Prati nas

Mozaik

Jesmo li malodušni zbog medija ili zato što smo kukavice?

Hrvatski građani imaju vrlo velika očekivanja, nezadovoljni su i ništa im ne valja. Nemaju hrabrosti govoriti kako im je lijepo i dobro u životu, jer to lijepo i dobro mogu sutra nestati kroz bolest ili bankrot.

Objavljeno

|

Vole li ljudi čitati crnu kroniku?
foto: Mojevrijeme.hr/BigStock

Ako je suditi prema novinskim naslovnicama, u Hrvatskoj se malo toga lijepog događa. Kada se i objave priče o pozitivnim događajima, one često prolaze ‘ispod radara’ čitatelja koji su okruženi crnilom, piše Deutsche Welle.

Sve glasnije se optužuju mediji da su upravo oni to koji kreiraju depresivnu svakodnevicu, ističući negativne vijesti i žutilo, dok su dobre vijesti i svijetli životni primjeri zanemareni. Na prvi pogled bi se moglo reći da je tako. Hrvatski mediji vrve nepotrebnim detaljima kada se radi o ubojstvima, obiteljskim svađama ili teškim ozljedama. Slučajevi prostitucije nerijetko su prikazani kao erotski trileri, a crne gospodarske i političke prognoze postale su „poligon bez granica“ domaćih novinara, političara i analitičara. Valja primijetiti da se upravo pod takvim sadržajima vode najžešće debate kroz čitateljske komentare.


Jesu li mediji deprimirali hrvatsko društvo za koje se smatra da je previše podijeljeno i ispolitizirano? Nisu, ako je pitati glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića. On smatra da je depresija postala univerzalan izgovor za sve ono što se ne želi učiniti ili za ono što drugi čine loše, a s tim se nemamo snage nositi.

“Najlakše se je povući u sebe i reći da je društvo depresivno i da nema prostora za napredak. Naravno, neću biti neodgovoran pa tvrditi da ne postoji dugotrajna kriza, politička i gospodarska korupcija koje su stvorile osjećaj da se ništa ne može promijeniti. Ali pogledajte neke druge strane: evo i sad nas dvojica sjedimo u kafiću, radni je dan, oko nas su svi stolovi puni pa dolazim do zaključka da se hrvatski građani previše žale“, objašnjava Klarić za Deutsche Welle.

Komentari čitatelja – zrcalo potpunog crnila

Da se za društvo ne može doslovno reći da je depresivno, jer je depresija bolest, a bolest pogađa pojedinca, doznajemo od ugledne zagrebačke psihijatrice Suzane Kulović. „Ali pojedinci sve više jesu depresivni, jer postotak depresivnih građana raste kontinuirano od 1910. godine pa možemo reći da naša civilizacija ima itekako veze s tom bolešću“, kaže nam ova liječnica. Mediji, smatra, imaju veliku odgovornost u tome, jer iako ne mogu izravno učiniti čovjeka bolesnim, mogu mu promijeniti stav, osjećaje i ponašanje.

Klarić pak navodi da su mediji, u usporedbi s onim što se potencira i dijeli na društvenim mrežama, vrlo optimistični. „Mediji su ogledalo nas kao pojedinaca i društva. Oni ne mogu stvarati ni ružnu, ni lijepu sliku, već objektivnu. Naravno, možemo razgovarati što je to objektivnost. Za mene je to kada ponudimo sve strane jedne priče i jedino tada možemo reći da smo bili profesionalni i ponudili javnosti sliku društva kakvo ono zapravo jest.“

Prema istraživanjima koje je na takozvanim fokusnim grupama proveo Večernji list, čini se da čitatelji vole čitati takozvane “dobre” vijesti. Ali za razliku od onoga što tvrde u anketi, u novinama ili na televiziji ih ipak više zanima nešto drugo: „Budimo pošteni, naslovnice s negativnim vijestima su uvijek bolje prodavale novine od onih s dobrim vijestima. Osobno se, kao i moji urednici, ne vodim s tim što je pozitivno ili negativno, već s onim što se uistinu zbilo. Ne možete zaobići negativne vijesti ako se one događaju u društvu. Ne možete zaobići korupciju, pljačke, ubojstva. Isto tako, prikazujemo i pozitivne događaje poput studentskih uspjeha na natjecanjima“, kaže urednik najprodavanijih dnevnih novina u Hrvatskoj.

“Braniti Hrvatsku od Hrvata”

Prisjetio se i priče o devet povratnika koji su se odlučili vratiti u Hrvatsku i u kojoj je povratnik iz New Yorka rekao da dolazi u situaciju svakodnevno braniti Hrvatsku od Hrvata. „Postoje dobre vijesti i one se čitaju. Ali zanimljivi su komentari ispod tih vijesti gdje odmah ulazimo u klišeje lijevih i desnih“, objašnjava Klarić.

Čini se da ni te dobre vijesti ne čine ljude sretnima, jer ih čitatelji u svojim komentarima odmah svedu pod nazivnik veličanja aktualne vlade. Ali ti isti čitatelji, kada se piše na primjer o onima koji odlaze iz Hrvatske, optužuju medije da žele “raseliti državu”.

Psihijatrica Kulović kaže da postoji globalni trend crnila u kojem se ljude šokira groznim vijestima od kojih im bude i fizički zlo. To, smatra, ima veze s kvalitetom medija, ali i evolucijskim dizajnom čovjeka. „Ljudi intenzivnije doživljavaju opasnosti nego zadovoljstva, kako bi se efikasnije branili i preživjeli. To je taj moment selektivne percepcije kojem mediji debelo podilaze sve više i više. Naravno, crnih i negativnih vijesti ima puno u stvarnosti, ali selektivno se plasiraju većinom crne vijesti jer se čitanost, klikovi i gledanost na kraju uvijek pretvaraju u novac. To je začarani krug kojem se promjer povećava.“

Zlo u svakom od nas

Kao primjer navodi i brojne televizijske serije poput Dextera koje naziva pornografskom agresijom. Kaže, kada bi pisala o tome, to bi se doživjelo kao napad na slobodu govora i umjetnosti. „Svi imamo sadista u sebi koji uživa konzumirajući takve stvari. To bi bio Mr. Hyde koji se probudi takvim sadržajima i beskrajno uživa. U nama ima raznih slojeva svačega“, tvrdi liječnica.

Spomenuti „slojevi“ vide se u agresivnim i zlim komentarima koje čitatelji često ostavljaju pod tekstovima na portalima pri čemu nerijetko pod pravim imenom i prezimenom napadaju novinare. To, kaže urednik Klarić, vrlo malo utječe na kreiranje njegovih novina. „Ako ih čitate, zaključit ćete da postoji nekih 500 ljudi u Hrvatskoj koji imaju po 20 profila s kojima komentiraju na svim postojećim portalima i mrežama. Nažalost, u 90% slučajeva svaka rasprava završava na ustašama i partizanima. Mi imamo drugačiji pristup pa imamo zastupnicu čitatelja Ružicu Cigler koja godinama svaki dan prima pozive čitatelja koji iznose kritike i pohvale. Istovremeno piše blog u kojem objašnjava čitateljima kako nastaju novine i što je novinarski posao. Na osnovu toga, svakoga dana svi novinari u urednici Večernjeg lista dobiju mail kojega zovemo ‘Možemo bolje’ u kojima su prigovori čitatelja i zastupnica nas i upozorava gdje smo prekršili pravila struke. To je dobar način da se preispitamo i osjetimo što naši čitatelji misle.“

Dosadašnji pokušaji kreiranja „ružičastih“ informativnih emisija nisu urodili vidljivim plodom pa ne čudi da Hrvatska nema medij koji bi plasirao samo dobre vijesti. Uostalom, takav medij, smatra Klarić, ne bi bio objektivan: „Naš posao je da pokušamo prikazati stvarnost. Naravno, ako je u jednom danu bilo previše loših događaja, nećemo cijele novine pretvoriti u crnu kroniku jer se sigurno tog dana dogodilo i nešto dobro i to treba pokazati. Ali, u principu, naslovnice i dnevne novine izgledaju onako kako izgleda taj dan“, zaključuje Klarić.

Lakše je biti pesimist

I naša sugovornica psihijatrica Kulović odbacuje popularnu think pink filozofiju. „Ne možemo živjeti u potpunom poricanju svijeta oko sebe. Iako, jednim smo dijelom skloni tome pa cijeli život živimo u poricanju smrti. Ali tu bi ipak trebalo stati“, kaže uz smijeh. „Ta filozofija, ako se doslovno shvati može čovjeka odvesti na krivu stranu. Nemoguće je živjeti u svijetu u kojem mislite da je stalno dan i da je sve dobro.“

No ipak, smatra, nije baš ni sve tako crno. „Neki su Hrvati depresivni, neki nisu. Odite među mlade lavove iz poslovnog svijeta pa ćete vidjeti da su mnogi od njih napeti. Ali nedavno sam bila na jednoj slavonskoj svadbi, to jedna sasvim druga atmosfera. Oni sebe ne shvaćaju silno ozbiljno, kako to već čine ljudi u velikim gradovima.“

Za kraj Kulović nudi još jedno zanimljivo objašnjenje zašto ljudi vole crne vijesti i zašto prizivaju crnu budućnost. „Oni fantaziraju da govoreći o lošim stvarima koje će se dogoditi, kontroliraju te događaje. To je svojstveno civiliziranom čovjeku koji se mora kontrolirati. Kontrola lošega kroz govorenje o lošem ili prizivanje lošeg je uzrok prevladavajućeg pesimizma u kukavičkom svijetu. Ako su ljudi civiliziraniji, a Hrvati to jesu, i žele biti jako fini, skloniji su kontroli“.

Uz to, smatra, hrvatski građani imaju i vrlo velika očekivanja, nezadovoljni su i ništa im ne valja. „Nemaju hrabrosti govoriti kako im je lijepo i dobro u životu, jer to lijepo i dobro mogu sutra nestati kroz bolest ili bankrot. Trebali bi naučiti biti optimistični, jer je zapravo to prava hrabrost“, zaključuje psihijatrica.

/autor: Siniša Bogdanić, Deutsche Welle/

.

Mozaik

Deset najčešćih strahova koji nas sputavaju i sprječavaju da budemo sretni

Sa strahovima se možete suočiti, korak po korak. Suočavanje sa strahovima jača vašu mentalnu kondiciju. A što je bolja vaša mentalna kondicija, postaje sve lakše suočavati se sa strahovima.

Objavljeno

|

Priznavanje vlastitih strahova i suočavanje s njima ključ je ostvarenja osobnih ciljeva, piše psihoterapeutkinja Amy Morin za portal Psychology Today.

Bilo da se vaši strahovi tiču ljubavne veze, karijere, smrti ili nelagode i boli, ako se ne odvažite napustiti zonu ugode vaš će život biti beznačajan. Kao terapeutkinja se često susrećem s ljudima koji ulažu jako puno truda u izbjegavanje osjećaja tjeskobe, a kao rezultat toga razviju simptome depresije. Trud koji ulažu u izbjegavanje nelagode dvosjekli je mač. Takvi žive dosadne i sigurne živote lišene rizika i uzbuđenja koji su ljudima prijeko potrebni kako bi se osjećali živima.


Slijedi deset najčešćih strahova koji sputavaju ljude u životu:

1. Promjena

Živimo u svijetu koji se stalno mijenja, a promjena se odvija tempom bržim nego ikada prije. Usprkos ovoj činjenici, mnogi ljudi se boje promjene te joj se aktivno odupiru. Podliježući ovom strahu, u životu možete propustiti mnoge prilike. Kad izbjegavate promjenu, riskirate stagnaciju i postajete rob navike.

2. Samoća

Zbog straha od samoće ljudi se ponekad opiru samačkom životu pa zbog toga znaju ostati u toksičnim vezama. Strah od samoće može rezultirati i opsesivnim korištenjem društvenih mreža koje može dovesti do izbjegavanja osobnih kontakata s drugim ljudima. Iako nije prirodno težiti osamljenosti, jako je važno okružiti se zdravim ljudima i zdravim društvenim interakcijama.

3. Neuspjeh

Strah od neuspjeha jedan je od najčešćih strahova. Neuspjeh izaziva nelagodu i može dovesti do osjećaja neadekvatnosti. Također, strah od neuspjeha će vas spriječiti da raditi bilo što, osim ako uspjeh nije zajamčen. U konačnici, propustiti ćete sve životne lekcije i prilike koje bi vam mogle pomoći da postanete uspješni.

4. Odbijanje

Mnogi ljudi izbjegavaju upoznavanje novih ljudi ili ulazak u novu vezu zbog straha od odbijanja. Čak i pojedinci koji su već u braku ponekad izbjegavaju tražiti nešto od svojih supružnika kako ih druga strana ne bi odbila. Bilo da ste se preplašili pozvati atraktivnu osobu na spoj ili tražiti povišicu od šefa, zbog straha od odbijanja ćete zaglaviti na jednom mjestu. Pa iako je odbijanje bolno, nije ni približno značajno kao propuštanje prilike u životu.

5. Nesigurnost

Ljudi često izbjegavaju isprobavanje nečeg novog i različitog zbog straha od nepoznatog. U krajnjoj liniji, nema garancije da će neka novina učiniti život boljim. Ali stalno zadržavanje na starom siguran je način da život ostane dosadan i stagnantan. Bilo da se bojite prihvatiti novi posao ili se preseliti u novi grad, nemojte dopustiti da vas strah od nesigurnosti sputa u tome.

6. Propast

Nažalost neizbježna je činjenica da će neke akcije koje poduzmemo propasti. Ponekad taj strah od propasti sputava ljude u uživanju u životu. Nemoguće je spriječiti loše ishode nekih naših akcija. Ali strah od takvih događaja ne bi vas smio sputavati u tome da živite bogat i ispunjen život koji je isto tako pun dobrih stvari.

7. Povreda

Vjerojatno su vas roditelji ili odrasla osoba od povjerenja naučili da pogledate u oba smjera prije nego što prijeđete cestu kako ne biste završili pod kotačima. Naravno da je to razumno, međutim strah od povrede, fizičke ili emocionalne, nas često sputava u životu. Strah od nelagodnih osjećaja i emocija mogao bi vas sputavati u stvaranju dubokih i smislenih veza u životu. Ili bi vas mogao sputavati u obavljanju posla. Nažalost bez emocionalnog rizika, nema ni nagrade.

8. Osuda okoline

Normalno je da se želite svidjeti svojoj okolini. Ali strah od osude okoline bi vas mogao spriječiti da ostvarite svoj istinski potencijal. Istina je sljedeća: neki ljudi će vas žestoko osuđivati bez obzira na sve. Ali vjera u to da ste dovoljno mentalno čvrsti da možete živjeti u skladu sa svojim vrijednostima ključna je ako želite živjeti najbolji mogući život.

9. Neadekvatnost

Još jedan strah kojeg mnogi proživljavaju je osjećaj da nisu dovoljno dobri. Ako vas muči osjećaj neadekvatnosti, teško ćete postati uspješni. Možda ćete postati perfekcionist kako biste pokušali dokazati svoju vrijednost. Strah od neadekvatnosti često je duboko ukorijenjen. Iako se teško s njim direktno suočiti, uspjeh nećete postići dok god se ne osjetite dovoljno vrijednima za njegovo postizanje.

10. Gubitak slobode

Određena količina straha od gubitka slobode može biti zdrava, ali isto tako može postati problem koji vas koči u životu. Za mnoge ljude strah od gubitka slobode postaje samoispunjujuće proročanstvo. Na primjer, netko tko želi voditi slobodan život može izbjegavati pronalaženje stalnog zaposlenja. Posljedično, takvi bi ljudi mogli izgubiti slobodu koju bi im donijela financijska stabilnost. Zato je važno razmisliti i o negativnim stranama zadržavanja određenih sloboda.

Poboljšajte svoju mentalnu kondiciju

Na sreću, ne trebate dopustiti svojim strahovima da vas koče u životu. Sa strahovima se možete suočiti, korak po korak. Suočavanje sa strahovima jača vašu mentalnu kondiciju. A što je bolja vaša mentalna kondicija, postaje sve lakše suočavati se sa strahovima. Stoga se postavite proaktivno prema stvarima koje vas plaše i izgradite mentalnu kondiciju koja vam je potrebna da živite najbolji mogući život.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP