Prati nas

Mozaik

Iznenađenje na 64. rođendan: Ista sam mama!

Kad smo mladi, mslimo da nikada nećemo ostarjeti i počesto ne razumijemo o čemu to naši roditelji govore. No, istina je da ćemo ih jako dobro razumjeti kad dođemo u njihove godine.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Zašto postanemo kao naši roditelji?
foto: BigStock

Kako se to samo tako brzo dogodilo, nikad neću razumjeti. Pa bilo je jučer kad smo se moje srednjoškolske prijateljice i ja smijale ideji da ćemo jednom biti stare i pjevale pjesmu od Beatlesa “Will you still need me, will you still feed me, when I’m sixty-four?” Možda će moji roditelji jednoga dana napuniti 64, ali ne i ja! Imala sam čitav život ispred sebe, veliku priču koja je samo čekala da bude napisana. A sada, koliko god to nevjerojatno bilo, evo me – ovaj ću tjedan napuniti 64, piše na portalu Huffington Post njihova kolumnistica Nancy Sommers.

Život je doista tajanstven: jednoga si dana nevjerojatno mlad, zamišljaš budućnost punu uskličnika, a već drugog dana imaš 60 godina i čini ti se da je život ipak više ispunjen upitnicima. Godine životu donose određenu jasnoću koja nam fali dok smo mladi i dok mislimo da će uvijek biti vremena i šansi. Život je dragocjeniji danas, manje divlji, a iznenađenja koja se pojavljuju više cijenimo. Evo jednog koje me iznenadilo prošli tjedan:


U redu je da postanete vlastita majka. Desetljećima sam ponosno tvrdila da nikad neću biti kao ona i trudila sam se prečuti njezine riječi i savjete. Njezin glas je, dok mi je bilo 20 ili 30, bio kritizerski i osuđujući te naročito glasan u trenucima dvojbe ili niskog samopouzdanja. Moja majka nije voljela moju odjeću (‘Ne ideš nikamo u ovome! Izgledaš kao hipi!’), nije voljela moju dugu kosu, (‘Izgledaš kao da nemaš ni prebijene pare!’) i, naravno, nije voljela moju težinu (‘Zaista ćeš pojesti TO?’). Možda sam jače trebala naglasiti svoju neovisnost i pobjeći na drugi kraj zemlje da izbjegnem vidjeti svaku sličnost. Možda sam se trebala ‘otparati’ njezin glas od sebe i ‘prišiti ga’ ponovno s novim uzorkom, kako bih cijenila to što su naši životi ipak isprepleteni.

Moja je majka sramežljiva, povučena žena kojoj je majka umrla kad joj je bilo samo sedam godina i koja je pobjegla iz nacističke Njemačke u 12. godini sa sestrom i ocem. Odrastanje u nacističkoj zemlji naučilo ju je da bude neprimjetna, izbjegava kontroverze i nikad ne nosi nešto što bi moglo privući pozornost. Više od ičega, moja majka nije željela da naša obitelj, koja je živjela u Indijani, izgleda kao netko tko je došao odnekud izdaleka. Bila je jako svjesna da je život vrlo nepredvidljiv i željela je da se njezina kći oblači za tu neizvjesnu budućnost.

Ono što me pogodilo, sad kad imam 64, jest kako sam profiltrirala majčin glas tako da čujem samo kritiku ali ne i brojne riječi nježnosti, niti da primijetim njezin velikodušni duh. Tek kad sam vidjela kako se moja majka odnosi prema mojim kćerima, primijetila sam s koliko milosti to čini. Dok sam slušala kako hvali šarenu, raznovrsnu odjeću svojih unuka, divi se njihovim ekscentričnim frizurama i potiče ih da budu neovisne djevojke koje privlače pažnju na sebe, počela sam čuti neki drugi majčin glas – glas koji sam željela proslijediti.

Sada ponekad ulovim samu sebe kako svojim kćerima govorim onim ohrabrujućim glasom svoje majke i preuzimam njezine velikodušne navike. Kako i moja majka, i ja svojim kćerima šaljem djeteline s četiri lista, zečje šape i bubamare za sreću u putovanju i životu. Djela ljubavi i brige uvijek su dobrodošla u svijetu koji nikad nije dovoljno siguran za našu djecu. Baš poput moje majke, pečem kolače od jabuka ujesen, veselim se travnju i sadnji ljiljana i kolovozu i zrelim šljivama i nektarinama.

Sa 64 godine iznenađuje me otkriti naše međusobne veze i sličnosti. Ponekad zamišljam da idem u kupovinu sa svojom majkom, da se smijemo zajedno isprobavajući odjeću i da ja kažem: ‘Da, upravo TO ću obući!’

.

Mozaik

Vrtovi na balkonu nisu samo razbibriga, tako se mogu uzgojiti pristojne količine hrane

Da biste se okušali u vrtlarstvu, nije vam potrebno mnogo zemlje. Pronašli smo ljude koji sasvim ozbiljne količine hrane uzgajaju na vlastitom balkonu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Mali vrt u kojem se može uzgojiti dovoljno hrane da bi se to moglo osjetiti na kućnom budžetu i dovoljno znanja da se to učini, san su mnogih. Hrvatska je neslavni rekorder po udjelu izdataka za hranu u kućnom budžetu, pa tako svaki mjesec u prosjeku na hranu ode 28 posto onoga što zaradimo. To je, doduše, za pet postotnih poena manje nego prije desetak godina kad smo na hranu trošili 33 posto budžeta, ali je dalje puno. Ne treba ni naglašavati da u Hrvatskoj na hranu potrošimo značajno više od prosjeka Europske unije gdje se na hranu troši, ovisno o državi, između tri i deset posto kućnog budžeta.

Razlog ovakvog stanja u Hrvatskoj su niske plaće i mirovine s jedne, a cijene hrane iste ili čak i više nego u ostalim zemljama Europske unije, s druge strane.


No nije samo to. Sve više smo svjesni važnosti zdrave prehrane pa želimo namirnice za koje smo sigurni da su posve prirodne i netretirane ikakvim štetnim stvarima. Osim toga, u današnjem užurbanom i stresnom životu komadić zemlje na kojem bi se moglo raditi i kasnije uživati u plodovima svojih ruku, za mnoge su način opuštanja i mogli bismo reći oblik meditacije uz rad.

Kako nemaju svi luksuz komada zemlje, niti mogu doći do parcele urbanog vrta – koje svojim građanima omogućuju neki gradovi – mnogi se u želji da se nekako ipak okušaju u vrtlarstvu, okreću balkonima, terasama, pa čak i zelenim površinama oko stambenih zgrada. No je li takvo vrtlarenje samo odmor za živce i zgodan hobi, ili se na balkonu može uzgojiti dovoljno hrane za ukusne obroke koji k tome mogu utjecati na kućni budžet? Kolika je uopće najmanja površina na kojoj je moguće uzgojiti neku primjetnu količinu hrane?

Pronašli smo ljude koji kažu da puno površine, uz malo kreativnosti, volje i pametnu organizaciju, i ne treba. Vrtlari entuzijasti okupljeni oko Facebook grupe “Moj mali vrt” podijelili su s nama svoja iskustva.

Slavica Bartolović: “Mi smo jedne godine posadili mahune u tegle po stepenicama i imali dovoljno za sebe, za zamrzivač i za dijeliti. Peršin i celer također radi lista imam u teglama. Vrt mi je mali, ali i u njemu svašta ima. Neke stvari kupujemo, no čovjeka uvijek veseli ubrati svoje, ma koliko god to bilo.”

Irina-Helga Breskvar: “Imam mali balkon širine 98 cm, ali dugačak skoro devet metara. Sadim okruglu mrkvu, celer i peršin za list, jagode, češnjak, blitvu, balkonski paradajz, bosiljak, timijan… Svašta.”

Martina Mačković: “Imam vrt na lođi i terasi. Uistinu se osjeti na kućnom budžetu. Salatu nisam morala kupiti od studenog 2019. do kraja lipnja ove godine, a jedemo je skoro svaki dan. Sadila sam salatu i sijala rikolu u različitim fazama i šišala je kod branja pa bi ona iznova potjerala. Imala sam i dosta blitve koja nanovo raste kad se pošiša, doduše ne tako brzo kao salata. Sadim i mladi luk, češnjak, hrpu celera, provansalskog kelja, a o isplativosti začinskog bilja da ne govorim: ružmarin, bosiljak, kadulja, majčina duđica, vlasac, peršin, celer, kopar. Imala sam i manje količine mladog krumpira, oko 1,8 kg te rajčice.”

Biserka Rak: “Imam nekih 40 kvadrata vrta i uvijek ima nešto u njemu, ovisno koje je godišnje doba. Vrt je na suncu, dosta zaklonjen od vjetra i jako rano počnem s berbom povrća. Prve rajčice, paprike i tikvice berem već u kasno proljeće, a ako računate koliko je kilogram svega, osjeti se ušteda. Uvijek imam svega pomalo koliko nama treba, a višak ili kuham ili spremam u zamrzivač.”

Julijana Cifrek Brna: “Ja imam vrt od cca 100 m2. Nije puno, ali uz redovito sijanje i održavanje, ima svega pomalo. Povrće kupujem samo kad mi nešto ne uspije, recimo ove godine paprika. Rad u vrtu opušta, smiruje i jedno mi je od najdrazih mjesta.”

Lili Mendeš: “Imam vrt od oko 180 kvadrata. To je baš za ostavljanje briga i problema, uživanje u plodovima i njihovoj ljepoti… Nadmudrujem se sa štetnicima, no zato imam ekološki uzgoj povrća i voća. I dakako da to pomaže kućnom budžetu.”

Za četveročlanu obitelj – 50 kvadrata

Koja površina je dovoljna da bi se uspjelo uzgojiti dovoljno povrća, voća ili začinskog bilja da bismo to doista primijetili i na novčaniku, pitali smo Andreju Čoh, urbanu vrtlaricu koja je svoja iskustva u vrtlarenju na skučenim prostorima dijelila i u TV emisiji “Gradionica vrtova” koja se emitirala na HVT-u.

“Da biste uspjeli uzgojiti dovoljno hrane za sebe, a govorimo o četveročlanoj obitelji, onda vam je potrebno oko 50 kvadratnih metara prostora. Naravno, nećete tako moći uzgojiti svu hranu koja vam je potrebna, ali pametnom sadnjom, te godine neke namirnice nećete morati kupovati”, kaže nam Andreja.

“Pametna sadnja znači da će biti iskorišten doslovno svaki centimetar od tih pedesetak kvadrata, pa ako zasadite mahune ili tikvice i pažljivo brinete o njima, to povrće nećete morati kupovati jer ih se može uzgojiti doista puno tako da ćete možda nešto i podijeliti.”

S čim početi?

“Uvijek je najbolje početi sa začinima jer vam za njih doista ne treba puno prostora i možete ih uzgajati u tegli na prozoru. Znači, ružmarin, lovor, timijan… To su sve trajnice što znači da će rasti čitavu godinu”, kaže Čoh pa dodaje: “Ako se odlučite za bosiljak, u jednoj ga se tegli može uzgojiti doista puno. Ja ga nakon branja usitnjavam i stavljam u maslinovo ulje koje potom zaledim u kutijama za led, pa kad mi je potrebno, dodam u neko jelo bosiljak. I što je najvažnije, uvijek znam da je posve prirodno i neprskano.”

“Osim začina, ono što bih svakako preporučila za početak su razne salate koje se mogu uzgajti u teglama na balkonu. Imate li dovoljno prostora, u balkonskom vrtu veličine jedne palete, možete uzgojiti dovoljno salate da je uvijek imate dovoljno. Ako te gredice natkrijete plastikom, produžit ćete im sezonu pa ćete i salate imati dulje. Osim zelene salate, tako možete uzgajati i matovilac, špinat i slično.”

A kad nakon začinskih biljaka steknete “zeleni palac”, možete se okušati u nečem zahtjevnijem. “Imam prijateljicu koja na balkonu ima maslinu koja svake godine daje ploda otprilike jednu za šaku. Naravno, da to nije neka količina, ali samo da vidite da se na balkonima mogu uzgajati i zahtjevnije stvari. Mogu se u teglama imati male voćke, citrusi na primjer, mandarine ili limuni. Oni preko zime mogu biti u stanovima, na zatvorenom, gdje cvjetaju čitave godine i prostoriji daju prekrasan svjež miris. Za tako uzgojen limun ste posve sigurni da nije ničime tretiran pa možete iskoristiti sve: i sam limun i njegovu koricu. Naime, neprskane limune je ponekad teško naći”, kaže nam Andreja.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP