Prati nas

Zdravlje

Je li moguće pomoći prijatelju alkoholičaru?

Ovisnost o alkoholu jedna je od najčešćih ovisnosti. Što učiniti ako se s ovisnošću bori netko nama blizak? Kako se postaviti i hoće li naše riječi koristiti ili napraviti još veću štetu?

Objavljeno

|

Može li se alkoholizam izliječiti?
foto: BigStock

Kako pomoći nekome tko se bori s ovisnošću? Ti ljudi itekako znaju da ih njihova ovisnost ubija, pa opet ne prestaju s time. Možemo li mi nešto napraviti? No, što napraviti? Hoće li naša intervencija popraviti ili samo pogoršati čitavu stvar? O vlastitom iskustvu za portal BetterAfter50 piše Paul Kandarian.

Svi donosimo odluke svaki dan. Neke dobre. Neke loše. Neke lagane. Neke teške. A neke stvarno tužne. Prije nekoliko mjeseci zvao me stari prijatelj s kojim se nisam čuo godinama. Radili smo zajedno kao stjuardi za vrijeme sedamdesetih. To je bilo vrijeme mladenačke ludosti ispunjeno alkoholom i drogama a mi smo bili nesvjesni štete koju bi nam takav životni stil mogao donijeti i prepuštali se bezbrižnim vjetrovima i atmosferi ispunjenoj oblacima dima od trave.



Kad god smo se družili, prepričavali smo mnoge priče iz starih dana i ispunjavali praznine u sjećanju tako što smo uljepšavali stvarnost, kao što već biva sa sjećanjima na prošle dane. Ja sam davno prerastao te dane, ne toliko svojim izborom koliko promjenom životnih okolnosti. Oženio sam se, dobio djecu. Gotovo instinktivno sam zaboravio na takav djetinji način života.

S druge strane, moj prijatelj nije. Dugi niz godina imao je probleme s alkoholom, gubio je poslove, razveo se od žene, izdržavao je teška vremena sa svojom djecom. Izgubio je prijatelje, uključujući mene. Kad bih vidio njegov broj, nisam se javljao na telefon. Obično nije ostavljao poruke, ali kad bi to učinio, izvlačio bi mamurna sjećanja iz naše prošlosti, bez obzira na doba dana, pun tužnog smijeha.

Ovaj put je zvao i javio sam se. Bio je pijan i zvučao kao da ima sto godina. A ima 64. Svega je tri godine stariji od mene. Imao je moždani udar, rekao mi je, i sada hoda uz pomoć hodalice, a ponekad i u kolicima. Vezan je uz kuću i nije sposoban voziti. Njegov sin je s njim i brine za njega. Živi od socijalne pomoći. Sve je to, priznao je, od pića. Od pića koje nema namjeru ostaviti, unatoč tome što se svakim novim gutljajem polako ali sigurno ubija.

Što sam mogao reći a da on nije čuo prije? Nikad nismo bili blagi jedan prema drugom i nemilosrdno smo se provocirali radi zabave, kako to već muškarci znaju raditi. Stoga nisam bio blag prema njemu ni ovaj put.

“To će te ubiti, idiote”, rekao sam mu.

“Znam”, uzdahnuo je.

‘Pametniji si od te bolesti’, pokušao sam. Pokušao sam isprovocirati osjećaj krivice spominjući njegovu djecu i unuke koji bi ga htjeli imati uz sebe trijeznog i dugovječnog. Nisam mu rekao ništa što svaki alkoholičar nije čuo milijun puta. Postoje opcije za liječenje. Postoji izlaz iz toga ako to želi. Ali on to ne želi.

“To je moj izbor”, rekao je.

Kad bi svatko od nas mogao utjecati na to da njegovi bližnji donesu razumne odluke, sve bi bilo lako. Ali donošenje odluka za sebe je često najteža stvar, čak i kad uključuje napuštanje ubojitog stila života. Postoji izreka koju sam davno čuo koja kaže da je učiniti pravu stvar lagano. Problem je u tome što je teško razlučiti koja je to prava stvar.

On zna da bi ostavljanje alkohola bila prava stvar za njega. I odbija to učiniti. A ja ne mogu dokučiti zašto više voli gledati dno čaše u kojoj se utapa, tražeći nadu za koju zna da je nema. Meni je lako govoriti da ne bih napravio njegove greške jer nisam u njegovoj situaciji. Ne nalazim se u njegovoj koži, tom tužnom prostoru u kojem on tako živi desetljećima. To je njegov dom kojeg je sam odabrao iznad svega i svih ostalih.

I umrijet će tako. Ne sumnjam u to. Niti on. Nikakvo nagovaranje, blago ili strogo, neće promijeniti njegovo mišljenje. To ovisi o njemu, kao i kod svih ostalih ovisnika. I srce mi se slama dok ga gledam kako se ubija. Kad bi umirao od raka, ovi pozivi bi bili lakši i javljao bi mu se svaki put. Pričali bi, smijali bi se, plakali bi, prisjećali bi se.

A kada zove i ipak se odlučim javiti, mogu samo slušati i davati savjete koje on neće prihvatiti i biti ljut i tužan i podržati ga i biti grub i zbunjen i bespomoćan i mrziti to što je učinio sebi jer se volim sjećati našeg prijateljstva prije nego što je uništio svoje zdravlje.

Sumnjam da ću mu se više javljati na telefon. U životu svi donosimo odluke i biramo. Negovi izbori doveli su ga do toga da je protratio svoj život. A moji izbori spašavaju moje duševno zdravlje.

.

Zdravlje

Kućanski poslovi pomažu mozgu da ostane zdrav

Čak i lagana tjelesna aktivnost poput šetnje ili obavljanja kućanskih poslova, vrlo blagovorno utječe na mozak. Najnovija studija pokazaola je da se umjerenim ali redovitim vježbanjem može sanirati, pa čak i nadoknaditi šteta na mozgu nastale starenjem.

Objavljeno

|

Kako natjerati muškarca da opere suđe?

Čak i lagane aktivnosti poput kućanskih poslova mogu mozak održati mladim, kažu znanstvenici te dodaju kako postoji sve više dokaza da kad je tjelovježba u pitanju, svaka pa i najmanja sitnica pomaže, piše Guardian.

Ova saznanja poklapaju se s postojećim britanskim i američkim smjernicama koje kažu da čak i vrlo kratka tjelovježba od minutu ili dvije, svakako pomaže te tako demantira ranija mišljenja da u vježbanju ipak treba priječi neki vremenski prag kako bi se ostvarili značajniji rezultati.



“Naša studija ne isključuje ni laganu ni žustru vježbu kao važne za zdravlje. Mi samo dodajemo već postojećim saznanjima da je svaki oblik tjelovježbe koristan”, kaže doktorica Nicole Spartarno, autorica studije te dodaje da lagana tjelovježba može predstavljati laganu šetnju ili kućanske poslove.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Jama Network Open. Znanstvenici su pojasnili kao su za potrebe studije pratili rezultate 2.354 sredovječne odrasle osobe kroz duži vremenski period što je uključivalo i njihovu moždanu aktivnost.

Znanstvenici su između ostalog mjerili i volumen mozga svakog ispitanika s obzirom da se zna kako se uslijed starenja svake godine gubi oko 0,2 posto. Gubitak volumena mozga povezan je s demencijom i ostalim poremećajima.

Nakon što su uzeti u obzir faktori poput pušenja, spola i dobi, znanstvenici su otkrili da je lagana fizička aktivnost povezana s povećanjem volumena mozga od 22 posto, dakle to je povećanje nešto malo veće od godišnjeg gubitka volumena mozga. Štoviše, oni koji su svaki dan hodali 10.000 koraka imali su povećanje volumena mozga od 0,35 posto što bi značilo da su sanirali i nadoknadili štetu koju mozgu donosi 1,75 godina starenja.No pozitivni rezultati uočeni su i kod ljudi koji su vježbali značajno manje od toga.

Zaključak je taj da učestala i intenzivna vježba pomaže očuvanju volumena mozga, no to je možda tako zato što su ljudi koji su se bavili intenzivnim aktivnostima, također prakticirali i mnogo laganijih aktivnosti.

Unatoč tome što rezultati sugeriraju da je lagana tjelesna aktivnost vrlo korisna, doktorica Spartarno kaže da ljudi ne bi trebali odustajati od težih aktivnosti od kojih će se oznojiti. “Viša razina tjelesne spreme vodi boljoj kvaliteti života u kasnijim godinama te se povezuje s manjim rizikom od demencije”, kaže doktorica.

No važno je naglasiti sljedeće: čak i ljudi koji vode uglavnom sjedilački način života, možda svojem mozgu ne odmažu baš toliko puno ako se bave nekim intelektualno intenzivnim poslom dok sjede.

Emmanuel Stamatakis, profesor sa Sveučilišta Sydney pozdravio je rezultate studije no upitni su mu neki elementi rezultata. “Otkriće da je lagana tjelesna aktivnost koja je dio svakodnevnog života, povezana s volumenom mozga, vrlo je ohrabrujuća. No ipak, nije predočen vjerodostojan razlog zašto bi intenzivnija vježba imala manji učinak na mozak. Naime, poznato je da čak i jedna minuta intenzivnog kardiovaskularnog treninga ima daleko veći učinak od deset minuta lagane vježbe.”

Doktor James Pickett, voditelj centra za Alzheimerovu bolest, istaknuo je da znanstvenici u studiji nisu uzeli u obzir utjecaj različitih aktivnosti na rizik od demencije, iako se zna da, općenito, vježba pomaže kod takvih stanja.

“Ne brinite ako niste pasionirani trkač. Pronađite za sebe neku aktivnost koja vam odgovara i bavite se njone redovito. Naime, zna se da je ono što je dobro za srce, dobro i za mozak”, kaže doktor Pickett.

Nastavi čitati