Prati nas

Mozaik

Da su barem meni poslije faksa rekli ovih 10 stvari

Za mnoge stvari bismo voljeli da smo ih znali kad smo bili mlađi. No to se više ne može promijeniti. Ono što možemo, jest mladim ljudima koji su tek sad diplomiratli dati par savjeta.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kako imati dobru karijeru?
foto: BigStock

Moja Facebook stranica puna je fotografija nasmiješenih ljudi koji su upravo diplomirali na svojim  fakultetima, okruženih svojim ponosnim roditeljima i bezbrižnih po pitanju problema nagomilanog duga kojeg su akumulirali tijekom studiranja. Zajedno s fotografijama dolaze i savjeti koji se šapuću u uši diplomaca. To je scena “plastike” iz filma “Diplomac,” i kada dodate i čestitku koja u sebi ima kuvertu s novcima, dobiti ćete pažnju vašeg diplomca – barem nakratko, piše u Huffington Postu kolumnistica Ann Brenoff.

Ali ako želite podijeliti pokoji savjet iz realnog života s vašim diplomcem,  pokušajte s ovim malim stvarima. Evo stvari koje mi nitko nije rekao na mojoj promociji prije 40 godina a voljela bih da jest:


 

1. Iako imate fakultetsku diplomu, prilično je vjerojatno da još uvijek nemate pojma što želite raditi u životu – i to je u redu

Vjerojatno ćete često mijenjati poslove; Znam da je moja generacija to radila. Statistika zavoda za zapošljavanje kaže da su ljudi rođeni u ranim 60-im godinama 20. stoljeća radili prosječno 12 poslova između 18. i 48. godine života. I vi možete očekivati nekoliko promjena u karijeri tijekom života. Ne brinite previše zbog toga.

Ja imam fakultetsku diplomu iz engleskog i pedagogije kao glavnim predmetima i to iz vremena kad su nastavnici u gradovima bili rijetki. “Razgovor” za poziciju učitelja u Newarku, New Jersey, bio je više “prijava” nego stvarno probiranje ili proces selekcije. Šalila sam se kako se razgovor sastojao od stavljanja ogledala ispod mojega nosa kako bi se provjerilo da li dišem.

Izdržala sam šest tjedana na tom poslu prijen nego što sam dala otkaz. Onda sam otišla u ured lokalnih novina i tražila novinarski posao. Kad sam rekla da nikad nisam imala nikakvo novinarsko obrazovanje, osorni urednik novina je žvačući svoju cigaru rekao “Dobro, onda nema puno toga što moraš zaboraviti.” Prihvatila sam početnu plaću 40 posto nižu od učiteljske i nikad nisam zažalila.

 

2. Nakon što dobijete prvu pravu plaću, odmah razgovarajte s financijskim savjetnikom

Financijski planeri nisu samo za bogate ili starije ljude. Uspješno upravljanje vašim financijskim životom nije nešto što trebate ostaviti za kasnije godine. Također, ne treba prihvaćati savjete od amatera. Dosta vještine je potrebno pri donošenju ovih odluka. Korištenje usluga neovisnog financijskog planera je možda najbolja investicija koju ćete poduzeti. Platite za savjet. Nemojte samo kupovati proizvode.

Počnite spremati novce sa strane. Osigurajte sebi mirnu mirovinu. Počnite to raditi sada, ne onda kada ćete imati 50 godina.

 

3. Bitno je gdje živite

Vjerojatno ni jedan posao nije vrijedan toga da zbog njega odete živjeti negdje gdje ne želite. Osjećati ćete se bijedno.

Ja nisam gradska osoba. Treba mi tišina prirode, stoga sam zadnjih 25 godina živjela u udaljenoj planinskoj zajednici izvan šireg prostora Los Angelesa. Moje putovanje na posao je naporno i mnogi ljudi misle da sam luda. Što se mene tiče, živim u jedinom dijelu Los Angelesa u kojem se može živjeti.

Jednom sam živjela i radila u New Yorku. Njegova buka i prenapučenost su me ubijali u pojam. Šetala sam po gradu i nisam se osjećala osvježena njegovom energijom već paralizirana njegovim intenzitetom.

Shvatite gdje želite živjeti i potražite posao tamo.

 

4. Uzmite slobodnu godinu, ali ne odmah nakon fakulteta

Samo mislite da ste umorni. Fakultet je stresan, svakako. Ali niste još ništa vidjeli. Uzmite slobodnu godinu kad je stvarno trebate: nakon nekoliko godina robijanja u kompaniji i više dana bez da ste vidjeli sunce jer niste napuštali svoj uredski stol. Fakultet će djelovati kao med i mlijeko nakon što provedete nešto vremena u realnom svijetu gdje ljudi rade po 10 ili 12 sati dnevno i vezani su za svoje urede 24 sata dnevno i 7 dana tjedno zahvaljujući komunikacijskoj tehnologiji. To je trenutak u kojem vam treba pauza, ne odmah nakon fakulteta.

 

5. Dopuštena je kreativnost prilikom pregovaranja o plaći

Nitko vas nije naučio da kompenzacija za obavljeni posao može doći u mnogim drugim oblicima osim plaće. Da li bi vam odgovaralo kad bi dobili dodatni godišnji odmor, ili možda udio u tvrtki ili bonuse za učinak? Ne umanjujte novčanu vrijednost mogućnosti rada na daljinu: nećete trošiti novac na putovanje, niti gubiti sate probijajući se kroz prometnu gužvu, a neće vam ni trebati toliko odjeće za posao.

Velika plaća je fantastična stvar, ali opet čemu velika plaća ako nemate vremena ili energije da uživate u stvarima koje s njom možete kupiti? Kada pregovarate o svojoj plaći, pregovarate o svom životu. I da, prilikom pregovora se ne morate držati uobičajenih pretpostavki.

 

6. Vjerojatno su vam rekli da “radite ono što volite.” Znajte samo da se vaša ljubav može promijeniti ili vam okrenuti leđa

Većina današnjih poslova na tržištu rada nije ni postojalo kada sam diplomirala. To bi se moglo dogoditi i vama. Šokantno i nezamislivo, zar ne? Budite otvoreni prema tome da se svijet naočigled mijenja – i mijenjajte se zajedno s njim.

Redovito pričam s prijateljima iz svijeta tiskanog novinarstva koji su kolektivno suzdržavali dah zadnjih godina, dok su čekali da vide da li će se njihovo ime pojaviti u sljedećem valu korporativnog otpuštanja.

Vremena su se promijenila. A oni koji se nisu mijenjali s njima, ili oni koji se nisu mogli ili htjeli mijenjati, su izbačeni na ulicu. Nemojte pretpostavljati da će baš svaka industrija koju biste mogli izabrati za obavljanje posla i karijeru doživjeti revoluciju za vrijeme vašeg života. A ponekad je ono što stvarno volite puno više od posla kojeg ste odabrali vaša obitelj i mogućnost da im osigurate krov nad glavom.

 

7. Pomognite ljudima koje sretnete na putu

Ako činite dobre stvari za druge osjećati ćete se dobro. Pokušajte to. Spašavajte svijet, a ako to ne možete učiniti, barem nemojte napraviti još veći nered. Radite na poboljšanju života, činite ljude sretnima, dajite se dok ne zaboli i onda se dajte još malo. Dobra volja je zarazna. Ne morate upasti u zamku borbe za prestiž. Promjena uvijek počinje s jednom osobom.

 

8. Dok se uspinjete na ljestvici karijere, netko će vam uvijek pružiti ruku i pomoći. Ne zaboravite pomoći nekom drugom kad sami dođete u tu poziciju

Podučavajte besplatno. Ponudite pomoć, ne ometajte. Navijajte, pokrivajte im leđa. Ako želite voditi, trebate biti poštovani i voljeni.

 

9. Neće biti dobar osjećaj kad zabijete zadnji čavao u nečiji profesionalni lijes

Davanje otkaza je bolno svima uključenima u proces. Gubitak posla je ponižavajući događaj koji predstavlja snažan udarac i bolan je financijski i emotivno. Nije ugodno ni osobi koja mora dati otkaz nekome. Neke od njih progoni osjećaj krivice. Ostali će čekati svoj red za otpuštanje na drugoj strani stola onda kad karma zazove.

 

10. Bar jednom u životu, trebate se sami sebi maknuti s puta

Nitko ne bi trebao biti svoj nagori neprijatelj. Kada sabotirate sebe, radite to zbog toga jer ne želite biti tamo gdje jeste. Otiđite pod svojim uvjetima i shvatite što je pošlo po zlu.

.

Mozaik

Zašto smo zbog epidemije postali tako okrutni jedni prema drugima?

Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Pred Domom zdravlja Zagreb-zapad velika je gužva. Zboge epidemije koronavirusa onemogućen je normalan ulazak u zgradu, pa svi koji trebaju liječnika čekaju pred ulazom. Jedna medicinska sestra stoji na vratima s toplomjerom, mjeri pacijentima temperaturu i, ako je ona niža od 37,2, propušta unutra jednog po jednog.

“Što vi trebate?”, pita sestra jednog muškarca. “Laboratorij. Nosim uzorak za urinokulturu”, kaže sredovječni gospodin koji je pritom masku koju je inače normalno nosio na licu, malo spustio i otkrio usta kako bi ga sestra mogla bolje čuti.


“Gospodine, ne spuštajte masku”, kaže mu sestra. “Evo kad ih još dvoje izađe, možete vi ući. Uzorke predajete do kraja hodnika pa lijevo.” U međuvremenu je njegov postupak izazvao brojne komentare okupljenih ispred Doma zdravlja.

“Kakvog to ima smisla: nosiš masku dok šutiš, a kad progovoriš onda ju skineš?”, kaže jedna gospođa već iznervirana tolikim čekanjem.

“Gospođo, vas nitko ništa nije pitao”, odgovara joj čovjek, ponovno navlačeći masku preko nosa.

“Uostalom, vi stojite preblizu. Kad se netko pomakne za metar, evo odmah vas i dišete mu za vrat. Niste čuli za socijalno distanciranje?”

“Hm, skida masku i još je bezobrazan!” odgovara mu žena.

“Gospođo, odmaknite se! Što ste se tu nagurali?”, kaže joj muškarac, no tada, srećom, dvoje ljudi izlazi iz Doma zdravlja pa muškarac s opuštenim odnosom prema nošenju maske ulazi u zgradu.

“Svašta! Pa što smo mi koji ne skidamo masku budale?” čuje se komentar nekoga s kraja reda.

Scena kakva se prošlog četvrtka odvila pred Domom zdravlja Zagreb-zapad, u posljednje vrijeme nije nikakva rijetkost. Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Epidemija koronavirusa donijela je sa sobom još jednu epidemiju – epidemiju svađa i posramljivanja zbog tog istog koronavirusa kojoj su strani mediji već nadijenuli i posebno ime: corona-shaming.

Što to u ovoj cijeloj epidemiji nagoni ljude da budu tako okrutni jedni prema drugima, objasnila nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

“Vrijeme u kojem živimo, s naglaskom na pandemiju, je novo, drugačije, zahtjevno i neizvjesno. To je vrijeme u kojem su bojazan i strah za obitelj, zdravlje, budućnost svakodnevni pratitelji. Mogućnost djelovanja na izvor straha, na širenje pandemije, je mala – zapravo izgleda da jedino što možemo raditi je nositi zaštitne maske, rukavice, dezinficirati, držati razmak i slijediti ostale preporuke, koje se mogu činiti kao krhko oružje protiv nevidljivog, sveprisutnog neprijatelja. Odbacivanje ovih preporuka kao pretjeranih, kao političkih ili medicinskih zavjera, je za ljude koji ih se s pravom pridržavaju gotovo pa direktna prijetnja njihovom i zdravlju njihovih bližnjih. Na jednak se način doživljava kršenje epidemioloških savjeta zbog opuštenih druženja i okupljanja. Na prijetnju ili strah ljudi reagiraju na univerzalan način – tzv. ‘bježi ili bori se’ reakcijom, kaže profesorica Vranić.

To “dovođenje drugih u red” zapravo je dio “bori se” reakcije, tumači dalje profesorica Vranić.

“U slučaju korone bijeg se sastoji od još većeg povlačenja u svoje domove, ne izlaženja, izbjegavanja svakih kontakta, dok se ‘bori se’ reakcija dijelom očituje kroz dobacivanje, optuživanje, pa i vrijeđanju onih koji se ne ponašaju po pravilima. Ovakvom iskazivanju neodobravanja i ljutnje svakako pomaže i (ne)kultura shaminga u kojoj živimo. Ljude se javno vrijeđa zbog njihovih izbora i izgleda (od odjevnih do seksualnih), njihovih stavova i obiteljskih nasljeđa (uglavnom različitih od stavova i nasljeđa onih koji vrijeđaju), govora, držanja. Svakodnevno možemo svjedočiti takvom javnom psihološkom zlostavljanju, vrijeđanju i ismijavanju pojedinaca ili nekih grupa ljudi, posebice putem komentara na web-portalima, koji su vrlo često ‘hejterski’ i prozivajući. Ili, primjerice, trančiranje kandidata u raznim reality-showima je također jedan stravičan primjer ove nekulture.”

Jesu li se svađe i prepirke ovakvog tipa doista intenzivirale ili sada samo više primijećujemo stvar preko kojih bi ranije samo prešli?

“Sad s  jedne strane imamo strah, neizvjesnost i brigu za sebe i bližnje, potrebu da zaštitimo ono nama osobno važno i bitno, a s druge strane imamo neoprezne, lakomislene, možda komotne i svakako na ovaj način manje zabrinute ljude, koji se ne drže pravila i samim time su ugrožavajući za to nama bitno. Prva reakcija na to će biti ljutnja, a u (ne)kulturi u kojoj je postalo ‘ne vrijedno spomena’ vrijeđa li se nekog, upravo ćemo ju tako i izraziti. Posebno radi li se o ljudima koje osobno ne poznajemo ili smo upoznati tek s nekim dijelom njihovog, možda javnog, djelovanja. Ukoliko niste zainteresirani za neke teme, bio to nogomet ili ženska prava, čak niti u svojstvu čitatelja, do sada ste izbjegli izuzetne shaminga upućenih nogometašima ili feministkinjama. Pandemija je situacija koja je zadesila SVE ljude, ne samo neke grupe, a razmjeri i količina shaminga proporcionalna je broju uključenih”, zaključuje profesorica Vranić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP