna od slastica koja je obilježila odrastanje u Jugoslaviji jest i kolač s nadjevom od kuhanih jabuka ili, kako ga sada zovu, jugoslavenski kolač. Iznimno popularan u osamdesetima, ovaj kolač objedinjuje svježinu lažnog želea od jabuka (zbog čega ga obožavaju djeca) i laku dostupnost namirnica.

Njegovo neobično ime možemo objasniti činjenicom da su ga gastarbajteri iznijeli izvan granica bivše države pa je među Nijemcima i Austrijancima postao poznat kao Jugoslawischer Apfelkuchen. Osim jeftinih sastojaka, krasi ga i velika izdašnost pa se uvijek vraća u modu u vremenima kada treba pripaziti na novčanik ili izbjegavati teške namirnice poput oraha ili maslaca.


Sastojci

Za biskvit

4 srednje velika jaja
160 g brašna
160 g šećera
1 prašak za pecivo
60 ml tople vode
60 ml suncokretovog ulja

Za kremu

1 kg jabuka
1 l vode ili soka od jabuka (ako želite jači okus)
200 g šećera (100 grama, ako koristite sok od jabuka)
3 pudinga od vanilije
cimet po želji
500 ml slatkog vrhnja

Priprema

Bjelanjke 4 jaja s prstohvatom soli istucite u čvrsti snijeg. Mikserom izradite žumanjke i šećer u glatku pjenastu smjesu, razrijedite uljem i vodom pa dodajte brašno i prašak za pecivo. Potom mikserom na najmanjoj brzini (vrlo kratko) izmiješajte u glatku smjesu pa u nju žlicom oprezno umiješajte snijeg. Pazite da što više zraka ostane u smjesi. Izlijte u lim za pečenje (cca. 27×35 cm) dna obloženog papirom za pečenje. Pecite 25 minuta na 175°C pa ohladite.

Jabuke tanko ogulite, očistite i narežite na kocke. Prelijte sa 8 dl vode, dodajte šećer (ostavite tri žlice šećera sa strane), cimet po želji i kuhajte 15-20 minuta na laganoj vatri dok jabuke skroz ne omekšaju. Izmiješajte prah 3 pudinga i ostavljeni šećer pa izmutite s 2 dl vode. Skinite jabuke s vatre i umutite puding. Vratite na vatru i pustite da ključa 3-4 minute. Odmah izlijte na ohlađeni biskvit.

Ohladite na sobnoj temperaturi pa stavite u hladnjak na dva sata. Prekrijte slojem tučenog slatkog vrhnja koje ćete pripremiti prema uputama na pakiranju.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP