Prati nas

Mozaik

30 godišnjica mature: Užitak ili stres?

Čovjek se ni ne okrene, a prođe trideset godina od mature. Takve obljetnice su prilika da vidite svoje nekadašnje školske kolege, ali i da malo usporedite tko se kako nosio sa životnim izazovima. Bili smo na 30. godišnjici mature jedne zagrebačke gimnazije i evo što smo doznali.

Objavljeno

|

Kako izbjeći godišnjicu mature?
foto: BigStock

Ponovno okupljanje školskih kolega nakon mnogo godina uglavnom je ugodno iskustvo. Imate prilike vidjeti kako žive ljudi s kojima ste dijelili dobro i zlo iz školskih klupa, čuti u kojem ih je pravcu odveo život, usporediti njihove nekadašnje snove s onim što je ostvareno. Ali obljetnice mature su i popriličan stres. Jesam li dovoljno uspješan? Je li moja obitelj dovoljno reprezentativna? Jesam li bolji od svojih školskih kolega? Bili smo na 30. obljetnici mature jedne zagrebačke gimnazije i popričali sa slavljenicima. Evo što su nam rekli:

Mirjana  – Nakon mature odselila sam iz Hrvatske tako da sam jedva dočekala ovu proslavu da vidim sve svoje bivše školske kolege. S mnogima sam redovito u kontaktu prije svega zahvaljujući društvenim mrežama, ali neke nisam vidjela pa skoro punih 30 godina. Užitak i sreća – to je sve što mogu reći!


Vladimir  – Nas trojica, četvorica smo i dalje najbolji prijatelji baš kako što smo bili i u školi. S ostalima smo se malo pogubili pa mi je jako drago što ih ponovno vidim. Neki su i prilično ostarjeli. Hm, sigurno to mnogi misle i za mene (smijeh). Ali što ćeš… Starenju nitko ne može umaći.

Zrinka – Došla sam jer je ovako velika i okrugla obljetnica ali inače nisam baš ljubitelj ovakvih okupljanja. Nisam se nikad udavala i imala djecu, to jednostavno nije bilo za mene, pa me opterećuje što se gotovo svi razgovori svode na djecu i sad, pomalo, unuke. Svaka čast djeci, ali ljudi bi u životu trebali imati još postignuća osim reprodukcije. Ja sam proputovala cijeli svijet, što zbog posla, što privatno. Ali čini mi se da ako počnem pričati o mjestima koje sam vidjela, svi će misliti da sam napuhana i da se hvalim. S druge strane, ja moram slušati neprestane litanije o tome kako je neki mali papao, kako je piškio, kako je prohodao… Sigurno me više neće biti na obljetnicama. Dobro, možda dođem opet na okruglu, četrdesetu. Ali to je to.

Slavko  – Za neke mi je drago da ih vidim. Za neke druge mi je svejedno jer se ni u školi nismo previše družili. Ono što mi je najdraže je da su i moji školski kolege uglavnom svi trbušasti i proćelavi, a ne samo ja (smijeh). Bogme, neke život nije mazio, koliko vidim. Neke kolegice koje su u školi bile komadi, danas ne bih ni prepoznao da ih vidim na ulici. A što ćete, vrijeme radi svoje.

Ksenija  – Divno je ponovno vidjeti školske kolege i kolegice i podijeliti s njima što ti se sve dogodilo u životu. Imam krasnu djecu, a odnedavno i dvije krasne unučice pa sam donijela foto albume da s bivšim kolegama podijelim svoju najveću sreću. Evo vidite ovdje… To smo na krštenju starije curice. Ovo je na krštenju mlađe. Ovo smo išli svi skupa na more u Istru. Krasno nam je bilo!

Marija  – Pa u redu je. Svakih deset godina mogu otrpjeti godišnjicu mature (smijeh). Ma gledajte, ljudi malo previše dave sa svojom djecom, unucima… Imam i ja djecu i divna su. Ali znam da moje bivše kolege ne zanima baš svaki detalj iz njihova života. I na ovoj obljetnici, kao i nekad u školi, više sam vremena provela družeći se s dečkima. Oni su zabavniji.

Melita  – Ne propuštam ni jednu obljetnicu! Zapravo, ja sam i glavni inicijator ovih susreta. I sad sam  organizirala i ovaj restoran i glazbu i sve pozvala da dođu. Žao mi je što se neki ljudi nisu odazvali. Ipak ne slavi se trideset godina mature svaki dan! No dobro. Ovi koji su došli, sjajno se zabavljaju. Baš smo dobra klapa, kao i nekad u školi.

Damir  – Ma ne volim te obljetnice. Ovaj put sam došao jer sam slučajno u Zagrebu i jer je okrugla, trideseta, ali inače ne dolazim. Ljude koje želim vidjeti, viđam i inače. Nervira me to što se svi hvale s svojim, nazovi, postignućima, djecom, ovim, onim, a sigurno ni pola od toga nije istina.

.

Mozaik

Mjesec je čuvar života na Zemlji. Bez njega, vjerojatno, ne bismo ni postojali

I suvremena astrologija ima korijene u drevnim vjerovanjima vezanim uz ovo nebesko tijelo na koje je čovjek zakoračio prije pola stoljeća.

Objavljeno

|

Autor

Zašto nas fascinira ovaj Zemljin satelit? Engleski astrofizčar Ben More, autor knjige “Mjesec – jedna biografija”, objasnio je to za Deutsche Welle. Kaže, tajna je u ljepoti promatranja noćnog neba i činjenici da se Mjesec sa Zemlje sjajno vidi. Čak su i različite kulture tumačile njegove šare koje su zapravo hlađena polja lave okamenjenog bazalta. Drevni Kinezi su govorili o kunićima i zečevima, Germani o djetetu i čovjeku na Mjesecu.

Prva razvijena civilizacija Sumeraca je prije 5.000 godina izumila kotač i pismo. I Mjesec je kod njih igrao važnu ulogu. Oni su imali astronome koji su isključivo promatrali Mjesec i pokušavali otkriti mjesečeve mijene koje su zatim povezivali s pojavama poput gladi i ratova i vladarima na temelju mjesečevih mijena predviđati predstojeće događaje.


Uostalom, objašnjava Moore, i suvremena astrologija ima korijene u drevnim vjerovanjima vezanim uz ovo nebesko tijelo na koje je čovjek zakoračio prije pola stoljeća.

No Mjesec je puno više od toga. Zemlja, kaže astrofizirčar, bez njega ne bi bila stabilna. “Zemlja bi se naginjala i vrludala poput zvrka što bi dovelo do drastičnih klimatskih promjena. Mjesec djeluje svojom silom teže na stabilnost kretanja Zemlje i utječe na to da se klima na Zemlji 4,5 milijarde godina nije drastično promijenila.”

“Cjelokupna evolucija bi se razvila drugačije”, tvrdi Moore pa zaključuje: “Zamislimo si da se život razvije oko toplog ekvatora i tada se Zemlja jednostavno nagne i sve pretvori u ledenu pustinju. Dakle teško je pretpostaviti da bi se naš današnji život uopće mogao razviti na taj način.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP