Prati nas

Zdravlje

Šest ‘najstrašnijih’ ženskih bolesti

Još od vremena starih Grka, žene su bolovale od sindroma lutajuće maternice. Čak je i Hipokrat, otac suvremene medicine, opisao maternicu kao “životinju u životinji” koja se giba kroz žensko tijelo i utječe na njeno raspoloženje i zdravlje.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

nedostatak seksa kod žena, ludilo
foto: BigStock

Bizarne dijagnoze, poput ‘biciklističkog lica’, koje su liječnici nekoć tako olako pripisivali ženama, bile su samo još jedan način zauzdavanja njihove ‘hirovite prirode’. No imaginarne bolesti, koje danas promatramo s čuđenjem i određenom dozom humora, nisu bile nimalo bezazlene. Njihovo je ‘liječenje’ nerijetko ostavljalo strašne posljedice na fizičko i psihičko zdravlje žena, piše VoxFeminae.net.

Medicina, polje u kojem tradicionalno dominiraju muškarci, bolešću je prozvala svako žensko ponašanje koje je iskakalo iz čvrsto zadanih društvenih okvira. Kako bi im se pokazalo gdje im je mjesto izmišljene su brojne boljke čija je epidemija, srećom, bila kratkog vijeka.


Biciklističko lice

Predstavlja jednu od najšašavijih bolesti koja je poharala žensku populaciju krajem 19. stoljeća. Budući da su žene sve više koristile bicikl, liječnici su ih upozoravali da će zbog grimasa koje rade dok ga voze postati ružne. Kako bi zauzdali rastuću neovisnost žena uzrokovanu novim oruđem feminizma, bilo je nužno izmisliti boljku koja bi tome stala na kraj. Međutim to se nije dogodilo. Naprotiv, korištenje bicikla, potaklo je sufražetkinje da unesu promjene u žensku modu. Naime, odbačeni su neudobni korzeti i metalni umeci za bokove.

Bolesti koje izaziva bicikl

Bicikliranje na Novom Zelandu 1895. godine (foto: Wikimedia)

Ne sakrivajući netrpeljivost prema biciklu, liječnici su uporno govorili ženama da će patiti od glavobolje, depresije, iscrpljenosti, nesanice, lupanja srca i, naravno, ‘biciklističkog lica’. Ova teorija pala je u vodu nakon popularizacije bicikla kada su se napokon svi mogli uvjeriti da nečije ružno lice nije posljedica pedaliranja.

Lutajuća maternica

Još od vremena starih Grka, žene su bolovale od sindroma lutajuće maternice. Čak je i Hipokrat, otac suvremene medicine, opisao maternicu kao “životinju u životinji” koja se giba kroz žensko tijelo i utječe na njeno raspoloženje i zdravlje.

Životinju (maternicu) koja ‘luta’ po utrobi iz čiste dosade mogle su obuzdati česte trudnoće. Osim toga, da bi je se zadržalo na mjestu trebalo je, prema savjetu jednog bizantskog liječnika, natjerati ženu da kiše ili se dobro izvikati na nju. Do 17. stoljeća, “stručnjaci” su smatrali da se gibanje maternice moglo spriječiti nanošenjem ugodnih mirisa na genitalije. Iako je naposljetku ova bolest zastarjela, ubrzo se pojavila histerija koja je evoluirala iz teorije o lutajućoj maternici.

Histerija

Histerija ili bolest maternice uključivala je niz simptoma poput anksioznosti, nesanice, razdražljivosti, nervoze, erotskih fantazija, osjećaja težine u trbuhu, donjeg prsnog edema i vlažnosti vagine. Bolest su liječili liječnici ili primalje tako da bi masažom spolovila ‘bolesnicu’ doveli do orgazma.

Liječnici i babice su masiranjem spolovila liječili 'histeriju'

Liječnici i babice su masiranjem spolovila liječili ‘histeriju’

Zanimljivo je da je bolest uglavnom pogađala žene određene klase. Bjelkinje koje su patile od vrste histerije koja bi se danas klasificirala kao prolaps maternice ili bolest jajnika, optuživane su da ugrožavaju rasu zbog problema s plodnošću. Histeriji se može zahvaliti nastanak vibratora koji su krajem 19. stoljeća postali sastavni dio liječničke torbe, da bi naposljetku pronašli put do ranih erotskih filmova.

Emocionalna iscrpljenost

Prva lobotomija izvršena je 1936. na kućanici iz Kansasa. Walter Freeman, psihijatar koji ju je propisao, navodno je vjerovao da je „preopterećenost emocijama dovela do mentalne bolesti“ koju se moglo izliječiti jedino operativnim zahvatom, odnosno rezanjem određenih živaca u mozgu. Naravno, pacijenti su uglavnom bile žene čije je emocije trebalo dovesti u red.

Britanka Eileen Davie bolovala je od postporođajne depresije nakon rođenja drugog djeteta 1946. U BBC-jevom dokumentarcu iz 1976. suprug Sid je izjavio kako mu je rečeno da će postupak biti posve bezopasan. Međutim, njegova supruga je ostala “nepovratno oštećena”. Freeman je izveo na tisuće takvih operacija prije nego što mu je zabranjen rad. Procjenjuje se da je u SAD-u ranih 1950-ih izvršeno čak 50.000 lobotomija. U međuvremenu je zahvat postao uobičajena praksa u Švedskoj u kojoj je 63% takvih operacija provedeno na ženama.

Moraju li žene imati seks?

“Tuš za zdjelicu” (1860.), naprava kojim se u europskim lječilištima liječila histerija

Ispravanja

Premda ovu bolest danas vežemo za nesvjestice koje su hvatale žene u viktorijansko doba,u vrijeme kada je skovan termin, ona je mogla značiti bilo što, od PMS-a, preko kliničke depresije do hipohondrije. No, općenito gledajući, pod tim se pojmom podrazumijevao osjećaj tjeskobe.

Termin isparavanjenekoć je označavao „živčanu onemoćalost tijekom koje bi bolesnica imala priviđenja“. U viktorijanskom razdoblju, pa sve do 1920-ih na žene se gledalo kao na slaba i bespomoćna bića, stoga ne čudi da je bolest koja se liječila odmorom i udisanjem mirisnih soli naročito pogađala upravo ‘nježniji spol’.

Ludilo

Do 1872. u Engleskoj i Walesu, žene su činile većinu “certificiranih luđaka/inja” (što je tada bio medicinski termin) zatočenih u ludnicama. „U društvu koje je žene smatralo djetinjastima, iracionalnima te seksualno nestabilnima, i u kojem su bile lišene svake pravne i ekonomske moći, ne čudi da su liječnici po brzom postupku žene proglašavali luđakinjama“, piše Elaine Showalter u knjizi The Female Malady.

Gary Nunn, novinar The Guardiana, objašnjava da riječ “ludilo” (lunatičnost) potječe od „mjesečnog razdoblja ludila koje uzrokuju mjesečeve mijene“. Dakle, nije teško zaključiti koje je porijeklo svega toga.

/autorica: Andrea Vujnović, VoxFeminae.net/

.

Zdravlje

Što treba imati u kućnoj ljekarni, a koje lijekove treba odmah baciti?

U kućnim ljekarnama nađe se svačega, no s lijekovima valja biti oprezan i prije uzimanja se konzultirati s liječnikom.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Andoli, aspirini, analgetici, razni vitamini kojima je odavno istekao rok trajanja, onda antibiotici koje nismo popili do kraja, a “šteta da se bace jer nikad ne znaš”…

Ukratko, u kućnim apotekama nađe se svega i svačega. Zbog koronavirusa su ladice s lijekovima dopunjene i dodatnim preparatima koji bi nam trebali pomoći da prebolimo nesretni virus ako ga na koncu ne uspijemo izbjeći.


No od kolike su doista koristi sve te stvari koje čuvamo u kućnim ljekarnama? Je li što od toga štetno i što bi zapravo obavezno trebali imati u svojim domovima sad kad nam osim sezonske gripe i viroze prijeti i taj nesretni COVID-19? Pitali smo to liječnika opće prakse Milana Mazalina.

“Kao prvo, ljudi kod kuće uopće ne bi trebali imati previše raznih lijekova jer kućna apoteka ne bi trebala izgledati kao prava, a upravo to, nažalost, mnogi nastoje napraviti. Za to nema razloga, jer većinu lijekova ionako treba uzimati tek nakon dogovora s liječnikom ili barem farmaceutom” kaže doktor Mazalin.

Temperaturu ne treba odmah snižavati

Ono što bi ipak bilo preporučljivo imati za prvu ruku je nešto za snižavanje temperature, no i tu valja biti oprezan.

“U zadnje vrijeme za snižavanje temperasture najviše preporučujemo lijekove na bazi paracetamola, a ponekad se mogu uzimati i neki antireumatici. Doduše, nekim ljudima taj paracetamol ne uspije baš skinuti temperaturu jer je manje potentan, ali je bolji za ljude kojima bi, recimo, ibuprofen mogao izazvati neke gastro tegobe. No ni paracetamol nije bezazlen jer može oštetiti jetru”, kaže doktor Mazalin i naglašava da čak ni lijekove za snižavanje temperature ne bi trebalo uzimati po vlastitom nahođenju.

“Čak ni te lijekove za temperaturu ne treba uzimati bez konzultacije, niti temperaturu uopće treba skidati čim se pojavi i ako iznosi oko 37-38 Celzijevih stupnjeva. Temperaturu nižu od 38 ne treba skidati jer ona i služi za zaštitu od infekcija i kao pokazatelj u kojem smjeru čitav infekt ide. Na primjer, ako rano krenemo skidati temperaturu, onda temperatura nije odradila što je trebala, osjećamo se dobro, a zapravo još nismo zdravi”, kaže doktor Mazalin.

Od kapi za nos bolja je fiziološka otopina

Od drugih lijekova dobro je imati nekakve kapi za nos, iako niti s njima ne treba pretjerivati.

“Bolje su razne otopine morske vode i varijacije na temu tih fizioloških otopina za nos koje rade toaletu nosa, olakšavaju izbacivanje svih tih nakupljenih stvari u nosu pa tako i virusa. To se pokazalo dosta korisnim i u slučaju koronavirusa gdje je naročito važna vlažna sluznica koja je tako otpornija. Klasične kapi za nos mogu se koristiti u slučaju jakog začepljenja nosa, no tek neko kraće vrijeme i uz oprez jer mogu izazvati oštećenje nosne sluznice”, kaže doktor Mazalin.

Kod ljudi koji imaju proljev nisu loši ni probiotici, a za suhi kašalj dobro je imati nešto protiv kašlja, sirup ili pastile i to je zapravo sve što bi ljudi trebali imati u kućnim apotekama, kaže doktor.

Antibiotike se ne smije uzimati na svoju ruku

“Važno je naglasiti da treba izbjegavati imati u kući antibiotike jer za to doista nema nikakvog razloga. U zadnje je vrijeme nastala nekakva pošast oko azitromicina i deksametazona… Čim se u medijima pojavi neki lijek koji potencijalno pomaže kod COVID-19, odmah krene veliki interes. No kao prvo, problem je u tome što čovjek ne smije na svoju ruku uzimati takve lijekove, a drugo, bilo je dosta slučajeva u kojima se naknadno ustanovilo da ti lijekovi ne samo da nisu korisni nego su i štetni. Moj savjet je da se nikako ne nasjeda tim poluinformacijama kojima smo u zadnje vrijeme zatrpani i koje onda slijedimo u želji da se nekako zaštitimo”, kaže doktor Mazalin.

Vitamin D uzimati oprezno

U posljednje je vrijeme bilo dosta govora i o vitaminu D koji pomaže optimalnoj funkciji imuniteta, no i tu doktor Mazalin savjetuje oprez. “S D vitaminom treba biti oprezan. Iako ima dosta ljudi koji imaju deficit tog vitamina, to je ujedno i vitamin koji se može nagomilavati u organizmu pa možemo doći u stanje hipervitaminoze što također nije dobro. Tako da ga treba uzimati sa zrnom soli, što bi se reklo, odnosno ne napamet.”

Slična je stvar, kaže doktor, i s vitaminom C koji je jedno vrijeme bio jako popularan. “Istraživanjima se nije dokazalo da je pojačano uzimanje C vitamina korisno kod respiratornih infekata. Ako ćemo ga uzimati, bolje je držati se nekakvih prirodnih izvora, a vitamine u obliku tableta treba uzimati samo onda kada se dokaže njihov nedostatak u organizmu. Osim toga, i oni mogu biti loši za želudac”, kaže doktor Mazalin.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP