Prati nas

Aktivno starenje

Prvi puta u nudističkom odmaralištu

Jedan se stariji bračni par odlučio na nešto neobično: tijekom odmora, jedan su dan proveli u nudističkom dijelu odmarališta i pritom otkrili mnogo zanimljivih stvari koje prije nisu znali.

Objavljeno

|

Goli bračni parovi na plažama
foto: BigStock

Kad smo moj muž i je bili na odmoru na Jamajci, isprobali smo nešto posve drugačije: jedan smo dan odlučili provesti u jednom drugačijem odmaralištu – nudističkom, počinje svoju priču kolumnistica Huffington Posta Nancy Roman. 

Nisam mužu odmah obećala da ću ondje i ući. Rekla sam mu: ‘Kad dođemo do tamo, možda se uplašim’, upozorila sam ga. Bilo je u redu i tu opciju ostaviti otvorenom. Ali, bila sam znatiželjna. Ne znatiželjna vezano uz druge, nego znatiželjna vezano uz SEBE. Znatiželjna o tome kako ću se osjećati kada kompletno otkrijem svoje tijelo. I učinila sam to. Otkrila sam se. I osim toga otkrila još nekoliko zanimljivih stvari:


1.

Prijatelji s kojima smo bili na ljetovanju, nisu došli s nama u nudistički dio. Otkrila sam da je to prednost. Mislim da to ne bih bila u stanju učiniti i da su oni bili tamo. Anonimnost može biti ohrabrujuća i to je samo po sebi jako zanimljivo. Mogu hodati uokolo potpuno gola pred strancima, ali ne i pred svojim prijateljima. Zašto?

2.

Privatne aktivnosti i dalje trebaju biti privatne. Većina ljudi u odmaralištu jednostavno se zabavljala i osjećala slobodno. Uživala sam gledajući ljude kako se kupaju, sunčaju, šetaju po plaži, smiju i igraju – pritom nemajući ništa na sebi. No bilo je i onih parova koji su se upustili u javni seks. To mi je bilo odvratno. Odjeća može biti neobavezna, ali diskrecija ne može!

3.

Iako mi nije teško palo hodati uokolo gola, bilo mi je jako teško s nekime razgovarati. Jedna je stvar da me ljudi vide. Bilo je to poput izvantjelesnog iskustva i osjećala sam se gotovo nevidljivom. Ali bilo mi je prekonkretno s nekim razgovarati. Kao da bih tada izgubila nevidljivi ogrtač i postala potpuno gola. Nije mi bilo neugodno dok god ne bih progovorila.

4.

Moj muž nije imao taj problem. Od prvog trenutka bio je potpuno opušten i sretan. Bilo je sjajno kako se prirodno osjećao u ‘prirodnom’ izdanju. On je, doslovno, zadovoljan u svojoj vlastitoj koži. A zadovoljan je i s mojom kožom. Bila sam oduševljena kad sam ustanovila da je on ponosan na moje 60-plus-nešto tijelo. Nije li to slatko?

5.

Godine donose i dosta prednosti. S 64 godine nisam osjećala da je moje tijelo bilo kome konkurencija. A tamo je bilo mnogo mladih ljepotica. Zašto mi je to bilo važno? Bilo je nešto neobično oslobađajuće u tome da više ne moram misliti na konkurenciju i uspoređivanje. Tko bi rekao da su golotinja i starija dob tako kompatibilni!

6.

Zadržite smisao za humor. Sjetila sam se toga kad sam posjetila ženski toalet. Prvih nekoliko sati nisam se previše micala od moje ležaljke za plažu. No prije ili kasnije svi moramo ići na WC. Bila je to moja prva duža šetnja. Evo što mi je bilo fascinantno: znate kako je ispred ženskog WC-a uvijek dogačak red, a ispred muškog nije? Uvijek sam mislila da je to zbog toga što žene nose više odjeće i duže se moraju skidati. Ali pogodite što! I u nudističkom odmaralištu je bio dug red ispred ženskog WC-a iako se žene uopće nisu morale svlačiti. Tako je propala i ta teorija.

7.

I ono najvažnije: TIJELA SU LIJEPA. Postoji toliko različitih vrsta. Ponekad mislim ako si vidio jedno tijelo, vidio si ih sva. To nije istina! Postoje velika tijela i mala tijela. Tamna tijela i svijetla tijela. Male grudi i velike grudi. Ravni trbusi i strije, zaobljeni trbusi i oni s pločicama. Postoje viseći i uspravni penisi. Naborani skrotumi i postporođajne vagine. Postoje široki bokovi i koščate guze. Postoji i plastična kirurgija. Postoji podatna mladost i savijena starost. Postoje i ožiljci. I što sam dulje gledala, sve sam ih više voljela.

.

Aktivno starenje

7 misli koje je najbolje odbaciti kako starite, ako zaista želite biti sretni

Za mene jer kasno, tko uopće želi čuti što ja mislim, ništa nema smisla… Lako je dopustiti takvim mislima da nas preuzmu, pogotovo kad zađemu u neke godine. No takve misli su otrov. Koji je protuotrov? Djelovanje!

Objavljeno

|

Kako biti sretan?

Dobizam (ageizam) je podmukao. I prisutan je svugdje. Vreba na nas na radnim mjestima, tove nas njime preko reklama, formira naše ekonomske strukture. Dobizam se pojavljuje u politici, uče ga u školi, utječe na naš zdravstveni sustav.

On također čuči i duboko u nama. Dobističke pristranosti koje nosimo u sebi utječu na naše izbore i kako se osjećamo. Dobizam se prvo pojavljuje u našim mislima. Ponekad smo ih svjesni, a ponekad nismo. No takve nam misli štete. Zadržavaju naše napredovanje i razvoj. Ispunjavaju nas sramom.


Pa kome je to potrebno? Umjesto toga, portal Psychology Today nudi nekoliko alternativa, nekoliko misli koje valja napustiti i čime ih zamijeniti:

1. Za mene je kasno!

To je loša misao. U redu, možda nam je u par stvari prošao vlak. Možda više ne možemo imati djecu, narasti još koji centimetar ili prohodati s Johnom Lennonom.

Ali kada izraz “za mene je prekasno” koristite kao moto života, trujete se i lišavate se mogućnosti. Nije kasno za mnogo stvari. No ako tako mislite, zatvarate vrata imaginaciji i motivaciji.

Što napraviti umjesto toga?

Kad primijetite misao “za mene je kasno”, učinite nešto. Kad se Mary poželjela pridružiti biciklističkom klubu, pomislila je da je za nju prekasno. No tada se trgnula i uzela bicikl iz spremišta te se provozala susjedstvom. “Ja to mogu!”, pomislila je.

Liz je pomislila da je “za nju prekasno” kad je razmišljala da upiše poduzetnički tečaj. Zato je na internetu pronašla odgovarajući članak i ideje su počele samo frcati.

Umjesto da samo mislite, napravite nešto! Misao je otrov, a protuotrov je djelovanje!

2. Moji najbolji dani su iza mene!

To je također loša misao koja nas samo rastužuje. Tužna je pomisao da ste vi, zapravo najbolje od vas, prošlost, zauvijek izgubljeni.

Kate nedostaje tijelo koje je nekad imala: “Izgledala sam najbolje s 22 godine.” Missy je bila pustolovna: “Moj uzbudljiv život je gotov!” Susan je voljela brinuti o svima: “Najbolje mi je bilo kad je obitelj bila na okupu.”

Naravno, odvajanje od osoba ili stvari koje smo voljeli može biti teško. No želite li provoditi vrijeme oplakujući nekadašnji život ili želite živjeti?

Što napraviti umjesto toga?

Odlučite da postajete sve bolji i bolji. Inzistirajte na tome da je najbolje tek pred vama. Što je sada u vama posebno, jedinstveno i sjajno? Napravite popis. Zapištite svoje dobre strane i polijepite te papiriće uokolo. I ne slušajte druge već vi sami odlučite što je kod vas najbolje. Preuzmite odgovornost za vaš vlastiti narativ i pričajte priče koje vas vesele.

Kateino tijelo je jako. Ona je dobra plivačica. Missy svake godine otputuje nekamo. Susan organizira druženja u svom domu. Imamo život iza nas, ali živimo i u ovom trenutku. Učinimo život vrijednim!

3. Nitko ne želi čuti što stara žena ima za reći!

To je također loša misao. Je li istinita? Kako to znate? Jeste li pokušali reći nešto zanimljivo u posljednje vrijeme? Podižete li glas? Ili unaprijed pretpostavljate da vas nitko ne sluša, pa mumljate sebi u bradu? Što imate za reći? Koju biste poruku voljeli prenijeti?

Lako je dopustiti da vas proguta vakuum dobizma u kojem nemamo glasa. No to nije izgovor da kažemo da nas nitko ne želi čuti, pogotovo ako ništa i ne govorite.

Što napraviti umjesto toga?

Pričajte priče. Nazdravljajte. Pišite blog. Najvažnije je da govorite stvari koje su vam važne, da ustanovite što vam je važno i slušate sami sebe, da znate što vas zanima.

Onda kad odlučite što vam je okupiralo pažnju, naučite više o tome. A nakon toga ispričajte drugima što vas fascinira, što vas ispunjava energijom.

Lako je uljuljkati se u površno čavrljanje pa govoriti o vremenskim prilikama, no to nisu pravi razgovori. Vjerojatno ste previše vremena proveli sušajući druge i zaboravili kako da se i vaš glas čuje. No to nije nemoguće postići. To je osnažujuće. Pokušajte!

Zaokupite pažnju okupljenih oko stola za blagovanje i ispričajte im nešto zanimljivo. Budite u centru pažnje.

4. Ah ta današnja djeca…

I to je loša misao. Nemojte misliti tako niti izgovarati te riječi. To je umarajuće. To je… staro. To su govorili o vama, to su govorili o vašoj majci, a to su govorili i o njezinoj majci.

Ovo je istina: današnja djeca su fascinantna! Oduvijek su i bila. Zašto? Jer su različita. Imaju različite probleme, nove izume, žive u zanimljivo vrijeme. Osuđujući ih, gubite mogućnost da se s njima povežete na smisleni način. Odbacujući ih, propuštate priliku da se inspirirate i naučite nešto novo, da dobijete novu energiju, isprobate nove i zanimljive stvari.

Što napraviti umjesto toga?

Zainteresirajte se za nove generacije. Sprijateljite se s njima. Raspitajte se o njima. Čitajte njihove knjige. Slušajte njihovu glazbu. Plešite njihove plesove. Počujte njihove ideje, politička razmišljanja i stavove otvorenim umom. Najbolji način starenja je ne pokušavati ostati mlad, već se inspirirati mladim ljudima.

5. Prošlost je bolja od budućnosti

To je loša misao! Ako je tome doista tako, zašto uopće investirati u budućnost. Ako budućnost nije vrijedna, onda možemo jednostavno ostati na kauču, više piti, izolirati se od svijeta i prestati učiti. Ta misao “prošlost vrijedi više od budućnosti” zadržava nas, koči nam napredovanje i uvjerava nas da su naše poznije godine samo nešto što treba izdržati. Ako budućnost ne vrijedi, zašto uopće danas napraviti nešto smisleno?

Što napraviti umjesto toga?

Vaša budućnost, bez obzira imate li 49, 59 ili 99 godina, jako je važna. Važna je jer ste sada ovdje i dok god ste ovdje možete ono što dolazi učiniti smislenim. Tko želite biti? Tko ste budući vi? Pišite o toj osobi. Dizajnirajte je. Donosite odluke do posljednjeg daha.

6. Nemam puno toga za ponuditi

To je jako loša misao. Ona nas ljuti. Naravno, događa se da nam dobizam oduzme važnost i snagu u svijetu okrenutom mladima. No moramo li baš odlučiti da nemamo ništa za ponuditi? Naime, to bi vas moglo natjerati da odustanete, prestanete pokušavati.

Doprinos društvu, činjenje razlike, ostavljanje nasljeđa osobine su generativnosti. Taj je izraz skovao psiholog Erik Erikson i označava brigu za nadolazeće generacije. To se smatra važnim korakom u procesu starenja. Bez generativnosti, kaže Erikson, nema napretka. A tko želi tako nešto?

Što napraviti umjesto toga?

Pronađite način da date svoj doprinos. Ponudite nešto. Odlučite kako ćete pomoći i kome tu pomoć uputiti. Dajte sebe!

7. Ne mogu podnijeti još jedan gubitak!

To je loša misao. Vi ćete svakako iskusiti još neki gubitak jer gubici su, baš kao i starenje, dio života. Ne možete zaustaviti starenje baš kao što ne možete zaustaviti gubitke. Također, sazdani smo tako da sve to možemo izdržati.

Svaki put kad sami sebi kažemo da ne možemo izdržati još jedan gubitak, bez obzira radi li se o našem voljenom, našem ljubimcu, nečemu materijalnom ili možda samo zubu, osiguravamo si dodatnu patnju. Jer smrt i ponovno rađanje dio su kruga života.

Što napraviti umjesto toga?

Budite tu i sudjelujte u evoluciji svojega života. Vi ste dio tog mističnog, čarobnog svemira. Vi ste zvjezdana prašina. Gledajte svijet oko sebe s divljenjem! Obavljajte one male posebne rituale, povežite se s drugima. Sagledajte širu sliku. Volite. Počnite primjećivati sve pristranosti vezan uz starenje. Preuzmite odgovornost i činite stvari koje će vas odvesti na neko novo mjesto.

Mijenjajući način na koji mislite, promijenit ćete sebe. A mijenjanjem sebe, mijenjate svijet. Starenje je zapravo sjajno! A sjajni ste i vi!

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP