Prati nas

Aktivno starenje

Prvi puta u nudističkom odmaralištu

Jedan se stariji bračni par odlučio na nešto neobično: tijekom odmora, jedan su dan proveli u nudističkom dijelu odmarališta i pritom otkrili mnogo zanimljivih stvari koje prije nisu znali.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Goli bračni parovi na plažama
foto: BigStock

Kad smo moj muž i je bili na odmoru na Jamajci, isprobali smo nešto posve drugačije: jedan smo dan odlučili provesti u jednom drugačijem odmaralištu – nudističkom, počinje svoju priču kolumnistica Huffington Posta Nancy Roman. 

Nisam mužu odmah obećala da ću ondje i ući. Rekla sam mu: ‘Kad dođemo do tamo, možda se uplašim’, upozorila sam ga. Bilo je u redu i tu opciju ostaviti otvorenom. Ali, bila sam znatiželjna. Ne znatiželjna vezano uz druge, nego znatiželjna vezano uz SEBE. Znatiželjna o tome kako ću se osjećati kada kompletno otkrijem svoje tijelo. I učinila sam to. Otkrila sam se. I osim toga otkrila još nekoliko zanimljivih stvari:


1.

Prijatelji s kojima smo bili na ljetovanju, nisu došli s nama u nudistički dio. Otkrila sam da je to prednost. Mislim da to ne bih bila u stanju učiniti i da su oni bili tamo. Anonimnost može biti ohrabrujuća i to je samo po sebi jako zanimljivo. Mogu hodati uokolo potpuno gola pred strancima, ali ne i pred svojim prijateljima. Zašto?

2.

Privatne aktivnosti i dalje trebaju biti privatne. Većina ljudi u odmaralištu jednostavno se zabavljala i osjećala slobodno. Uživala sam gledajući ljude kako se kupaju, sunčaju, šetaju po plaži, smiju i igraju – pritom nemajući ništa na sebi. No bilo je i onih parova koji su se upustili u javni seks. To mi je bilo odvratno. Odjeća može biti neobavezna, ali diskrecija ne može!

3.

Iako mi nije teško palo hodati uokolo gola, bilo mi je jako teško s nekime razgovarati. Jedna je stvar da me ljudi vide. Bilo je to poput izvantjelesnog iskustva i osjećala sam se gotovo nevidljivom. Ali bilo mi je prekonkretno s nekim razgovarati. Kao da bih tada izgubila nevidljivi ogrtač i postala potpuno gola. Nije mi bilo neugodno dok god ne bih progovorila.

4.

Moj muž nije imao taj problem. Od prvog trenutka bio je potpuno opušten i sretan. Bilo je sjajno kako se prirodno osjećao u ‘prirodnom’ izdanju. On je, doslovno, zadovoljan u svojoj vlastitoj koži. A zadovoljan je i s mojom kožom. Bila sam oduševljena kad sam ustanovila da je on ponosan na moje 60-plus-nešto tijelo. Nije li to slatko?

5.

Godine donose i dosta prednosti. S 64 godine nisam osjećala da je moje tijelo bilo kome konkurencija. A tamo je bilo mnogo mladih ljepotica. Zašto mi je to bilo važno? Bilo je nešto neobično oslobađajuće u tome da više ne moram misliti na konkurenciju i uspoređivanje. Tko bi rekao da su golotinja i starija dob tako kompatibilni!

6.

Zadržite smisao za humor. Sjetila sam se toga kad sam posjetila ženski toalet. Prvih nekoliko sati nisam se previše micala od moje ležaljke za plažu. No prije ili kasnije svi moramo ići na WC. Bila je to moja prva duža šetnja. Evo što mi je bilo fascinantno: znate kako je ispred ženskog WC-a uvijek dogačak red, a ispred muškog nije? Uvijek sam mislila da je to zbog toga što žene nose više odjeće i duže se moraju skidati. Ali pogodite što! I u nudističkom odmaralištu je bio dug red ispred ženskog WC-a iako se žene uopće nisu morale svlačiti. Tako je propala i ta teorija.

7.

I ono najvažnije: TIJELA SU LIJEPA. Postoji toliko različitih vrsta. Ponekad mislim ako si vidio jedno tijelo, vidio si ih sva. To nije istina! Postoje velika tijela i mala tijela. Tamna tijela i svijetla tijela. Male grudi i velike grudi. Ravni trbusi i strije, zaobljeni trbusi i oni s pločicama. Postoje viseći i uspravni penisi. Naborani skrotumi i postporođajne vagine. Postoje široki bokovi i koščate guze. Postoji i plastična kirurgija. Postoji podatna mladost i savijena starost. Postoje i ožiljci. I što sam dulje gledala, sve sam ih više voljela.

.

Aktivno starenje

Ljudi koji su postali uspješni tek u poznim godinama

Popisi osoba koje su puno postigle rano u životu, prilično su česti. No jedan je novinski urednik poželio upoznati ljude koji su se ostvarili tek u poznim godinama.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Poznati novinski urednik Doug Murano objavio je na Twitteru zanimljivu ideju koja je u trenu postala viralna, odnosno proširila se bespućima interneta.

Kako je napisao, dozlogrdile su mu silne liste “wunderkinda” koji su jako puno postigli prije tridesete ili četrdesete godine, pa je došao na zamisao pitati svoje pratitelje na Twitteru znaju li nekoga tko je postigao nešto veliko ili zanimljivo nakon četrdesete, pedesete ili još kasnije u životu.


“Pokažite mi nekoga tko je obranio doktorat u šezdesetoj i to nakon što je prethodno sve izgubio. Ili nekog sedamdesetgodišnjaka koji je tek nedavno počeo pisati romane ispunjene pričama iz svog dugog i sadržajnog života. Dajte mi žuljevite ruke i nježna srca”, napisao je Murano.

Kako se i moglo očekivati, Twitter mu je dao ono što je tražio pa su se uskoro na njegovom profilu stale nizati dirljive priče o uspjehu u kasnijim godinama. Izdvojit ćemo neke od njih:

Anita

Približavala sam se pedesetoj i sve sam izgubila čak dva puta. Sada imam malen dom koji je sve što mi je potrebno, a svake godine zahvaljujući svojem hobiju fotografiji prikupim tisuće dolara kako bih pomogla ljudima koji, baš kao i ja nekad, kreću od nule. Uskoro mi izlazi i prva knjiga. Najvažnije što sam naučila je imati manje, a davati više.

John

2008. sam, nakon 28 godina na tom radnom mjestu, dobio otkaz. 2009. sam upisao fakultet, 2013. diplomirao sa svim pohvalama. 2014., kad mi je bila 51 godina, upisao sam doktorat koji očekujem obraniti sljedeće godine kad mi bude 57. Prije sam bio nervozna olupina koja se nigdje nije uklapala. Sada predajem studentima. Jako sam puno naučio i narastao kao osoba.

Nicky

Ja ti mogu reći ovo: moj nevjerojatni prijatelj i kolega Bob je sa 71 godinom napisao dramu i to kad je već obolio od demencije. Predstava se igra na EveryThirdMinute festivalu.

Brianna

Na fakultetu sam upoznala američku Indijanku u ranim devedesetim godinama koja je u kasnim osamdesetim upisala doktorat iz lingvistike kako bi očuvala jezik svoga plemena. Rekla mi je kako su brojni članovi njene obitelji doživjeli i više od stotinu godina, pa je ovo za nju bilo dobro vrijeme da se posveti ovako važnom poslu.

Mina

Upisala sam pravo kad mi je bilo 50 godina. Ušla sam u učionicu punu mlađarije koja je ustala misleći da sam im profesorica. Bilo mi je divno opet biti studenticom i kasnije postati odvjetnicom.

Mark

Nakon desetljeća crtanja planova po ubrusima dok je pratila moga oca u njegovim diplomatskim misijama, moja mama je diplomirala arhitekturu u 60. godini. Moj sada umirovljeni otac bio je jako ponosan zbog njenog postignuća i pripremio joj je veliku zabavu za diplomu.

Spooky

Već s 14 godina sam svirala i podučavala klavir, a nakon toga postala grafička dizajnerica. U Ameriku sam stigla s 48 godina i upisala francuski i arapski jezik i kulturu te radila kao prevoditeljica. Napokon sam se uspjela riješiti nasilnog muža i sada sam slikarica i spisateljica i život mi je san.

Jezebel

Moja mama je upisala fakultet kad joj je bilo 65 godina, a antropologiju je diplomirala kad joj je bilo 70. I to sve s čak desetoro djece u kući. Spomenite mi naporan rad i upoznat ću vas s mojom majkom.

Helen

Ponovno sam izgradila život nakon što sam izgubila oba sina. Sada su mi 74 godine i uskoro izdajemo svoju prvu knjigu naslova ‘Jesam li još uvijek majka’

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP