Prati nas

Mozaik

Što kad vam unuci postave teška pitanja?

Djeca puno pitaju: zašto je nebo plavo, zašto je Zemlja okrugla, kako nastaju djeca, koliko ima zvijezda? Neka su pitanja laka, no što trebaju učiniti baka i djeda kad mališani počnu postavljati i ona teška?

Objavljeno

|

Kako razgovarati s unicima
foto: BigStock

Dio bivanja djetetom znači i postavljati mnoga pitanja. Od ‘Zašto je nebo plavo?’, pa do ‘Odakle dolaze djeca?’, čini se da se kotačići njihove znatiželje nikad ne prestaju okretati. No, dok neka pitanja, poput ‘odakle dolaze djeca’, imaju svoje konkretne i konačne odgovore, na neka je pitanja teže odgovoriti – pogotovo kad djeca malo porastu i postanu svjesnija društvenog pritiska, obiteljskih financija i veza, piše portal Grandparents.com.

Razgovarali smo s psihologinjom i autoricom brojnih knjiha, doktoricom Susan Bartell, kako bismo otkrili što reći kad vam dijete uputi problematično pitanje. Njezin prvi savjet je bio: Slijedite roditelje djece. ‘Nikad nije dobro suprotstavljati se onome što bi napravili roditelji djeteta’, kaže doktorica Bartell. ‘Nije vaš posao da budete su-roditelj.’ Vaš odgovor mora biti iskren, no ne u kontradikciji sa stavom roditelja. Donosimo sedam teških pitanja i mogućih odgovora:


‘Misliš li da sam debeo/debela?’

Ovo pitanje spada u istu kategoriju kao i ‘Jesam li lijepa/lijep?’ ili ‘Jesam li pametna/pametan?’ Ovakva pitanja djeca postavljaju kako bi ustanovila tko su zapravo. ‘Mnoga djeca provjeravaju istinitost tvrdnji koje su čula od roditelja, postavljajući baki i djedu ponovno isto pitanje’, kaže doktorica Bartell. Djetetova majka na pitanje ‘Jesam li debeo?’ može odgovoriti ‘Ma nisi, izgledaš odlično!’ No dijete može pomisliti da mu je to mama rekla samo zato što mu je mama. ‘Ne osjećaju da su dobili istinit odgovor, pa idu još jednom provjeriti s bakom i djedom.’

Što reći?

‘Prva stvar koju  morate reći djeci je pitati ih: ‘Zašto me to pitaš?’, kaže doktorica Bartell. Djeca će obično reći zašto i to može biti početna točka vašeg razgovora. Također, vašem unučetu možete reći: ‘Tvoje pitanje zvuči kao da si zabrinut oko nečega. Jesi li?’ ili ‘Da li ti misliš da si debeo?’ I jedan i drugi pristup omogućit će vam da dublje proanalizirate razloge zašto vam je pitanje postavljeno, što je zapravo i važnije nego sam odgovor.

‘Hoćeš li i ti umrijeti?’

‘Ovo pitanje je posebno teško jer i sami baka i djed o tome brinu’, kaže doktorica Bartell. Važno je na ovakva pitanja dati autentičan i iskren odgovor. Mlađa djeca postavljaju pitanja hipotetski, no ona se lako mogu okrenuti u ‘Što se događa kad umremo?’ Starija djeca, kaže doktorica Bartell, bolje razumiju proces starenja i primjećuju kad baka i djed imaju poteškoća u obavljanju nekih zadataka, poput hodanja ili vožnje ili nisu onakvi kakvi su prije bili.

Što reći?

Ako ste veseli i dobrog zdravlja, možete reći: ‘Mnogi ljudi ne umiru sve dok nisu jako, jako stari. Niti ja ne planiram umrijeti još jako dugo vremena.’ Ako ste stariji ili imate zdravstvene tegobe, možete reći: ‘Ne planiram umrijeti baš sada! Jednog ću dana umrijeti i zato je dobro da se sada družimo i stvaramo mnoga zajednička sjećanja.’ Nemojte djeci lagati i pokušajte biti pozitivni. Ako djeca izraze zabrinutost zbog vašeg fizičkog stanja, razgovarajte s njima o tome. Je li njihova zabrinutost opravdana? Budite iskreni najprije prema sebi, a potom i prema njima.

‘Koga više voliš?’

Svako dijete željelo bi biti omiljeno, baš kao što i većina baka i djedova žele biti omiljeni. ‘Neki bake i djedovi namjerno će reći unuku da je omiljen, kako bi onda i dijete reklo da upravo njih najviše voli’, kaže doktorica Bartell. ‘No nije vaš posao da budete omiljen djed ili baka, već da budete najbolji djed ili baka što možete biti, i to svoj svojoj unučadi.’ Bake i djedovi trebaju odgovoriti na pitanje tako da dijete bude zadovoljno, ali da ne uzrokuju probleme.

Što reći?

‘Svi ste mi omiljeni iz različitih razloga’ – to je najbolji odgovor koji možete ponuditi. Zatim opišite nešto što posebno volite kod svakog djeteta, kao recimo: ‘Volim tvoj smisao za humor’, ili ‘S tvojim bratom volim gledati utakmicu.’ Recite unucima zbog čega je svatko od njih poseban i važan u vašim očima.

‘Hoće li se moji roditelji rastati?’

Savko je dijete zabrinuto kad se njegovi roditelji svađaju i ono što u očima djeteta izgleda kao ogromna svađa, iz roditeljske perspektive samo je mali nesporazum. Najbolje što baka i djed mogu učiniti je ocijeniti  je li strah djeteta opravdan. Ako jest, svakako biste trebali prikriti svoju eventualnu zabrinutost. ‘Ako vam se dijete povjeri, vaša je odgovornost da ne počnete paničariti. Umjesto toga nazovite njegove roditelje i recite im da je dijete zabrinuto’, kaže doktorica Bartell.

Što reći?

Kad se ovako nešto dogodi, baka i djed mogu reći djetetu: ‘Reci mi zašto si zabrinut. Što se dogodilo?’ nakon toga procijenite radi li se o običnoj svađi ili nečemu ozbiljnijem. Baka i djed također mogu biti proaktivni i ako je dijete zaista zabrinuto mogu mu reći: ‘Vidim da se stvarno brineš. Dođi, idemo zajedno porazgovarati s tvojom mamom i tatom.’

‘Jesi li moji roditelji bili zločesti kad su bili mali?’

Bake i djedovi moraju biti vrlo oprezni kad odgovaraju na ovo pitanje. ‘Mnogi roditelji ne govore svojoj djeci što su radili kad su bili mlađi, vezano uz droge, alkohol i seks’, kaže doktorica Bartell. Roditelji imaju različito stajalište o tome što žele da im djeca znaju a što ne žele. Ni baka ni djed ne bi trebali odati više nego to roditelji žele. Odgovor na ovo pitanje najbolje je prepustiti njima.

Što reći?

Odgovor na ovo pitanje smije biti nejasan, ali pokušajte zadržati vedar ton. Recite nešto kao: ‘Tvoja mama je bila prava mustra kad je bila mala, ali najbolje da pitaš nju samu za neke detalje.’

‘Zašto su roditelji zločesti?’

‘Nikad nije u redu reći da su roditelji djeteta zločesti ili zli’, kaže doktorica Bartell. ‘To će samo stvoriti jaz između vas i vaše odrasle djece i negativno se odraziti na vaš odnos. Čak i ako mislite da je unuče u pravu, ne smijete kontrirati roditeljima.

Što reći?

Najbolji odgovor je nešto poput: ‘Znaš što, siguran sam da su tvoji roditelji napravili to što su napravli iz pravih razloga i da te jako vole.’ Ako mislite da su vaša djeca ipak preoštra prema unucima, razgovarajte s njima nasamo. A ako vam bude teško boraviti u kući vaše djece zato što se ne slažete s njima, predložite unucima da poslijepodne ili vikend provedu kod vas.

.

Aktivno starenje

Je li bolje biti pijan nego star?

Bili smo na tribini provokativnog naziva ‘Je li bolje biti pijan nego star’ koja se bavila mitovima, predrasudama i stereotipima o starenju. Vrlo zanimljivo i posjećeno predavanje u Pučkom otvorenom učilištu održala je psihologinja Ljiljana Kaliterna-Lipovčan.

Objavljeno

|

Neobično živo bilo je te srijede poslijepodne u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu. Posjetitelji tribine provokativnog naziva “Je li bolje biti pijan nego star?” zauzimali su svoja mjesta živo čavrljajući. Mahom su to osobe starije dobi, ali ima i nešto mlađih.

“I prošla tribina je bila jako zanimljiva“”, kaže jedna gospođa svojoj prijateljici dok obje skidaju kapute i smještaju se u gledalištu. “I tema je bila zanimljiva, i predavač… Vjerujem da će tako biti i ovaj put.”


“Ali kakva je to teza: ‘Bolje biti pijan nego star’?” pita ova svoju kolegicu.

“Pa to ti je iz one pjesme… Neki sarajevski bend je to bio. Ne sjećaš se?”

“Ne.”

“To je pjesma od Plavog orkestra. Bio je to veliki hit. Evo, ovo!”, ubacuje se u njihov razgovor treća gospođa  i ukazuje na to da je s razglasa upravo počeo svirati veliki hit iz osamdesetih.

dr. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto. S. Novak)

Predavačica na Tribini Sova je psihologinja dr. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan s Instituta Ivo Pilar. Odmah na početku objašnjava čemu takav naziv: “Nije neobično da se uopće postavlja to pitanje jer u današnje vrijeme se na starenje i pijanstvo gleda gotovo na isti način: i stari i pijani ljudi su nesuvisli, neorganizirani, ne baš pristojnog ponašanja… Kao u onom starom vicu gad starija gospođa uđe u tramvaj i vidi pijanog čovjeka pa kaže ‘Fuj, pijanac!’ a on joj odgovori: ‘Gospođo, ja bum se nekad otrijeznil’, ali vi ne bu’te postala mlađa!'”

No je li uopće potrebno postati mlađi i odakle svima nama, kao društvu, tolike predrasude i stereotipna mišljenja o starenju, koja su to mišljenja i kako su ona nastala? Što mislimo kada nekome kažemo da je ostario? Doktorica Kaliterna-Lipovčan kaže da nam tada prvo na pamet padaju neka bolest ili nemoć. No zašto nam prvo na pamet ne bi palo nešto pozitivno poput iskustva?

“Baš zato što se na starenje gleda kao na nešto negativno, smislili smo i puno izraza kojima se izbjegava nekome reći da je star. Pa tako govorimo o ‘zlatnim godinama’, o ‘starijim odraslima’ i slično. Često se može čuti i da netko ‘uspješno stari’ No onda se ja pitam, postoji li osoba koja ‘neuspješno stari’? Taj drugi je, valjda, na Mirogoju”, kaže predavačica na ovoj tribini i dodaje: “Svi koji su ostarili, ostarili su uspješno. Moram priznati da je meni osobno najgori izraz ‘dostojanstveno starenje’ jer kakvo bi to bilo ‘nedostojanstveno starenje’?”

One koji tvrde da su pedesete nove četrdesete ili da su sedamdesete nove pedesete Kaliterna-Lipovčan komentira: “Ma zamisli ti postignuća! Ili kad nekome želiš dati kompliment pa mu kažeš: ‘Izgledate puno mlađe’ ili ‘O, vi još uvijek hodate!’ Jer bi zapravo bilo normalno da ste doma u krevetu. Ili kad vam netko kaže ‘O, pa vi ste još uvijek tako bistri!’. Jer normalno bi, valjda, bilo da se gubite, da ne znate tko ste ni gdje ste. I takve stvari se govore svakodnevno.”

Nisu svi stariji isti

No sve to skupa, zapravo, nije istina. I zato je Kaliterna-Lipovčan predavanje posvetila mitovima, predrasudama i stereotipovima o starenju.
Jedan od najraširenijih mitova je taj da su svi stari ljudi isti, a to ne može biti dalje od istine. Naime, najveće razlike među ljudima su upravo u starijoj dobi. Sve bebe su, recimo, iste ili bar jako slične, ali stariji ljudi – ne!

Još jedan vrlo raširen mit je taj da stariji ljudi nisu produktivni. No iako su već u mirovini, starije osobe itekako rade skrbeći se za svoju obitelj. Uostalom, pogledamo li listu deset najbogatijih osoba na svijetu, primijetit ćemo da je najmlađi među njima Bill Gates koji ima 64 godine. “Kako su oni postali najbogatiji ako nisu produktivni?” pita se Kaliterna-Lipovčan.

Tribina ‘Je li bolje biti pijan nego star?’ (foto: S. Novak)

Dok smo živi možemo učiti. Ako to želimo.

Mit koji je također vrlo raširen je taj da su stari ljudi vrlo rigidni i teško uče nove stvari pa se zato i ne služe novom tehnologijom. Poznata vam je svima ona uzrečica da “ne možeš starog psa naučiti nove trikove”. To uopće nije istine jer sposobnost učenja ostaje ista, iako se možda smanjuje brzina učenja. Prema tome, učiti možemo dok smo živi! Da je tome doista tako svjedoči i podatak iz ove godine koji kaže da se čak 77 posto ljudi starijih od 65 godina služi internetom.

“Kad se razmišlja o starijim osobama, često sa može čuti i zabluda da su stariji ljudi depresivni i onda se za tu depresiju okrivljuje njihova starost. No valja znati da je depresija bolest prisutna u svakoj dobnoj skupini i najraširenija kod osoba između 25 i 40 godina, a tad nitko za tu depresiju ne okrivljuje njihovu mladost”, tvrdi ova predavačica pa dodaje: “Valja naglasiti još nešto – istraživanja su pokazala da su ljudi najsretniji oko 23. i kasnije nakon 65. godine. U srednjoj dobi, oko 40. godine, ljudi su najzaposleniji, imaju najviše problema, posla, kredita, tad žive najnapornije i tad su zapravo najnesretniji. No sreća se povećava nakon odlaska u mirovinu i ljudi, barem u zapadnim, razvijenim zemljama, postaju najsretniji u toj dobi.”

Ipak, odnos prema starenju i starim osobama nije uvijek bio takav. Dovoljno je samo pogledati starije filmove i serije otprije 40-50 godina, pa ćemo primijetiti da su tada glavne uloge mahom imali glumci i glumice u zrelim godinama, dok danas u filmovima uglavnom glume mlađi ljudi. Na taj način i filmska industrija i mediji doprinose stvaranju stereotipa o starijima.

“Kad spominjem medije i reklame koje se ondje mogu vidjeti, sigurno ste primijetili izraz anti-age koji se koristi za razne kreme i preparate koji bi, kao, trebali zaustaviti starenje. To je problematično s više strana jer, kao prvo, starenje se ne može zaustaviti, i, kao drugo, zašto bi uopće to netko želio s obzirom da se radi o prirodnom procesu?” pita psihologinja Kalterna-Lipovčan.

Predavanje ipak završava pozitivnim primjerima: “Reći ću da dva od tri svih 65-godišnjaka žive danas što pokazuje koliko se silno produljio životni vijek. Nadalje, 75 posto kapitala u Americi (ali slično vrijedi i za nas) je u rukama starijih osoba.”

Mislite li još uvijek da je bolje biti pijan nego star?

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP