Prati nas

Zdravlje

Tango pomaže oboljelima od Parkinsona

Tango značajno pomaže u poboljšanju ravnoteže i funkcionalne mobilnosti, a čini se i kako ohrabruje pacijente da nastave sa svojom uobičajenom terapijom. Također su otkriveni i izvjesni pomaci nabolje u kognitivnim funkcijama i smanjenju osjećaja iscrpljenosti.

Objavljeno

|

Gdje naučiti argentinski tango?
foto: BigStock

Plesanje argentinskog tanga može imati blagotvoran učinak na ljude s određenim stupnjem razvoja Parkinsonove bolesti, ustanovila je nova studija neurološkog instituta iz Montreala, The Neuro, McGill University and Reasearch Institute. Istraživanje je pratilo motoričke sposobnosti pacijenata koji su pohađali 12-dnevni tečaj tanga, kao i utjecaj plesa na nemotoričke simptome, prenosi portal Third Age.

U priopćenju iz instituta kaže se da je studija analizirala imaju li društvene i tjelesne aktivnosti povezane s glazbom, poput tanga, terapeutsku vrijednost za pacijente s Parkinsonovom bolešću koji pate od motoričkih disfunkcija poput tremora, ukočenosti i problema s hodom, kao i nemotoričkih problema poput  depresije, iscrpljenosti i kognitivne degeneracije. Četrdeset muškaraca i žena s idiopatskom Parkinsonovom bolešću sudjelovalo je u studiji koja je uključivala plesni tečaj s dvoje profesionalnih plesača.


Doktorica Silvia Rios Romenets, voditeljica ovog istraživanja koja se i inače bavi Parkinsonovom bolešću i plesnom terapijom, kaže: ‘Postoje brojni dokazi da uobičajena tjelesna aktivnost pridonosi smanjenju rizika od Parkinsonove bolesti, čak i određeno usporavanje u razviju tog stanja.’

Istraživanje je pokazalo da tango značajno pomaže u poboljšanju ravnoteže i funkcionalne mobilnosti, a čini se i kako ohrabruje pacijente da nastave sa svojom uobičajenom terapijom. Također su otkriveni i izvjesni pomaci nabolje u kognitivnim funkcijama i smanjenju osjećaja iscrpljenosti. Međutim, nije uočeno značajnije poboljšanje u cjelokupnim motoričkim sposobnostima.

Argentinski tango mogao bi biti posebno koristan u poboljšanju ravnoteže i funkcionalne mobilnosti zato što uključuje ritmičko koračanje naprijed i nazad. To može biti posebno korisno kod problema s hodom i ukočenosti te prevencije padova. Osim toga, tango zahtijeva i radnu memoriju, kontrolu pažnje i multitasking prilikom uključivanja novih plesnih elemenata u one prije naučene kako bi se ostalo u pravom ritmu s glazbom i kretalo u skladu s ostalim plesačima na plesnom podiju.

Mnogi oboljeli od Parkinsonove bolesti drže uobičajenu terapiju odbojnom pa većina oboljelih ne odradi sve dnevne predviđene vježbe. Međutim, postoji veza između plesa i lučenja dopamina u mozgu što je ključno za uspostavu i održavanje poželjnog ponašanja. Kombiniranje glazbe i plesa poput tanga, može ojačati pristupačnost, motivaciju i užitak za tjelesnu aktivnost, isto kao i popraviti raspoloženje i potaknuti kogniciju. Također, društvena interakcija i podrška koja je uključena u tango ima pozitivan učinak na raspoloženje.

Kognicija je opći izraz za bilo koji proces pomoću koga neki organizmi stječu saznanja. Obuhvaća opažanje, prepoznavanje, predstavljanje, prosuđivanje i zaključivanje. U suvremenoj psihologiji, svi mentalni procesi se kvalificiraju u tri osnovne kategorije: kognicija (saznanje), emocija (osjećanje) i konacija (volja).

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP