Prati nas

Mozaik

30 godišnjica mature: Užitak ili stres?

Čovjek se ni ne okrene, a prođe trideset godina od mature. Takve obljetnice su prilika da vidite svoje nekadašnje školske kolege, ali i da malo usporedite tko se kako nosio sa životnim izazovima. Bili smo na 30. godišnjici mature jedne zagrebačke gimnazije i evo što smo doznali.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako izbjeći godišnjicu mature?
foto: BigStock

Ponovno okupljanje školskih kolega nakon mnogo godina uglavnom je ugodno iskustvo. Imate prilike vidjeti kako žive ljudi s kojima ste dijelili dobro i zlo iz školskih klupa, čuti u kojem ih je pravcu odveo život, usporediti njihove nekadašnje snove s onim što je ostvareno. Ali obljetnice mature su i popriličan stres. Jesam li dovoljno uspješan? Je li moja obitelj dovoljno reprezentativna? Jesam li bolji od svojih školskih kolega? Bili smo na 30. obljetnici mature jedne zagrebačke gimnazije i popričali sa slavljenicima. Evo što su nam rekli:

Mirjana  – Nakon mature odselila sam iz Hrvatske tako da sam jedva dočekala ovu proslavu da vidim sve svoje bivše školske kolege. S mnogima sam redovito u kontaktu prije svega zahvaljujući društvenim mrežama, ali neke nisam vidjela pa skoro punih 30 godina. Užitak i sreća – to je sve što mogu reći!


Vladimir  – Nas trojica, četvorica smo i dalje najbolji prijatelji baš kako što smo bili i u školi. S ostalima smo se malo pogubili pa mi je jako drago što ih ponovno vidim. Neki su i prilično ostarjeli. Hm, sigurno to mnogi misle i za mene (smijeh). Ali što ćeš… Starenju nitko ne može umaći.

Zrinka – Došla sam jer je ovako velika i okrugla obljetnica ali inače nisam baš ljubitelj ovakvih okupljanja. Nisam se nikad udavala i imala djecu, to jednostavno nije bilo za mene, pa me opterećuje što se gotovo svi razgovori svode na djecu i sad, pomalo, unuke. Svaka čast djeci, ali ljudi bi u životu trebali imati još postignuća osim reprodukcije. Ja sam proputovala cijeli svijet, što zbog posla, što privatno. Ali čini mi se da ako počnem pričati o mjestima koje sam vidjela, svi će misliti da sam napuhana i da se hvalim. S druge strane, ja moram slušati neprestane litanije o tome kako je neki mali papao, kako je piškio, kako je prohodao… Sigurno me više neće biti na obljetnicama. Dobro, možda dođem opet na okruglu, četrdesetu. Ali to je to.

Slavko  – Za neke mi je drago da ih vidim. Za neke druge mi je svejedno jer se ni u školi nismo previše družili. Ono što mi je najdraže je da su i moji školski kolege uglavnom svi trbušasti i proćelavi, a ne samo ja (smijeh). Bogme, neke život nije mazio, koliko vidim. Neke kolegice koje su u školi bile komadi, danas ne bih ni prepoznao da ih vidim na ulici. A što ćete, vrijeme radi svoje.

Ksenija  – Divno je ponovno vidjeti školske kolege i kolegice i podijeliti s njima što ti se sve dogodilo u životu. Imam krasnu djecu, a odnedavno i dvije krasne unučice pa sam donijela foto albume da s bivšim kolegama podijelim svoju najveću sreću. Evo vidite ovdje… To smo na krštenju starije curice. Ovo je na krštenju mlađe. Ovo smo išli svi skupa na more u Istru. Krasno nam je bilo!

Marija  – Pa u redu je. Svakih deset godina mogu otrpjeti godišnjicu mature (smijeh). Ma gledajte, ljudi malo previše dave sa svojom djecom, unucima… Imam i ja djecu i divna su. Ali znam da moje bivše kolege ne zanima baš svaki detalj iz njihova života. I na ovoj obljetnici, kao i nekad u školi, više sam vremena provela družeći se s dečkima. Oni su zabavniji.

Melita  – Ne propuštam ni jednu obljetnicu! Zapravo, ja sam i glavni inicijator ovih susreta. I sad sam  organizirala i ovaj restoran i glazbu i sve pozvala da dođu. Žao mi je što se neki ljudi nisu odazvali. Ipak ne slavi se trideset godina mature svaki dan! No dobro. Ovi koji su došli, sjajno se zabavljaju. Baš smo dobra klapa, kao i nekad u školi.

Damir  – Ma ne volim te obljetnice. Ovaj put sam došao jer sam slučajno u Zagrebu i jer je okrugla, trideseta, ali inače ne dolazim. Ljude koje želim vidjeti, viđam i inače. Nervira me to što se svi hvale s svojim, nazovi, postignućima, djecom, ovim, onim, a sigurno ni pola od toga nije istina.

.

Mozaik

Vrtovi na balkonu nisu samo razbibriga, tako se mogu uzgojiti pristojne količine hrane

Da biste se okušali u vrtlarstvu, nije vam potrebno mnogo zemlje. Pronašli smo ljude koji sasvim ozbiljne količine hrane uzgajaju na vlastitom balkonu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Mali vrt u kojem se može uzgojiti dovoljno hrane da bi se to moglo osjetiti na kućnom budžetu i dovoljno znanja da se to učini, san su mnogih. Hrvatska je neslavni rekorder po udjelu izdataka za hranu u kućnom budžetu, pa tako svaki mjesec u prosjeku na hranu ode 28 posto onoga što zaradimo. To je, doduše, za pet postotnih poena manje nego prije desetak godina kad smo na hranu trošili 33 posto budžeta, ali je dalje puno. Ne treba ni naglašavati da u Hrvatskoj na hranu potrošimo značajno više od prosjeka Europske unije gdje se na hranu troši, ovisno o državi, između tri i deset posto kućnog budžeta.

Razlog ovakvog stanja u Hrvatskoj su niske plaće i mirovine s jedne, a cijene hrane iste ili čak i više nego u ostalim zemljama Europske unije, s druge strane.


No nije samo to. Sve više smo svjesni važnosti zdrave prehrane pa želimo namirnice za koje smo sigurni da su posve prirodne i netretirane ikakvim štetnim stvarima. Osim toga, u današnjem užurbanom i stresnom životu komadić zemlje na kojem bi se moglo raditi i kasnije uživati u plodovima svojih ruku, za mnoge su način opuštanja i mogli bismo reći oblik meditacije uz rad.

Kako nemaju svi luksuz komada zemlje, niti mogu doći do parcele urbanog vrta – koje svojim građanima omogućuju neki gradovi – mnogi se u želji da se nekako ipak okušaju u vrtlarstvu, okreću balkonima, terasama, pa čak i zelenim površinama oko stambenih zgrada. No je li takvo vrtlarenje samo odmor za živce i zgodan hobi, ili se na balkonu može uzgojiti dovoljno hrane za ukusne obroke koji k tome mogu utjecati na kućni budžet? Kolika je uopće najmanja površina na kojoj je moguće uzgojiti neku primjetnu količinu hrane?

Pronašli smo ljude koji kažu da puno površine, uz malo kreativnosti, volje i pametnu organizaciju, i ne treba. Vrtlari entuzijasti okupljeni oko Facebook grupe “Moj mali vrt” podijelili su s nama svoja iskustva.

Slavica Bartolović: “Mi smo jedne godine posadili mahune u tegle po stepenicama i imali dovoljno za sebe, za zamrzivač i za dijeliti. Peršin i celer također radi lista imam u teglama. Vrt mi je mali, ali i u njemu svašta ima. Neke stvari kupujemo, no čovjeka uvijek veseli ubrati svoje, ma koliko god to bilo.”

Irina-Helga Breskvar: “Imam mali balkon širine 98 cm, ali dugačak skoro devet metara. Sadim okruglu mrkvu, celer i peršin za list, jagode, češnjak, blitvu, balkonski paradajz, bosiljak, timijan… Svašta.”

Martina Mačković: “Imam vrt na lođi i terasi. Uistinu se osjeti na kućnom budžetu. Salatu nisam morala kupiti od studenog 2019. do kraja lipnja ove godine, a jedemo je skoro svaki dan. Sadila sam salatu i sijala rikolu u različitim fazama i šišala je kod branja pa bi ona iznova potjerala. Imala sam i dosta blitve koja nanovo raste kad se pošiša, doduše ne tako brzo kao salata. Sadim i mladi luk, češnjak, hrpu celera, provansalskog kelja, a o isplativosti začinskog bilja da ne govorim: ružmarin, bosiljak, kadulja, majčina duđica, vlasac, peršin, celer, kopar. Imala sam i manje količine mladog krumpira, oko 1,8 kg te rajčice.”

Biserka Rak: “Imam nekih 40 kvadrata vrta i uvijek ima nešto u njemu, ovisno koje je godišnje doba. Vrt je na suncu, dosta zaklonjen od vjetra i jako rano počnem s berbom povrća. Prve rajčice, paprike i tikvice berem već u kasno proljeće, a ako računate koliko je kilogram svega, osjeti se ušteda. Uvijek imam svega pomalo koliko nama treba, a višak ili kuham ili spremam u zamrzivač.”

Julijana Cifrek Brna: “Ja imam vrt od cca 100 m2. Nije puno, ali uz redovito sijanje i održavanje, ima svega pomalo. Povrće kupujem samo kad mi nešto ne uspije, recimo ove godine paprika. Rad u vrtu opušta, smiruje i jedno mi je od najdrazih mjesta.”

Lili Mendeš: “Imam vrt od oko 180 kvadrata. To je baš za ostavljanje briga i problema, uživanje u plodovima i njihovoj ljepoti… Nadmudrujem se sa štetnicima, no zato imam ekološki uzgoj povrća i voća. I dakako da to pomaže kućnom budžetu.”

Za četveročlanu obitelj – 50 kvadrata

Koja površina je dovoljna da bi se uspjelo uzgojiti dovoljno povrća, voća ili začinskog bilja da bismo to doista primijetili i na novčaniku, pitali smo Andreju Čoh, urbanu vrtlaricu koja je svoja iskustva u vrtlarenju na skučenim prostorima dijelila i u TV emisiji “Gradionica vrtova” koja se emitirala na HVT-u.

“Da biste uspjeli uzgojiti dovoljno hrane za sebe, a govorimo o četveročlanoj obitelji, onda vam je potrebno oko 50 kvadratnih metara prostora. Naravno, nećete tako moći uzgojiti svu hranu koja vam je potrebna, ali pametnom sadnjom, te godine neke namirnice nećete morati kupovati”, kaže nam Andreja.

“Pametna sadnja znači da će biti iskorišten doslovno svaki centimetar od tih pedesetak kvadrata, pa ako zasadite mahune ili tikvice i pažljivo brinete o njima, to povrće nećete morati kupovati jer ih se može uzgojiti doista puno tako da ćete možda nešto i podijeliti.”

S čim početi?

“Uvijek je najbolje početi sa začinima jer vam za njih doista ne treba puno prostora i možete ih uzgajati u tegli na prozoru. Znači, ružmarin, lovor, timijan… To su sve trajnice što znači da će rasti čitavu godinu”, kaže Čoh pa dodaje: “Ako se odlučite za bosiljak, u jednoj ga se tegli može uzgojiti doista puno. Ja ga nakon branja usitnjavam i stavljam u maslinovo ulje koje potom zaledim u kutijama za led, pa kad mi je potrebno, dodam u neko jelo bosiljak. I što je najvažnije, uvijek znam da je posve prirodno i neprskano.”

“Osim začina, ono što bih svakako preporučila za početak su razne salate koje se mogu uzgajti u teglama na balkonu. Imate li dovoljno prostora, u balkonskom vrtu veličine jedne palete, možete uzgojiti dovoljno salate da je uvijek imate dovoljno. Ako te gredice natkrijete plastikom, produžit ćete im sezonu pa ćete i salate imati dulje. Osim zelene salate, tako možete uzgajati i matovilac, špinat i slično.”

A kad nakon začinskih biljaka steknete “zeleni palac”, možete se okušati u nečem zahtjevnijem. “Imam prijateljicu koja na balkonu ima maslinu koja svake godine daje ploda otprilike jednu za šaku. Naravno, da to nije neka količina, ali samo da vidite da se na balkonima mogu uzgajati i zahtjevnije stvari. Mogu se u teglama imati male voćke, citrusi na primjer, mandarine ili limuni. Oni preko zime mogu biti u stanovima, na zatvorenom, gdje cvjetaju čitave godine i prostoriji daju prekrasan svjež miris. Za tako uzgojen limun ste posve sigurni da nije ničime tretiran pa možete iskoristiti sve: i sam limun i njegovu koricu. Naime, neprskane limune je ponekad teško naći”, kaže nam Andreja.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP